Državni arhiv u Vukovaru (DAV) obilježio je Međunarodni dan arhiva, spomen na 9. lipnja 1948., kada je osnovano Međunarodno arhivsko vijeće. Tog dana svi arhivi u Hrvatskoj nizom tematski usmjerenih programa (izložbe, promocije knjiga, edukacije i radionice) upozoravaju na važnost arhiva u zajednici kao čuvara sjećanja na našu povijest. Ovogodišnja je tema bila Katastrofe u arhivima, a DAV je pružio uvid u izvorne spise, plakate, fotografsku građu i onodobne novinske zapise, svjedočanstva o nedaćama koje su u znatnoj mjeri pogađale tu županiju, poput bolesti, poplava, potresa, požara...

Planirana je bogata izložba, s obzirom na redukciju programskih sredstava, odgođena, no u virtualno su se predavanje svi mogli uključiti, poručuje Stjepan Prutki, voditelj Odjela za obradu i sređivanje arhivskoga gradiva, koji je u DAV-u od 2003. Uz onaj u Vukovaru arhivski centar djeluje i u Vinkovcima, koji se skrbi o arhivskoj građi toga grada.



Što je trebalo biti na odgođenoj izložbi?

- Planirana izložba obrađuje i poglavlje o potresima, no oni se - bar na području naše županije - nisu pojavljivali u jačim i razornim intenzitetima. Ipak, brojne vijesti koje se pojavljuju u vinkovačkim i vukovarskim novinama svjedoče o razornim potresima na području bivše države, poput potresa u Skopju 1963., te su zavrijedile spomen, posebice jer se nazire znatna razina solidarnosti naših građana i tvrtki koje donacijama pomažu stradalima. Nakon tog potresa, u kojem je gotovo 70 % grada bilo oštećeno, a žrtava oko 1000, vinkovačka je Spačva donirala i postavila drvene barake kao privremena skloništa za stradale, a, primjerice, vukovarska tvrtka Borovo donirala je obuću za svoje radnike, volontere i građane.


Ima li u našem arhivu dovoljno podataka o elementarnim nepogodama koje su poharale ove prostore?


- Naravno, sačuvano arhivsko gradivo pruža obilje povijesnih informacija o raznim granama ljudske djelatnosti, pa smo za ovu prigodu pružili obilje izvornog o pogubnim poplavama savskoga i dunavskoga porječja, harajućim epidemijama kuge i drugih bolesti, poput kolere, a osobito je znakovito upozoriti na čimbenike koji su elementarnim nepogodama najčešći uzrok, a to su ratovi, neimaština i često nedostatni higijenski standardi. Najvrjednije gradivo koje svjedoči o pojavama epidemija kuge i kolere u 18., 19. i na početku 20. stoljeća čuva se u Hrvatskom državnom arhivu, u fondu Slavonske generalkomande, Državnom arhivu u Vukovaru u fondovima Kotarske oblasti Vinkovci i Vukovarskog vlastelinstva, a vrijedno je spomenuti i bogatu građu koju nam je za ovu prigodu ustupio Gradski muzej Vukovar. Osobito su zanimljivi zapisi o velikim epidemijama kuge 1738. - 1740. i 1795. - 1796. Tadašnje su vlasti primjenjivale u skladu s razvojem medicine jedine dostupne mjere. Razorne epidemije nastojale su se spriječiti ustrojenjem sanitarnih kordona sa sustavom karantena (kontumaca) i bolnica (lazareta). Uredba o karanteni iz 1738. navodi da se sva pismena i roba obvezno drže u karanteni i dezinficiraju - octom! Zanimljivi su zapisi s planovima vukovarskog kordona iz 1795., s opisom svih strateških mjesta i objekata, poput lazareta i karantene, pa čak i s ucrtanim oznakama za "zaražene" kuće.

Ovdje je bilo i poplava.


- Treba spomenuti razorne poplave Save u minulim vremenima, od kojih su najpogubnije bile 1775. i posebno 1924., a potonja je bila inicijalna iskra da se vlasti ozbiljno pozabave detaljnim rješavanjem pitanja zaštite vodoplavnih područja, što je rezultiralo osnivanjem prve moderne vodoprivredne ustanove na području Vukovarsko-srijemske županije - Vodne zadruge Biđ-Bosut sa sjedištem u Vinkovcima, kao preteče današnjih Hrvatskih voda. Upravo je tih godina započeta opsežna rekonstrukcija postojećeg nasipa od Županje do Gunje te izgradnja novog savskog nasipa od Gunje do Srijemske Mitrovice. Kompletna projektna dokumentacija s profilima i presijecima nasipa, s ustavama, stražarnicama i čuvarskim kućama, u cijelosti je sačuvana u našem arhivu te u fondu biđbosutske vodne zadruge. Naravno, razorne su bile i poplave dunavskog porječja, koje su Vukovar pogađale u više navrata tijekom 18., 19. i 20. stoljeća. Upravo posljednja, 1965., kada je Vukovar i susjedne općine obišao i sam tadašnji predsjednik, Josip Broz Tito, utjecala je na to da su vlasti konačno pristupile elementarnom pitanju - uređenju ušća Vuke u Dunav, koje je tada pomaknuto nizvodnije.



Koje su prirodne nepogode načinile najveće štete, a možda nisu dovoljno poznate široj javnosti?


- Dakako da su epidemije kuge u 18. stoljeću odnijele brojne živote, a, prema nekim podatcima, kuga je u Srijemu u prvoj polovini 18. stoljeća odnijela između 5000 i 6000 života, što je tada iznosilo gotovo trećinu stanovništva. Ništa manje razorna nije bila ni epidemija kuge 1795., koja je na području hrvatskog dijela Srijema pogodila samo Vukovar, gdje je bilo 69 umrlih. Smrtnost je tada iznosila više od 80 % ukupnog broja oboljelih. Dakako da su i epidemije kolere u 20. stoljeću zbog ratova i nehigijene odnosile mnoge živote, pa je tako u Vinkovcima 1915. od 143 oboljele osobe preminulo njih 114, gotovo 80 %. Poplave, pak, nisu odnosile živote, ali su razorno djelovale na gospodarstvo, život i običaje ljudi, jer su ih nužno pratile glad i neimaština, time i niski higijenski standardi. Jedna od najpogubnijih poplava savskog porječja zbila se, kako sam već rekao, 1924., kada su se cijeli kompleksi državnih hrastovih šuma na potezu od Gunje do Srijemske Mitrovice našli pod vodom. Zanimljiv je uzrok: nepostojanje savskog nasipa na cijelom potezu od Gunje do Srijemske Mitrovice. Čak se i prije više od 100 godina učestalo vodila rasprava o tom treba li na području Srijema podići nasip i izgraditi dunavsko-savski kanal, kojim bi se usmjerila voda tijekom visokih vodostaja i - što je još važnije - skratio plovni put od Vukovara do savskih područja. Šumarski stručnjaci su, pak, i tada dvojili bi li takav vodnograđevinski infrastrukturni kompleks pogodovao bogatim hrastovim šumama, kojima su povremena plavljenja samo mogla biti od koristi. No tek s pojavom razornih poplava i posljedica koje su one imale za stanovništvo pristuplio se sveobuhvatnoj izgradnji savskog nasipa na cijelom savskom porječju.

Može li se aktualna epidemija koronavirusa uspoređivati s nekima od njih?



- Iako epidemija koronavirusa u postotku ni izbliza nije rezultirala brojnošću žrtava kao neke velike epidemije u prošlosti, ipak je vrijedno spomenuti pozitivan učinak sanitarnih mjera koje pomažu u sprječavanju njihova širenja. Jednu od zanimljivih poveznica vidim upravo u okolnostima pojave kuge u Srijemu 1795., koja je po mjestu žarišta prozvana "iriškom kugom", a do pojav bolesti došlo je s povratkom zaraženih vojnika nakon austro-turskoga rata 1787.- 1793. Iako je zahvatila veliko područje Srijema, nije prodrla zapadnije od Vukovara. Promptne reakcije državnih vlasti dovele su do podizanja sanitarnoga kordona u Vukovaru, koji je, kako se vidi iz spisa, zaista bio poput izdvojenoga "otoka zaraženih" te svojevrstan bedem daljnjem širenju te opake bolesti.