Koronastanka dala je treneru Osijeka Ivici Kuleševiću priliku za dobru analizu problema s kojima se njegova momčad suočavala u dosadašnjem dijelu prvenstva.

Bijelo-plavima nisu samo problem bila gostovanja, već i pojedinačni doprinos određenih igrača koji je bio ispod razine očekivanog. Zbog toga je nekima od njih nagli prekid sezone dobro došao, a drugi zbog toga vjerojatno nisu bili baš sretni. No svi će za desetak dana praktički krenuti iz početka i imati novu priliku za dokazivanje. Nekima od njih možda će to biti i posljednja šansa ne bi li pokazali kako imaju kvalitetu za igranje u NK-u Osijek.

Jedan od rijetkih u redovima bijelo-plavih kojemu stanka nije dobro došla sigurno je vodeći strijelac HT Prve HNL Mirko Marić. On je u proljetnom dijelu sezone bio praktički jedini koji je pronalazio načine kako svladati suparničke vratare. Općenito, Osijek je u odnosu prema jeseni u sedam kola drugog dijela sezone posve podbacio u tom realizatorskom dijelu. Samo četiri pogotka u 630 minuta mršav su učinak, a ako se tome doda kako je od ta četiri Marić zabio tri (jedan je dodao Lončar), onda je problem koji ima Kulešević i više nego jasan. U završnici sezone Osijek će očajnički trebati još ljudi koji su raspoloženi za realizaciju. Jedan od njih mogao bi biti drugi čovjek kojemu stanka nije stigla kao naručena - Eros Grezda. Brzonogi Albanac zimus se vratio u Gradski vrt nakon protraćene godine i pol u redovima Rangersa gdje je igrao vrlo malo. Bilo je vidljivo kako Grezdi nedostaje "match fitness", pa je u prvim proljetnim kolima tek hvatao zalet kada je stigao prekid koji će njemu vrlo vjerojatno nanijeti najviše štete od svih igrača u kadru bijelo-plavih. Bez utakmica pada samopouzdanje, gubi se osjećaj za igru, loptu i prostor, a Grezda će bez tog kontinuiteta igranja biti gotovo dvije godine. S obzirom na raspored koji Osječane čeka, itekako bi im dobro došao onaj Grezda od prije odlaska na Otok.

Ipak, daleko je veći kontingent onih kojima je pauza dobro došla kako bi se zbrojili i resetirali, jer ove sezone nisu bili na razini igara koje se od njih očekuju. Istina, kod većine najveći su krivci ozljede koje su onemogućavale u hvatanju pravog kontinuiteta. U toj skupini su prije svih Antonio Mance, Petar Bočkaj i Vedran Jugović. Mance je ljetos plaćen 1,3 milijuna eura i očito mu nije lako nositi to breme. Do početka listopada prošle godine igrao je dobro. Zabio je pet pogodaka, kod još četiri asistirao i onda je nestao. Posljednji put zabio je 5. listopada 2019., pa je i on jedan od onih koji bi trebali podvući crtu i krenuti ispočetka. Bočkaj bi, pak, sad već morao početi pokazivati značajke ozbiljnog igrača, a ne tek zabavljača čija se igra bazira na "slobodnjacima" i vragolijama s loptom. Tehnički, Bočkaj je sjajan, ali tjelesno je ove sezone bio daleko od potrebne razine. Jednostavno, nakon sat vremena igre ostajao bi bez goriva, a uz to su ga stalno maltretirale ozljede. Ipak, nema spora kako se radi o sjajnom igraču i ako će ti problemi s ozljedama ostati iza njega, Bočkaj bi u preostalom dijelu sezone trebao biti jedna od najvećih snaga osječke momčadi. Što se Jugovića tiče, o njemu se malo toga može reći jer je toliko malo igrao. Zbog ozljeda je propustio veći dio prvog dijela sezone, a ni u drugom se nije ustalio u momčadi. Od tako iskusnog i dokazanog igrača s toliko prvoligaškog iskustva očekivao se daleko veći doprinos. Vjerojatno je i sam toga svjestan, a iz tih je problema s ozljedama došao i pad samopouzdanja. No eto mu nove prilike za početak. Ni u njega ne sumnjamo, samo ako će biti zdrav. Oni koji se trebaju dokazati su i tandem na posudbi Igor Silva i Merveil Ndockyt te napadač Jerry Mbakogu. Prva dvojica igrala su puno i promjenjivo. Igor Silva na trenutke je znao demonstrirati sjajne trkačke i tehničke sposobnosti, a na trenutke bi bio posve odsutan. Ispada kao da je birao utakmice jer je uvijek najbolje igre pružao u derbijima. Ndockyt, pak, pozitivno fascinira svojom radnom etikom, a negativno rješenjima i realizacijom. Za njega baš može vrijediti ona uzrečica "puno prometa, malo zarade". Ipak, najveća enigma je Mbakogu. Stigao je prošlog ljeta nakon duge stanke zbog ozljede i nikako se nije uspio nametnuti do kraja. Dijelom i zbog ozljeda koje su ga pratile.

Uglavnom, svi nabrojeni mogli bi se pretvoriti u novu snagu bijelo-plavih nakon što se sezona nastavi. Osijek ima igračku širinu, međutim, s njom treba baratati na pravi način a da se ne poremeti fizionomija igre i momčadi.