Predstojnica Klinike za infektologiju KBC-a Osijek, prof. prim. dr. sc. Ljiljana Perić, u ponedjeljak se nakon 33 dana vratila sa svog prvog bolovanja tijekom 34 godine staža u osječkoj bolnici. Razlog tom prvom bolovanju bio je test na koronavirus, koji se 7. travnja pokazao pozitivnim i ženu za koju slobodno možemo reći da je predvodnica borbe protiv koronavirusa u Osijeku izbacio iz prve linije.

Sada kada se vratila na posao, za naš list iz prve ruke priča kako se zarazila, kako su izgledali njezini simptomi i koliko joj preboljena bolest pomaže u nastavku rada s pacijentima.

"Znam točno trenutak kada sam se zarazila i kako, a riječ je uistinu o trenutku nepažnje, koji je posljedica umora i iscrpljenosti. Poznato je da virus osim kroz nos i usta može ući i kroz spojnicu oka. Naime, zbog operacije oka prije nekoliko godina sklona sam infekcijama upravo na tom oku. Nakon završetka smjene došla sam u sobu, skinula rukavice i rukama dirala masku, a potom sam instinktivno dirala to oko koje me svrbjelo. Nakon dva dana pojavilo se crvenilo na oku, koje nije prolazilo od antibiotske masti. Odmah sam posumnjala na infekciju. U nedjelju, 5. travnja, dobila sam i temperaturu, koja se izgubila i vratila sljedećeg dana, a 7. travnja stigao je nalaz da sam pozitivna. S obzirom na moju dob, 63 godine, i imunokompromitiranost, ali i visinu temperature, odlučila sam ostati na liječenju u bolnici. Znate, ponekad je dovoljno da samo vidite bolesnika i ocijenite treba li za njega postojati strah ili je dovoljno jak da može na kućno liječenje. Budući da sam znala kako sam u stanju krajnje iscrpljenosti organizma i da, s obzirom na dob, postoji velik rizik od komplikacija, nije mi padalo na pamet otići na kućno liječenje - iskrena je prof. Ljiljana Perić.

Zanimljivi su i prvi simptomi bolesti, osim temperature, a koje je sama proživjela. "Kada se drugog dana vratila temperatura, prethodila joj je zimica od 10 do 15 minuta, a onda se temperatura penjala do 38,5 stupnjeva. U savjetu s kolegama, odmah sam se odlučila za vensku terapiju skidanja temperature jer sam, prateći bolesnike, znala kako je važno da se čovjek dobro preznoji i onda primi infuziju i uzme veće količine vitamina C. Temperatura se nakon skidanja vraćala svakih šest sati i prethodila joj je zimica. Uz to je postojao iznimno snažan osjećaj umora i bolova u mišićima. Prva su tri dana i najproblematičnija jer se tu očekuje mogući razvoj upale pluća. Zanimljivo je da ja uopće nisam imala kašalj, ali mi se poremetio okus. Tako mi je ista hrana povremeno bila neslana, a potom preslana. Na nepcu je bio izniman osjećaj neugode i pojavila se blaža grlobolja. Ipak, četvrtog dana temperatura se počela vraćati tek svakih osam sati, potom svakih 12 sati i na koncu se petog dana potpuno spustila. Onda je temperatura opet otišla u drugu krajnost, imala sam temperaturu od samo 35,7 Celzijevih stupnjeva. No bio je tu onaj jasan osjećaj da ozdravljam i da mi je sve bolje", priča o svom iskustvu s bolešću prof. Perić, koja je iskreno strepjela od mogućeg razvoja upale pluća.

No priznaje kako je, uz lijekove, pojačala unos zdravih namirnica, posebno bogatih vitaminom C, meda i mliječnih proizvoda. "Ma to je zapravo sve ono što sam davala i svojim pacijentima i što sam vidjela i za što sam znala da ima efekta i da pomaže. Istina je da sam zbog svojih godina strepjela, ali sada opet mogu reći da sam to preboljela i preživjela i još sam spremnija za pomoć pacijentima. Činjenica je da se više ne bih trebala zaraziti koronom jer sam ju sada preboljela. Svakako ću napraviti serološki test, kako bismo vidjeli i imam li antitijela, ali znam da ona moraju tu biti. Primjerice, antitijela kod gripe jako kratko traju i zato se moramo svake godine ponovo cijepiti. Za koronavirus još ne znamo koliko dugo drže antitijela, nadamo se ipak nešto duže. No unatoč tome što se u teoriji ne bih mogla zaraziti, i dalje nosim masku i koristim sve mjere zaštite, a na Klinici trenutačno, srećom, imamo samo pet pacijenata i nadamo se da ćemo ih nekoliko ovih dana otpustiti", optimistična je prof. Perić.