Bila je prva juniorka svijeta, 2017. godine i 20. tenisačica na WTA ljestvici, bila je predodređena za velike stvari i blistavu karijeru. Tepali su joj “Baby Serena”, ali vrtoglavi put prema vrhu nije se nastavio jer su se u život Ane Konjuh umiješale ozljede i karijera je doživjela slobodni pad.

Posljednja stanka te Dubrovkinje traje već više od godinu dana, ali nema odustajanja. Nakon četvrte operacije lakta priprema se za novi povratak, koji je bio planiran za lipanj, ali kako je korona zaustavila teniski sport, Ana će još malo pričekati početak lova na WTA bodove.

Posljednje dvije-tri godine najćešće Anine slike bile su one iz bolničkog kreveta i zato ju je lijepo ponovno vidjeti na teniskom terenu. Rado se odazvala kolegici Donni Vekić i došla na humanitarnu ekshibiciju u Osijeku, nije još uvijek spremna odigrati singl, ali je zaigrala u parovima s Nikolom Mektićom i za sada ide odlično. Prije i nakon meča odradila je obvezni tretman lakta, ali, kako kaže, bar više ne boli toliko.

- Lakat je moja stara boljka, problema s njim imam od 12. godine, ali sam u juniorskom tenisu sve mogla umiriti lijekovima, no na seniorskom je nivou to nemoguće. Savjetovali su mi operaciju, otišla sam pod nož, ne jednom, nego, eto, već četiri puta - kaže 22-godišnja Dubrovkinja, koja na putu između bolnica, bolova, tretmana i pokušaja povratka tenisu nije izgubila vjeru da se ipak može vratiti na pravi način, u svom najboljem izdanju. Mnogi bi na njezinu mjestu već odustali, ali Konjuhica je od čvrstog materijala. Nakon prve dvije operacije stanka je bila nekoliko mjeseci, nakon treće izbivala je pola godine, a sada se na njezin povratak čeka više od godinu dana.

- Nije lagano, najviše psihički, stalno se pitaš hoće li ovaj put zaista biti sve u redu. Da, bilo je previše razočaranja i frustracija, ali nisam gubila optimizam. Tenisu sam posvetila život i da ga ne volim toliko, vjerojatno bih odavno odustala, jer, iskreno, bilo je razmišljanja i o tome. Koliko god bilo teško, uvijek sam vjerovala da se ipak mogu vratiti, da više neće biti bolova, a tako je i ovaj put. Dajem si još jednu šansu, ovo je možda moj posljednji pokušaj da se vratim, zapravo su ga mnogi označili kao “zadnju šansu”. Vjerujem kako je završio moj život s boli, da se nakon ove koronakrize definitivno vraćam tenisu.

Ako povratak ne bude išao prema željama, postoji li neki “plan B”?

- Pa postoji, ali ne bih o njemu sad razmišljala. Sada sam fokusirana samo na tenis, na treninge, pripreme i povratak. Imam svoj cilj i ne želim razmišljati o drugom scenariju.

Nije lako proživjeti sve što je Ana doživjela. Borila se s vlastitom boli i razočaranjima, a obitelj je svojedobno uzdrmala i teška sestrina bolest. Trebalo je to sve proživjeti, ali, kaže, u svim tim teškim trenutcima tenis joj je davao snagu. I nikada nije gubila vjeru da ponovno može biti ona stara, djevojke rođena za pobjede.

Anin put definitivno nije bio lagan, posljednjih je godina više vremena provela s liječnicima i terapeutima nego s trenerima i na terenu. U trenutcima očaja padala joj je na pamet i misao o odustajanju, iako to zapravo nikada nije bila opcija. Mnogi bi na njezinu mjestu poslali sve k vragu i krenuli drugim putem, ali ona uz širok osmijeh i nevjerojatnu dozu optimizma poručuje “razmišljam samo o jednom ishodu, a to je da više neće biti boli i ozljeda”.