7. DANI ANTUNA GUSTAVA MATOŠA
TOVARNIK/OSIJEK
U pomalo neodgovornoj popunjenosti knjižare Nova, uz pozdrave ministrice Nine Obuljen Koržinek i njezinu poruku prenesenu protokolarnim nazočjem pročelnice Konzervatorskog odjela doktorice Ivane Sudić, održan je predstavljački program 7. dana Antuna Gustava Matoša, na kojem je osvijetljen matošološki ukupni sedmogodišnji rad Ogranka Društva hrvatskih književnika za Slavoniju Baranju i Srijem te Katedre za hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Osijeku.
Kako je najavio domaćin Mirko Ćurić, predsjednik Ogranka, tada je, 2013., kroz kontakt stogodišnjice smrti i 140. godišnjice rođenja AGM-a, održan u Tovarniku sastanak najviših ustanova i operativnih struktura (Ministarstvo kulture, DHK, MH, osječka katedra za hrvatsku književnost te zagrebačka) koje djeluju u hrvatskoj književnosti, kulturi i znanosti o književnosti, dakle sveukupno u središnjici hrvatske kulture i kroatistike te su time i započeti prvi susreti, prvi Dani AGM-a.
Studijski rad
- Predstavili smo dva od tri naslova koje su naši književnoznanstvenici priredili obnavljajući kroz zasebne knjige približavanje Matošu, jer je kolega Rem potpisao Knjižnicu Matošev Milenij, u kojoj je dramu Malo pa ništa studijom i kritičkim pristupom opremio prof. Ivan Trojan, a Matoševih 56 soneta dr. Vlasta Markasović, studijom i pjesmama, okupila u naslovu Sonetist AGM… Sve u svemu, osječko-vinkovačke znanstvene snage iz sve snage - podvukao je Ćurić.
- Bio je to, te 2013., podvukao je Rem, srednjoeuropski skup jakih komparatističkih kroatista, koji su od Poznanja do Splita ispisivali radove najviše i najstrože renovacije čitanja Matoša te se našli i uvezani, uredničkim i supriediteljskim radom Krystyne Pieniazek Marković uz moju pomoć, u temat njihova, inače - najznačajnijeg izvanhrvatskog kroatističkoga časopisa (Poznańskie Studia Slawistyczne), koji je potom razdijeljen uredničinim gestom na međunarodnom kroatičkom kongresu 2014. u Vukovaru u ruke dvije stotine najuglednijih svjetskih i domaćih književnoznanstvenica i književnoznanstvenika.
Sanja je Jukić knjigu Sonetist AGM opisala kao iscrpni, temeljni i znanstveno-diseminacijski dragocjen studijski rad kojim je zahvaćena cijela scena dosadašnjeg bavljenja onim najpoznatijim Matoševim učinkom u sonetima, s najvažnijim referiranjima na Zorana Kravara te Ivu Frangeša i s uočavanjem triju sonetskih strategija njegova subjekta Vatesa i to u likovima - subjekta doktusa, subjekta ludensa i subjekta fabera.
Vlasta je, pak, Markasović naglasila, oko toga autora, koji je bio kritičan po cijenu doslovne gladi, da joj je nit vodilja bilo bavljenje Matošem u ekstenzivnom radu akad. Dubravke Oraić Tolić koju drži najupućenojim u AGM-a uopće, napose samom njenom sveobuhvatnom knjigom Čitanja Matoša iz 2013.
Tekst čekao 56 godina
Ivan je Trojan naglasio da Matoš, na žalost, za života nije bio postavljen na scenu, iako mu je bilo jako stalo do tog njegova naslova Malo pa ništa, no izvanjske okolnosti - Matošev rezolutan kritički gard upućen svim kulturnim, umjetničkim i političkim pojavama koje su bile po njemu slabe i za pismenost nacije - štetne, proizvele su mu previše neprijatelja, pa je njegov dramski tekst čekao 56 godina da ga 1970. uz izdanje Sabranih djela, postavi genij režije, tada mladi Georgij Paro.
Goran je Rem, zaključno, zahvalio svim sudionicama, na inače svim trima književnoznanstveno nagrađenim knjigama - Ružici Pšihistal i njezinu otčitavanju apokalipticizma u blještavo i futurno snažnoj Mori, Sanji Jukić na krunskom boldiranju Matoševe rečenice o značaju i ugroženosti humanistike te najavi njenog sveska Matoševe medijske kritike, Vlasti Markasović na visokofokusnom i premarnom iščitavanju 50 Matoševih stihovanih romana, a Ivanu Trojanu na osvjetljavanju moćne energane napetosti u dramskom AGM-ovu tekstu:
- Mi smo AGM-a poslali i u međunarodnu znanstvenu diseminaciju, pa u nacionalnu prosvjetnu, napose kulturnu i kulturnoznanstvenu. Ako su protekla desetljeća, nakon Matoševe smrti, protekla u natjecanju koje će biti apokaliptičnije od drugog, onda se mi svake godine objelodanjujemo knjigovnim humanističkim naoružanjem Matoševstva, koje nas bezkompromisno postavlja u tim obrane humanistike u ovoj knjižnici i ovom svijetu koji želimo čitati kao - Matošev milenij.
Narcisa Vekić
Prvi Dani održani u Tovarniku
MATOŠOLOŠKU PRIČU PRIMILO PREKO 20 ISTOČNOHRVATSKIH NASTAVNIKA HRVATSKOG TE ŠKOLSKIH KNJIŽNIČARA
Nakon prvih Dana u Tovarniku, odmah međunarodnih sazivom znanstvenika, drugi su bili i uvezani u časopis i predani međunarodnom promicanju, a treći izvedeni kao prošireno izdanje tog časopisnog temata te naslovljeni AGM - matrica moderniteta, s uredničkim potpisom Sanje Jukić. Četvrti dani su bili, na poziv, još za vrijeme Prvog skupa, ravnatelja AZOO gosp. Filipovića oblikovani kao sedam Aktiva Matoš u školama Matoševa imena (Čačinci, Đakovo, Vinkovci, Požega, Osijek, Slavonski Brod) pa je matošološku priču primilo preko 20 istočnohrvatskih nastavnika hrvatskog te školskih knjižničara, a završnica okupljanja bio je uvezak Matoševe poeme Mora, koju je Ružica Pšihistal objelodanila u Maloj knjižnici DHK (2017.).
Peti i šesti Dani izvedeni su kao programi najave i objelodanjivanja spomenutih, nakon opsežnom studijom opremljene More, narednih dviju knjiga uvezaka Matoševa pisma - u Trojanovu priređivanju drame (2018.) i Markasovićinu soneta (2019.).
IDEJU U TOVARNIK DOVELA HELENA SABLIĆ TOMIĆ
Prije toga, kao tijek od sedam saziva Dana, tri su, upravo oni startni, bili okupljeni kao književni i književnoznanstveni te međunarodno diseminacijski znanstveni, a zatim su dubinski inkapilirani u hrvatski kulturni te prosvjetni prostor.
Goran je Rem podsjetio da je ideju, kao i gest saziva svih relevantnih zaokupljatelja Matošem u sam Tovarnik, dovela pričom o Danima te postavila dekanica osječke Akademije za kulturu i umjetnost, prof. Helena Sablić Tomić, i sama kroatistica. Zato su prva dva saziva imala i svojevrsne izvedbene dionice gdje je Akademija održala vrlo fino koncipirane programe predviđene kontinuirano njegovati studij izvedbe poezije.
Ta se kulturno-obrazovno-umjetnička dimenzija, s obzirom na urušen model otvaranja Matoševe kuće, nažalost - povukla, a nastavljena je dimenzija znanstveno-kulturnim, tj. temeljnim tekstnim radom - istaknuto je u Knjižari Nova.
147
godina je od rođenja Matoša u Tovarniku, te 106 od smrti