Kriza, krizno komuniciranje i upravljanje krizom teme su o kojima se u posljednje vrijeme mnogo govori, posebice s pojavom i haranjem koronavirusa. Jer kriza, kao višeznačnica, koja može nastupiti u raznim oblicima, jest tu (zdravstvena, ekonomska, politička, društvena...). Inače, ne postoji njezina općeprihvaćena definicija. Uza sve tradicionalne, počevši od grčke, sve češće se rabi ona Londonske škole za odnose s javnošću iz 1998., prema kojoj se kriza definira kao ozbiljan incident koji ugrožava sigurnost ljudi, okoline i proizvoda ili ruši ugled organizacije.

U tom kontekstu i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je koronavirusnu bolest (COVID-19) globalnom pandemijom, a svijet je ušao u najveću krizu nakon Drugog svjetskog rata. Jer i The Oxford English Dictionary navodi da riječ kriza (crisis - krəi’sis) označava odluku, točku u razvoju bolesti kad nastupa promjena koja istakne ili oporavak ili uništenje, odnosno prekretnicu u razvoju bolesti nabolje ili nagore, kriterij, točku prema kojoj se sudi, nastupajuću promjenu u životno važnim ili odlučujućim fazama. A i prema Anićevu rječniku kriza je vrlo teško stanje nakon kojeg se očekuje ili razrješenje ili katastrofa (u bolesti i sl.). Nimalo nebitno jest i to što kolokvijalno označava i nestašicu.

Često kada dođe do krize, i komunikacija postaje krizna, a javnost traži i treba dobiti sve informacije. To znači da, prema javnosti i medijima, onaj tko se našao u krizi ili njome upravlja, mora postati izvor informacija. Time se smanjuje buka u komunikacijskom kanalu, a i smanjuje se mogućnost špekulacija. No to nije uvijek tako, o čemu svjedoči i aktualno stanje, naročito kada se u sve umiješa politika. Jer sve su krize, uključujući i zdravstvene, kroz povijest bile i političko pitanje! Na one velike ili veće reagiralo se i odgovaralo državnim intervencionizmom, pa tako i danas. Nažalost, sve to prati i zlouporaba pandemijske krize u populističke, politikantske i demagoške svrhe. Čak i ondje i od onih od kojih se to ne bi očekivalo, poput, primjerice, američkog predsjednika Donalda Trumpa. Ipak, dobar je znak što se pojedini političari, u većini Europe, u krizi daju savjetovati od stručnjaka i znanosti te što njihove procjene utječu na njihove odluke, pa tako i u Hrvatskoj, gdje su svi pogledi upereni u Nacionalni stožer civilne zaštite. No to ne znači da je prebrođeno vrijeme u kojem su populisti svih boja glasni, i to bez obzira na to što, kad je situacija ozbiljna, nemaju što reći. Pandemija pokazuje da politika koja ignorira činjenice i umjesto toga provodi demagogiju plaća visoku cijenu.

Stoga većina političkih analitičara primjećuje kako je i korona raskrinkala šuplje populiste, iako je koronavirus test za svaku politiku, ali najviše za populiste, koji su ušli u modu diljem svijeta, od Trumpa do britanskog premijera Borisa Johnsona. Najprije ignoriraju, pa i ismijavaju, opasnost, jer se nisu spremni s njome nositi, a onda panično interveniraju i promoviraju se kao spasitelji, obično kad je već kasno. Pandemija koronavirusa poslužila je tako i kao test uređenosti država, efikasnosti sustava, naročito zdravstvenog, pa i kao test povjerenja građana u institucije. No u eri populista, političara koji su zavladali svijetom, ova zaraza poslužila je i kao test uspješnosti njihova načina vladavine. Trump se hvalio da drži sve pod kontrolom i da nema nikakve opasnosti od širenja virusa, no rezulat je u konačnici porazan. Tako se i Johnson više bavio Brexitom nego koronom. Slično je reagirao i ruski predsjednik Vladimir Putin te, zakasnivši s kriznim mjerama, također doveo zemlju do katastrofe. A, nama bliži, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić čak se, u društvu liječnika, smijao na priče o koronavirusu kao "smiješnom virusu". Zatim je proglasio izvanredno stanje i uveo policijski sat od 20 do 5 ujutro. Trump panično spašava ekonomiju, a Johnson je u nekoliko dana od zamolbe da se ostane kod kuće došao do gotovo totalne blokade Velike Britanije, u kojoj zaraza uzima sve više maha, te je i sam u kritičnom stanju završio u bolnici. Zato političari, kad bude prekasno, dižu paniku, nameću radikalna rješenja, traže dežurne krivce, u isključivoj namjeri da maknu pozornost sa sebe i osiguraju politički opstanak.

Naravno, i u Hrvatskoj se vode slične polemike, kako od populista tako i od dijela oporbe, koja u politikantskoj i demagoškoj maniri pokušava uperiti prst u Vladu navodeći da nije dovoljno odlučna u svojoj politici i da je zakasnila s kriznim mjerama. A činjenica jest da je hrvatska Vlada postigla sjajan rezultat u borbi protiv korone. Stoga se oporba uopće ne bi trebala baviti koronom, jer tu dolazi na Plenkovićev teren. Umjesto da proziva Stožer ili bilo koji drugi medicinski aspekt krize, oporba bi trebala inzistirati na nizu zaista esencijalno važnih pitanja. Zato, kao i druge, ova situacija krize itekako ima i političke reperkusije, i ne samo u Hrvatskoj, gdje je ususret skorim parlamentarnim izborima izgubljena i prestrašena oporba gotovo jednoglasna da vladajući manipuliraju i kapitaliziraju koronakrizu. Inače, već se duže politizira i o datumu izbora, pa je tako SDP sve donedavno zazivao "izbori odmah", no sad se pak pribojava pada rejtinga pa traži jesenske izbore.

Unatoč svemu, premijer Andrej Plenković Saboru je predložio da se raspusti u ponedjeljak, 18. svibnja, što je i učinjeno, a predsjednik Zoran Milanović je parlamentarne izbore raspisao za 5. srpnja. Iako bi redoviti rok za njihovo održavanje bio tek na jesen, jer ovome sazivu Sabora mandat istječe u listopadu (prošli su parlamentarni izbori, podsjetimo, održani 11. rujna 2016.), Vlada je odlučila, kako je kazao premijer, iskoristiti dobru epidemiološku situaciju.

Politički analitičar i komunikacijski stručnjak Krešimir Macan kaže da je sve u skladu s očekivanjima da se izbori raspišu čim to dopuste epidemiološke mjere. "Ukinuta je zabrana kretanja, vjerojatno će do trenutka kada počne kampanja biti ukinute sve mjere, neće biti ljudi u izolaciji, jer će biti minimalno zaraženih i bolesnih, tako da su stvoreni svi preduvjeti da se održe izbori. Stožer će biti u nadzoru, ali neće biti nekakav faktor i kampanja će se moći odvijati u normalnim okolnostima", kaže Macan, koji, za razliku od nekih analitičara, drži da neće biti upitan legitimitet izbora. Prema njegovim riječima, normalizacija će HDZ-u biti najveći adut. Jer se 15. lipnja EU definitivno otvara, svi najavljuju letove, u finišu kampanje svaki avion koji sleti u Hrvatsku mogao bi biti plus za vladajuće da kažu kako su to omogućili brzom reakcijom na koronavirus. Macan još zaključuje: "Hrvatska mora nastaviti živjeti s posljedicama krize, velika je rupa u proračunu i nova vlada traži mogućnost da radi što treba, a to je prije svega da racionalno troši, da upravlja financijama. Prihodima ne mogu upravljati, ali mogu upravljati troškovima. A to ne možete raditi u predizborno vrijeme i to je ono što dio ljudi koji kritiziraju odluku o izborima ne razumije. Da biste donijeli odluke nakon koronavirusa, bolje je da imate čisti mandat nego da ste pred izborima, tada su vam ruke vezane", navodi Macan. Ukratko, mnogo toga bi ovislilo o tome kako bi izgledala gospodarska situacija.

Kada je pak o oporbi riječ, SDP je, iako je pokazao određeni politički instinkt, u ovoj situaciji izgubio prednost, a njegov predsjednik Davor Bernardić kao da je izgubio kompas. Doduše, okuplja ljevicu, ali ne vodeći previše računa o izbornom programu, pa malo tko razumije o čemu govori, čak i kad opetovano protuklijentelističkom retorikom upozorava na korupciju kao hrvatsku konstantu. SDP je jedino bio konkretan kada je zbog kornakrize predložio svoje rješenje o uvođenju jednogodišnjeg moratorija na vraćanje kredita za građane i tvrtke, ali na puno operzniji način nego da je situacija redovita. Pokušaji da popravi poziciju (uz pomoć predsjednika Milanovića) modelom "mi ili oni" i proizvodnjom ideoloških sukoba i podjela za SDP su se pokazali kontraproduktivnim. Isto je i s pričama o obilježavanju Bleiburga.

Tu je i treća po snazi politička opcija, Domovinski pokret Miroslava Škore, o kojem se također, bar za sada, nema puno toga reći, kao ni o nekada respektabilnom Mostu. Njihovim blijedim programima, ispraznosti i bezidejnosti Plenković je već odgovorio određenim konkretnim mjerama te također sa svojim novim suverenizmom već zakoračio u prostor desnice. S druge strane, bio je prisiljen donositi odluke vezane uz epidemiju korone u skladu s hrvatskim specifičnostima i mogućnostima. Korona mu je, usto, nametnula i spašavanje bar dijela turističke sezone. Vjerojatno njegova najbolja, a i politički najisplativija odluka bila je prepustiti bitku s koronom i njezinu komunikaciju stručno-političkom stožeru. A prve, vatrogasne, mjere, subvencioniranje zaposlenosti i druge gospodarske poticajne mjere, pokazale su se primjerene trenutku.

Ukupno uzevši, zbog svega navedenog izbori će zapravo biti i svojevrsni referendum o tome kako je Vlada odradila sve aspekte koronakrize, zdravstveni, gospodarski, socijalni... Ako prevladavajuće mišljenje o tome bude pozitivno, HDZ će pobijediti, jasno je čak i oporbi, kojoj su ruke ostale vezane i koja bi, premda se nikada sa sigurnošću ne zna i ne može tvrditi, samo nekakvim čudom mogla profitirati.