Nije baš ispalo sve kako je Danko Pospišil planirao. Sa suprugom Majom završava obiteljsku kuću u Čepinu, i nadali su se useliti u nju što prije. S dvije male kćeri, 4-godišnjom Tesom i 4-mjesečnom Brunom, osječki im je dom od 32 kvadrata postao pretijesan. No, taj je stančić preko noći postao još i učionica, mjesto iz kojega 34-godišnji učitelj svaki dan drži nastavu na daljinu za svoje učenice i učenike! Umjesto u svojim klupama u Osnovnoj školi Vladimira Becića, 25 učenika 2.b svojeg omiljenog učitelja gleda i sluša na ekranu svoga računala, a roditelji (među kojima je i roditelj učenika iz posebnog odjela), s njim komuniciraju i u Viber grupi.

"U jedan su nam petak rekli da do daljnjega neće biti nastave u školama te da će djeca pratiti nastavu na televiziji. Međutim, ne umanjujući trud kolega, nama ta nastava jednostavno nije legla, jer to nije naš stil rada i odnosa, a nije ni roditeljima, pa smo o tome razgovarali u Viber grupi. Već sam sljedeći dan odlučio raditi po svome, oslanjajući se na znanje stečeno u programu Abeceda pismenosti, u okviru kategorije Digitalna pismenost, gdje smo osmišljavali kako implementirati digitalizaciju u nastavu, pri čemu sam ja izabrao baš Google učionicu i sam stvarao priprave kako obučiti učenike. U ovim se vremenima to moje iskustvo pokazalo dragocjenim. Tako sam ponajprije naučio roditelje kako da koriste Google učionicu, a onda i učenike. Pojednostavljeno rečeno, svako dijete u Google učionici ima svoj fascikl u koji priloži svoju zadaću koju je prije toga fotografiralo, a ja ju potom pregledam i dam mu povratne informacije", objašnjava Pospišil.

No, učitelj Danko ni time nije bio potpuno zadovoljan. Naime, komunikacija s učenicima na taj je način samo pisana, no i djeci i njemu nedostajala je živa interakcija. "Isprobali smo Zoom i svidjelo nam se. Unaprijed, najčešće do dugo u noć, pripremam prezentacije (kao što bih u razredu pisao na ploču), koje djeci potom prikažem na Zoomu. Svaki dan imamo dva susreta po 40 minuta, na kojima s njima obradim neki dio gradiva. Dok predajem, stavim ih na mute opciju, no bitno mi je da svatko u danu dobije mogućnost da nešto kaže, iznese neku svoju misao, osjećaj ili riješi zadatak. Zato pred sobom uvijek držim popis učenika i vodim računa o tome. Dobro znam tko ima kakve sposobnosti, tko je sramežljiv, a tko plašljiv, tko će biti bolji kada radimo novo gradivo, a tko na ponavljanju", prepričava svoja iskustva Pospišil.

Nastava na Zoomu počinje u 10 sati, no učitelj djeci omogući uključivanje pola sata prije. "U tih se 30 minuta djeca druže, puštaju glazbu, crtaju..., nazivamo to velikim odmorom. U 10 sati se restartamo i krećemo s nastavom. Ulažem jako mnogo vremena u pripremu nastave na daljinu preko Zooma i sastavljanje zadaće koju šaljem preko Google učionice, pa mi nije baš svejedno kad čujem poviku na sve učitelje. Siguran sam, naime, da se većina kolega jednako trudi, ja primjerice izvrsno surađujem s kolegicom iz 2.a, svojom paralelkom Snježanom Zovko. Mnogo mi savjetima pomaže i moja supruga koja je psihologinja po struci, znate, jako sam se dobro oženio", s osmijehom kaže Danko.

Roditelji učenica i učenika 2.b i više su nego zadovoljni. Štoviše, jedan nas je tata i obavijestio o Dankovoj "virtualnoj učionici" u kojoj, svjedoči, učenici i učitelj funkcioniraju kao da su u svojoj školi. "Održavam prijateljski odnos s učenicima i roditeljima, iako možda zbog toga povremeno ostanem bez autoriteta. Trnovit je to put, ali na kraju urodi plodom. Drukčije ne znam", kaže mladi učitelj. U osam se godina prosvjetarskog staža nikada nije pokajao što je iz tehničke škole ipak otišao studirati na Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti. "U školi sam u svemu bio O.K. - u hrvatskom, matematici, sportu, sviranju..., pa su mi roditelji sugerirali da tu svoju svestranost pokušam iskoristiti u zanimanju u kojem se baš to traži. Učiteljski je posao težak ako ga radiš kako treba, ali vrati ti se dvostruko. Evo, i u ovo zahtjevno vrijeme epidemije većinu svog vremena ulažem u svoj razred i drago mi je što je taj moj trud prepoznat. Zdravlje je, naravno, na prvom mjestu, ali jako me raduje najavljeni povratak u školske klupe. Unatoč tome što se virtualno vidimo svaki dan i što smo se s lakoćom snašli u novonastaloj situaciji, ipak ništa ne može zamijeniti atmosferu rada u učionici. Stoga jedva čekam sve radosti, ali i brige u našoj pravoj učionici", zaključuje Danko Pospišil.