Hrvatska kolonija u moldavskom nogometnom prvaku Šerifu ostala je prikovana u toj zemlji nakon što je izbila pandemija koronavirusa. Širenje zaraze zateklo ih je u Turskoj gdje su se pripremali za novu sezonu čiji početak, bar zasad, iz znanih razloga nisu dočekali.

Većina stranaca u drugim zemljama vratila se kući nakon izbijanja pandemije, međutim hrvatska kolonija ostala je "zatočena" u Moldaviji.


- Kada se kriza prouzročena koronavirusom počela širiti, mi smo još bili na pripremama u Turskoj. Vratili smo se u Moldaviju i odlučili tu i ostati jer bi povratak u Hrvatsku izazvao određene komplikacije. Morali bismo svi u karantenu i bili bismo odsječeni od kluba, pa se nije imalo smisla vraćati. U Moldaviji je oko 800-tinjak zaraženih, primjenjuju se mjere slične onima u Hrvatskoj, pa sada, kao i svi ostali, iščekujemo kada će ta pandemija biti obuzdana kako bismo se mogli vratiti našim svakodnevnim poslovima i zadatcima - kaže Zoran Zekić, trener Šerifa.


U vrijeme krize klubovi se snalaze na razne načine kada je u pitanju treniranje. Neki su igračima podijelili programe za individualni rad, drugi, pak, poput NK-a Osijek, koriste blagodati tehnologija pa se druže i treniraju preko videokonferencija, a Zekić se sa svojom momčadi nađe tu i tamo na terenu.


- Imamo sreću što je naš kamp posve izoliran od javnosti i zatvoren, pa možemo čak i organizirati rad. Dvaput tjedno okupimo se i treniramo u manjim skupinama. Naravno, pridržavamo se pri tome svih sigurnosnih naputaka.


Kako vrijeme provodi hrvatska kolonija kada nema redovitih aktivnosti?


- A kako? Kao i svi ostali, sjedimo u zatvorenom i čekamo da sve prođe. Meni je još i dobro jer sam u stanu, pa se svakodnevno provozam do kampa i vidim "malo svijeta". Moji su pomoćnici, pak, "zatočeni" u klupskom kampu i ne mogu nikamo mrdnuti. Što se igrača tiče, neki su sa suprugama, neki samuju. Nikome nije lako suočiti se s novonastalom situacijom.

Sam Zekić možda i najteže podnosi smanjene mogućnosti društvenog života jer je u njemu uvijek bio vrlo aktivan.


- Snalazim se nekako. Dosta vremena provodim analizirajući pripreme koje smo odrađivali u Turskoj iako ni sam ne znam koliko to sve skupa ima smisla jer ćemo, kada se ova kriza završi, morati sve raditi iz početka. Igrači će biti u čudnom stanju jer nešto smo radili, ali daleko je to od potrebne razine. No nema nam druge već se prilagoditi novonastalim okolnostima. Bit će to za sve nas jedna novost kada je rad u pitanju. No najvažnije od svega jest da ta kriza prođe.


S obzirom na to da ima višak slobodnog vremena, Zekić ga krati i usavršavanjem svojih kulinarskih vještina koje se nije ustručavao i javno demonstrirati još dok je bio trener NK-a Osijek, a baci pogled i prema svom rodnom gradu.
- Volim kuhati. Baš sam sada skuhao nešto kao fiš. Nije to ono pravo jer mi nedostaje prave mljevene paprike, ali ispalo je posve korektno. Našao sam neku riblju glavu koja nalikuje na šaranovu pa sam improvizirao. Meni nije loše, ali kad bih bar nekoga još mogao pozvati na ručak. Inače, redovito se čujem s prijateljima iz Osijeka. Vidim da izgradnja stadiona na Pampasu napreduje bez obzira na pandemiju i to me posebno raduje. Konture novog stadiona već se naziru i koliko sad mogu vidjeti, doista će izgledati vrhunski kada bude završen. Osijek kao grad i klub zaslužuje jedan takav lijep objekt - kroz smijeh je zaključio Zoran Zekić, moldavski "zatočenik".