Ekonomija
TALIJANI OTVORILI VRATA GOLEMOGA TRŽIŠTA

Usred pandemije uspjeli su prodati čak i rižu Kinezima
Objavljeno 15. svibnja, 2020.
Italija kao europski lider u uzgoju riže svjedoči rastu konzumacije te žitarice tijekom pandemije, a unatoč krizi uspjela ju je prodati čak i Kinezima. Rižoto, zvijezda talijanske gastronomije, posebice na sjeveru zemlje, popularan je i među Kinezima, koji zbog toga uvoze razne sorte riže potrebne za njegovu pripremu - arborio, carnaroli, romu i baldo.

"To je zato jer je naša riža bolje kvalitete od kineske", kaže Stefano Greppi iz najvećeg talijanskog poljoprivrednog sindikata Coldirettija. Greppi, i sam uzgajivač riže, pozdravlja ugovor koji je Italija u travnju potpisala o izvozu u Kinu. Odlična je to vijest za uzgajivače iz Pavije, Lombardije, Vercellija i Novare, regija u kojima se uzgaja 95 posto talijanske riže.

"To je kao da smo prodali sladoled Eskimima", pisao je Il Corriere della Sera nakon potpisivanja ugovora s Kinezima. "Riži i rižotu otvorena su vrata golemoga kineskog tržišta", dodao je list u ozbiljnijem tonu, objasnivši da su u Kini dosad postojale slabe imitacije talijanskog rižota. Italija ima 4200 uzgajivača riže koji otprilike 200 sorti te žitarice uzgajaju na 220.000 hektara površine. Godišnje proizvedu 1,6 milijuna tona riže, što je više od pola europske proizvodnje. No na globalnoj razini Europa u proizvodnji riže sudjeluje s mizernih 0,4 posto. Više od 90 posto od 500 milijuna tona te žitarice godišnje dolazi iz Azije. No ne probija se talijanska riža samo u inozemstvu. U prvih šest tjedana pandemije konzumacija je na domaćem tržištu porasla za 47 posto, ponekad čak nadmašivši pastu.

"Ljudi su ponovo otkrili rižu i rižoto, koja je uvijek bila pomalo zanemarena u talijanskoj kuhinji", kaže 27-godišnja uzgajivačica riže Stefania Buffa iz Lombardije. Na sjeveru Italije riža dobro uspijeva jer ondje ima dovoljno vode potrebne za njezin uzgoj, što nije slučaj u južnim krajevima zemlje. Na talijanski sjever donijeli su je cisterciti (rimokatolički crkveni red) u 12. stoljeću, koji su na sebe preuzeli zadatak unaprjeđivanja nezdravog i šumovitog terena podložnog epidemijama malarije. Uzgoj riže dobio je zamah uvođenjem sustava kanala, koje je projektirao Leonardo da Vinci, a kasnije je u proizvodnju uključena i mehanizacija. Sve do 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća ljudi su dolazili s juga Italije da bi kultivirali dolinu rijeke Po, posebno žene zvane mondine ili sezonske radnice na poljima riže. Teški uvjeti rada kojima su bile izložene nadahnuli su nastanak protestne pjesme "Bella Ciao" i neorealistične filmove poput Gorke riže (Riso Amaro, 1949.) sa Silvanom Mangano i Vittorijom Gassmanom. H
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana