Magazin
ŽELJKO BOGDAN EKONOMSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Možemo očekivati da će na kraju prevladati zajedništvo
Objavljeno 20. lipnja, 2020.

Bez čekanja njezina kraja, 2020. godinu možemo ocijeniti kao jednu od izazovnijih od stvaranja mlade hrvatske države. U prva dva mjeseca nitko nije ni slutio da će doći do recesijskih kretanja. Prognoze za Hrvatsku s kraja 2019. upućivale su na rast hrvatskog gospodarstva od oko 2.8 % i "kukali" smo zbog usporavanja. U eurozoni se predviđao rast od oko 1 % tijekom i ove i iduće godine. Stvarnost se pokazala drukčijom i sad bismo bili zadovoljni da se izvučemo sa što manjim minusom. Naše prognoze upućuju na mogući pad od oko 9 %, ali pojedini autori još su i pesimističniji.

IZAZOVNE SITUACIJE
Tako snažan pad u ekonomskoj teoriji nije nepoznanica i moguć je kad se istovremeno pojave negativni šokovi i na strani ponude i na strani potražnje, što je ovdje i bio slučaj. Uz pad proizvodnje ovdje treba spomenuti i utjecaj na razinu cijena jer su njihovi efekti na cijene oprečni. Čini se da učinci na cijene nisu znatno izraženi jer se inflacija iz ožujka 2020. (0.6 %) kreće na razini one iz većeg dijela prethodne godine, što upućuje na zaključak da je intenzitet šokova bio sličan. Ipak za čvršći zaključak treba vremena jer su se u ožujku počele primjenjivati epidemiološke mjere. Treba također istaknuti da je nešto izraženiji rast cijena bio na prijelazu dviju godina (dakle prije krize), čemu su znatno pridonosile cijene energije i prehrambenih proizvoda.

Sad kad Hrvatska postupno relaksira epidemiološke mjere, velika je nada ostavljena za turizam. Ali novi podaci govore da je u travnju ove godine oko 90 % manje turista u Hrvatskoj u odnosu prema travnju 2019. godine. To naravno znači da mjere za oživljavanje gospodarstva valja donositi u suradnji i s drugim zemljama. Koronakriza je, naime, pogodila i naše najvažnije vanjskotrgovinske partnere (među njima je Italija jedan od najvažnijih) i njihovo oživljavanje preko izvoza i turizma pridonosi našem gospodarstvu. Međutim, javlja se i drugi izazov jer su zemlje sklonije da se domaća potražnja umjesto na uvoz usluga (što za njih odlazak u inozemstvo jest) radije iskoristi na domaća dobra. Tu se onda javljaju i politička nadmetanja, čiji smo svjedoci i ovih dana. Čuli smo za interes Čeha za odlazak na Jadran, čak i za otvaranje zasebne željezničke linije, ali smo čuli i za probleme koje stvaraju Austrija i Mađarska. To otvara jednu izazovnu situaciju - u isto vrijeme su puna usta "europskih vrijednosti", ali je u isto vrijeme prisutna i politika "osiromašenja susjeda". Kada je većina zemalja pogođena istim šokom, otvara se potreba zajedničkog rješavanja problema koja se ogleda u financijskoj pomoći ugroženim zemljama. Novac, međutim, ne pada s neba, pa se veći i nepredviđeni izdaci mogu financirati samo većim izdvajanjem razvijenijih članica. To ipak ne ide lagano, pa bih izdvojio sociološke i političke probleme.

Sociološki problem proizlazi iz percepcije dijela članica Europske unije, mahom mediteranskih zemalja, kao onih koje više troše nego što stvaraju. To sigurno kreira javno mnijenje u drugim članicama, čemu pridonose deficiti vanjske trgovine i proračunski deficiti. Moguće je da je važnost vanjskotrgovinskih deficita i veća, ali ne treba zanemariti ni proračunske. Značenje ovih drugih je ipak povezano s percepcijom investitora, koja se može pogoršati u uvjetima krize, u što smo se imali prilike nedavno uvjeriti. Bez obzira na to, deficit trgovinske razmjene lakše pridonosi ovom dojmu. Prema podacima za 2019. godinu, 15 % našeg robnog uvoza otpada na Njemačku i 14% na Italiju. To je veliki udio za nas, ali ne i Njemačkoj ili Italiji. Da Hrvati ne kupe ni jedan automobil iz Njemačke ili ne odu na skijanje u inozemstvo, to ne bi puno pogodilo njemačko ili austrijsko gospodarstvo. Da je koronakriza samo pogodila Hrvatsku, to ne bi puno zabrinjavalo "štediše". Situacija je znatno složenija kad istovremeno kriza zahvati više zemalja, a to se upravo dogodilo s koronakrizom. Zato možemo očekivati da će na kraju prevladati EU zajedništvo.

No važnost EU zajedništva ne znači da neće biti i parcijalnih političkih interesa. Pa mi se u našim medijima naslušamo i načitamo priča o ‘‘briselskim slugama‘‘, dok u isto vrijeme s dodatkom ‘financirala Europska unija‘ svaki projekt diskretno prezentiramo kao uspjeh. Što onda reći o zemljama ‘‘štedišama‘‘? Opiranje većim uplatama (s obzirom na to da sve imaju relativno visok dohodak) kod njih se doživljava kao obrana dijela nacionalnog suvereniteta, to više što je fiskalna politika i nakon uvođenja eura u velikoj mjeri pod nadzorom zemalja članica. Unatoč tome, valja očekivati da će među zemljama prevladati kompromis.

ZAMOR PROŠIRENJA
Sve napisano upućuje na izazovno okruženje u kojem se odvijalo hrvatsko predsjedanje Vijećem EU-a, a tome bih dodao i dovršenje Brexita. Valja podsjetiti da je riječ o rotirajućoj funkciji koja traži i suradnju s drugim zemljama članicama EU-a, a posebice neposrednim prethodnikom i nasljednikom. U takvim okolnostima, čak i da je trenutno predsjedajuća, utjecaj jedne zemlje vjerojatno postoji, ali je ograničen. To se najbolje može potkrijepiti davanjem statusa kandidata za članstvo u EU-u Sjevernoj Makedoniji i Albaniji. Svaka zemlja s vanjskim granicama EU-a ima interes za daljnjim proširenjem EU-a, čak i kad su zemlje jezgre ‘‘umorne od proširenja‘‘, pa je i interes Hrvatske za daljnjim proširenjem EU-a na članice bivše Jugoslavije očekivan. Ponajprije je riječ o političkom, ali i ekonomskom interesu, jer se velik dio našeg izvoza odnosi na te zemlje, pa bi i naši proizvodi u njima bili pristupačniji pridruženjem u EU. Kako je pristup Sjeverne Makedonije i Albanije krajem 2019. godine bio blokiran, sigurno je bila nužna i diplomatska aktivnost, u čemu je Hrvatska odigrala bitnu ulogu. Ona je sigurno bila taj pokretač, ali su konačni sud dale druge članice EU-a (zato što status kandidata moraju potvrditi sve EU članice), vjerojatno shvativši da je nekorektno i "neeuropski" ovim zemljama koje su već dugo u "čekaonici" odgađati status kandidata. Ali za samu Hrvatsku ovo donosi zanemarivu ekonomsku korist - čak i kada one jednog dana okončaju proces pristupanja, to neće znatno pridonijeti vanjskoj trgovini Hrvatske jer to nisu najvažniji trgovinski partneri. Ali šalje i važnu poruku Bosni i Hercegovini i Srbiji, s kojima smo 2019. ostvarili 14 % robnog izvoza, a koje još nisu u svojstvu kandidata. Ovaj primjer jasno pokazuje kako je ekonomske koristi ovakvih funkcija jako teško mjeriti jer znaju dolaziti daleko u budućnosti. To je još teže ocjenjivati kad ti se s predsjedanjem poklope jako iznenadne situacije kao što je koronakriza. S obzirom na to da ne znamo što nas najesen očekuje oko epidemije, s njome će se sigurno još baviti Njemačka kao naš nasljednik, a možda i tijekom 2021. Portugal i Slovenija. Možda je takvu odluku lakše donijeti u sferi politike, što će bolje procijeniti netko iz područja politologije i međunarodnih odnosa.

Drugi razlog zbog kojeg ne želim ulaziti u ocjenu hrvatskog predsjedanja tiče se ljetnih izbora koji nas čekaju 5. srpnja. I uz pozitivnu i uz negativnu ocjenu našeg predsjedanja na neizravan način bih se uključio u predizbornu kampanju, što ni u kojem slučaju ne želim. Umjesto toga radije bih se osvrnuo na još jednu pogodnost koju nam je donijela koronakriza, a to je da razmislimo o našem neefikasnom gospodarenju resursima. Često o tome čujemo u javnosti, ali se sve svodi na isprazne priče. Najočitiji primjer neefikasnosti ogleda se u iseljavanju radne snage (ne samo iz Slavonije, o čemu se više priča nego i iz drugih dijelova Hrvatske) i u velikom uvozu hrane unatoč ‘‘zelenoj‘‘ njivi. Nadalje, da nije turizma, čini se da ne bismo znali ni što bismo s ‘‘plavom‘‘ njivom. Smanjenje proizvodnje hrane do kojeg je došlo posljednjih desetak godina i prekomjerna ovisnost o turizmu s koronakrizom za Hrvatsku su se pokazali izuzetno riskantnim.

Za ovo posljednje smo u velikoj mjeri i sami odgovorni jer ni jedan razvojni plan ne znamo sastaviti a da na prvo mjesto ne stavljamo turizam. Da ne budem krivo shvaćen, turizam je naša važna gospodarska grana, ali to ne znači da treba zanemarivati i druge djelatnosti. Rad na umanjivanju ovih rizika zajedno s ublažavanjem demografskih problema za mene su puno važnije stvari od ocjene predsjedanja Vijećem EU-a.

Piše: Željko BOGDAN
S obzirom na to da ne znamo što nas najesen očekuje oko epidemije, s njome će se sigurno još baviti Njemačka kao naš nasljednik, a možda i tijekom 2021. Portugal i Slovenija.

CHARLES MICHEL

Zahvala na predanom radu

Desetak dana prije nego što od RH predsjedanje Vijećem EU-a preuzme Njemačka, predsjednik Europskog vijeća Charles Michel zahvalio je premijeru Andreju Plenkoviću za predani rad tijekom šest mjeseci hrvatskog predsjedanja, koje se odvijalo u okolnostima koronakrize.

Michel je čelnicima država članica poslao pozivno pismo za sastanak na vrhu koji se videovezom održao u petak, uz kratku uvodnu prezentaciju premijera Plenkovića o rezultatima postignutima u proteklih šest mjeseci. Središnja tema tog posljednjeg samita u okvirima hrvatskoh predsjedanja bila je Višegodišnji financijski okvir (VFO) i plan za oporavak od koronakrize. Bila je to prva rasprava na razini šefova država ili vlada o paketu koji je Komisija predložila 27. svibnja. Michel je i prije samita naglasio da bi sastanak trebao biti "ključni korak" prema dogovoru koji bi se trebao postići na sljedećem sastanku, na koji bi čelnici država trebali osobno doći u Bruxelles.

Podsjetimo, Europska komisija (EK) predložila je 27. svibnja plan za oporavak gospodarstva od koronakrize vrijedan 750 milijardi eura te Višegodišnji financijski okvir (VFO) od 1100 milijardi eura. Plan oporavka nazvan "EU sljedeće generacije" sastoji se od 500 milijardi eura nepovratne pomoći najpogođenijim državama članicama i sektorima te 250 milijardi koje bi se dodjeljivale kao povoljni zajmovi. Ukupno za VFO i instrument za oporavak i otpornost predlaže se 1850 milijardi eura. Plan oporavka naišao je na veliku potporu u većini država članica, a manji ih je dio protiv ili je skeptičan. Najveće protivljenje tom prijedlogu pokazala je tzv. štedljiva četvorka - Austrija, Nizozemska, Švedska i Danska, a još su neke zemlje, poput Mađarske i Poljske, iskazivale određene rezerve. Inače, odluka o podizanju gornje granice vlastitih prihoda europskog proračuna mora se raticifirati u svim zemljama članicama. Kao sljedeću točku oko koje se nazire konsenzus Michel je naveo da pomoć treba biti usmjerena na najpogođenije sektore i zemljopisne područja Europe. Osim toga, sljedeći VFO, za razdoblje od 2021. do 2027., mora uzeti u obzir sadašnju krizu, kao i činjenicu da je neodvojiv od plana za oporavak te da ukupni paket ne treba biti samo odgovor na neposrednu krizu nego se treba i iskoristiti za reforme gospodarstva i transformaciju prema zelenoj i digitalnoj budućnosti. Zato treba uskladiti elemente oko kojih postoje razilaženja. To su ukupni iznos i trajanje plana za oporavak, pitanje kako najbolje alocirati pomoć te treba li pomoć biti nepovratna, kao povoljni zajmovi ili kombinacija nepovratne pomoći i zajmova.

Također je važno pitanje uvjetovanja pomoći, veličine VFO-a i njegova sadržaja, financiranja te pitanje rabata, smanjenja doprinosa europskom proračunu na koje pojedine zemlje imaju pravo kako ne bi previše uplaćivale. "Naš je konačni cilj postići dogovor što je prije moguće. Još je dug put do dogovora, tako da ćemo morati naporno raditi idućih dana i tjedana. Uspjet ćemo ako uđemo u razgovore s osjećajem odgovornosti i htijenja da iz ovog velikog izazova iziđemo ujedinjeni i snažni", navodi se u Michelovu pismu. (H/DJ)

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TEMA TJEDNA: HRVATSKA U EUROPSKOJ MONETARNOJ I BANKARSKOJ UNIJI (I)

S kunom dobro, s eurom još bolje

2

INTERVJU: ZDENKO ADROVIĆ

U godini uvođenja eura efekti poskupljenja u pravilu su vrlo mali

3

MRTVA PROŠLOST POKAPA ŽIVE

Demokracija ili demonstracija: Beskrajni činovi američke drame