Kako smo došli do ove točke? Gdje je krenulo po zlu? Odmah u početku, ili je za postupak trebalo više desetljeća, odnosno stoljeća. Gustave Flaubert, autor “Gospođe Bovary”, svojedobno je napisao: “San je demokracije da uzdigne proletarijat na stupanj gluposti na kojemu se već nalazi buržoazija”. No, kome onda vjerovati? Zar je povijest laž, ili samo literarni žanr osmišljen od strane pobjednika, jer ako izgubiš nemaš pravo na svoju priču, bar je nekada tako bilo, da bi se zabavljalo djecu, veliku i malu, pred spavanje. Ili je prošlost samo autobiografska proza koja bi htjela biti parlamentarni izvještaj (Julian Barnes). Povijest o Katarini Velikoj, jednoj od najmoćnijih osoba 18. stoljeća, priča brojne legende, od onih o prosvjetiteljskom preporodu carske Rusije, do onih o razvratnom seksualnom životu žene koja je čvrstom rukom vladala pune 34 godine.

Znam samo jedno. Strah me je svijeta kojemu je potrebno u gotovo svakom tekstu navoditi činjenicu kako je nešto - što je pred nama - stvar fikcije, a ne povijesne činjenice. Stoga, prije nego se pozabavimo odličnom serijom “Velika”, koju je producirao HULU, a koju imamo prilike gledati na HBO-u, slijedi upozorenje, čisto da poslije ne bi bilo zabune, ovo je POVREMENO ISTINITA PRIČA. Sophie Auguste Friederike von Anhalt-Zerbst (Elle Fanning) optimistična je djevojka oduševljena Diderotom, Rousseauom i Voltaireom, nalazi se pred udajom, i to za nikog drugog nego ruskog cara Petra III. (Nicolas Hoult), sina Petra Velikog. (Povijesno netočna činjenica, ali koga uopće briga). Nada se velikoj ljubavi, romansi o kojoj će se pisati romani sa šljokicama umjesto perom, suncem okupanoj Rusiji i prosvjećenosti dvora, no ono što susreće jest hladna i okrutna zemlja, prepuna izopačenih rituala te ćudljivog, bijesnog i pohotnog muža idiota. “Vjerojatno se ne sjećaš, no nedavno sam ti ubio medvjeda i udario te. To nam je možda malo zahladilo odnos. Ali imamo problem, zar ne? Ti si jedina osoba koja me ne voli. To mi ne govori ništa dobro o tebi”, govori mladi kralj svojoj nevjesti.

I kako je sada ta djevojka uspjela postati kraljica s najduljom vladavinom u povijesti Rusije, najbolje zna Tony McNamara, scenarist “Miljenice”, prema kojoj je Jorgos Lanthimos snimio film nominiran za čak deset Oscara. Od prve scene u kojoj se susreće mladi bračni par, autor nam daje na znanje kako je ovo satiričan tobogan ludila prepun vulgarnosti, u kojemu dvorjani možda imaju lijepu odjeću, ali i jezik i manire kočijaša, umjetničke slobode i “krivog” tumačenja povijesti zbog koje će se povjesničari držati za želudac od muke, no oni kojima se svide likovi, jer svi su odreda savršeno i besramno na granici ludila, vrištat će od smijeha. Pomaknuta serija koja svaki put testira gledateljev dobar ukus, da li zbog sabotiranja povijesnih činjenica, ili rušenja sterotipova, pa se svaka nova vulganost i bizarnost nadograđuje na prethodnu noseći sa sobom vašu želju za još više humora koji u kostimiranim serijama nikada nije otišao ovako daleko. Neodoljivom šarmu serijala, osim naravno scenarija Tony McNamare, pridonose i glumci koji su svi odreda maestralni u svojim rolama, bez obzira na to koliko male bile. Tako je, primjerice, Phoebe Fox neodoljiva u ulozi cinične kraljičine sluškinje, bivše plemkinje, Marial, a Douglas Hodge, kao general Velementov, stoički nosi svoju rolu dvorskog pajaca s toliko patosa da je zaslužio bar nominaciju za Emmyja. Belinda Bromilow, inače autorova supruga, maestralna je u ulozi kraljeve tetke Elizabethe, koja se zapravo jedina brine o mladom braku, ali je usto i sjajna dreserica leptira. Da, dobro ste pročitali - LEPTIRA, čisto da vidite do koje granice ide ovo ludilo zvano “Velika”. Nicolas Hoult, ili kako ga u mojem domu uvijek nazivamo Tony iz “Skinsa”, sjajan je mladi glumac koji si karijeru gradi glumeći ili književne velikane (Salinger, Tolkien), ili lijepe psihopate (Kill Your Darlings, True History of the Kelly Gang), a sjećamo ga se i kao Nuxa iz filma “Pobješnjeli Max: Divlja cesta”. Njegov Petar je toliko nesimpatičan, razuzdan, osoran i degutantan da vam ga nakon nekoliko epizoda bude žao, ali ne u tolikoj mjeri da mu ne poželite najgore moguće. Naime, prema povijesnim knjigama, Katarina ga je svrgnula nakon samo 186 dana vladavine, stoga već u početku znate kakav će svršetak imati ova serija.

I za kraj, tu je i Elle Fanning. Sa samo 22 godine iza ove djevojke toliko je odličnih uloga, više nego što ih je ijedna prethodna miljenica Hollywooda snimila, pa skoro za života. Razlog tomu je činjenica kako Elle glumi u žanrovski različitim naslovima, pa u svojoj filmografiji ima filmove poput “Neonski demon” (Nicolas Winding Refn), “Žene 20. stoljeća” (Mike Mills), “Začaran” (Sofia Coppola), “Marry Shelly” (Haifaa al-Mansour) i “I Think We’re Alone Now” (Reed Morano), ali i u blockbusterima, poput “Zlurade”. Elle kao Katarina jest svjetlo koje obasjava tu kaljužu ruskog divljaštva, ali i vješta manipulatorica koja jedino što treba učiniti da bi došla na vlast, a svi znamo kako je i uspjela u tome, jest pridobiti Crkvu, zavesti generale, svrgnuti muža i natjerati Ruse da zavole strankinju. Mačji kašalj, zar ne?