S Osijekom je 2012. igrao finale Kupa Hrvatske, a dvije godine poslije kao vratar Rijeke podigao je Rabuzinovo sunce. Ivan Vargić, nekadašnji vratar dvaju suprotstavljenih klubova u nedjeljnom polufinalu Kupa sada je u slovenskom Koperu, gdje je od početka godine na posudbi kao još uvijek igrač pod ugovorom s rimskim Lazijem, koji ga je prije toga godinu dana posudio i u ciparski Anorthosis. Za vodeću momčad Druge slovenske lige, koja će sljedeće sezone igrati u prvoj ligi s obzirom na to da je i kod naših susjeda priznat status quo prije prekida natjecanja, odigrao je samo jednu utakmicu. Izolacija ga je zatekla u Sloveniji, gdje s momčadi s kojom ima opciju ostanka još godinu dana odrađuje pripremne utakmice. Kada nam se javio, upravo su odlazili u Maribor na jednu takvu utakmicu.

Povod našeg poziva naravno nije toliko sadašnjost koliko ne tako daleka prošlost. Zapravo vrijeme radnje je aktualno desetljeće. Prvo smo se zajednički prisjetili finala 2012., kada je kao vratar Osijeka bio vrlo blizu osvajanju Kupa.

- Igrale su se tada dvije finalne utakmice. Prva u Osijeku protiv Dinama završila je bez golova. U uzvratu Dinamo je poveo 2:0, a onda je Vrsaljko zabio 20-ak minuta prije kraja autogol. Nakon toga do kraja mislim da je rijetko tko tada tako nadigrao Dinamo na Maksimiru. Imali smo prilika, a najveću pred kraj, kada nismo iskoristili jedanaesterac. U sudačkoj nadoknadi Dinamo je zabio gol. Meni je iskreno posebno žao što Osijek tada nije osvojio Kup. Te je polusezone Kardum otišao u Austriju, pa sam ga ja zamijenio i tada postao prvi vratar Osijeka.

Do svoga prvog trofeja stigao je dvije godine kasnije kao vratar Rijeke, gdje je stigao godinu i pol ranije u prvom "valu" prelazaka iz Osijeka u Rijeku s današnjim bijelo-plavim Vedranom Jugovićem. U finalu je Rijeka, nakon dva susreta, bila bolja od Dinama, a, zanimljivo, u četvrtfinalu su izbacili Osijek nakon jedanaesteraca.

- Eh, sjećam se toga. Penali su se pucali u Gradskom vrtu, a ja sam obranio penal Miletu (Škoriću, nap.a). Sjećam se i danas gdje mi je pucao. Ako se ne varam, još je netko tada od igrača Osijeka promašio (Perošević je pogodio gredu, nap.a). Meni su se tada miješali osjećaji, a vjerujem i ostalim igračima koji su nešto ranije iz Osijeka prešli u Rijeku. U Osijeku sam proveo osam godina. Igrao sam tada protiv dojučerašnjih suigrača. Bila je, nažalost, loša situacija u Osijeku, a u Rijeci je tada već bio sadašnji predsjednik Mišković i financijski su već bili stabilni. Hvala Bogu da se to sada događa s Osijekom s Meštrovićem na čelu.

Jako mu je teško predvidjeti što će se dogoditi u nedjelju. Ne isključuje mogućnost da ponovno odlučuju jedanaesterci.

- Ovo je situacija koja se nikada nije dogodila i teško ju je bilo s čime uspoređivati. Ovo je prva natjecateljska utakmica nakon dva i pol mjeseca i odmah utakmica velikog značenja. Ne znam doista što bi moglo odlučiti. Veća želja kod igrača, premda kod obje je momčadi, siguran sam, ogromna, posebno što jedno vrijeme nije bilo utakmica. Možda presudi individualna kvaliteta igrača, Andrijaševića ili Čolaka, s jedne strane, ili Marića, najboljeg strijelca lige, s druge strane. Da su normalne okolnosti, rekao bih Rijeka je u maloj prednosti zbog domaćeg terena, ali igra se bez gledatelja, pa je pitanje je li to uopće prednost. Pobijedit će onaj tko se bolje snašao u ovakvoj situaciji - zaključio je bivši vratar Osijeka i Rijeke. K.Lacković