Vezani članci
DAVOR GJENERO
TEMA TJEDNA: PANDEMIJA MIJENJA SVIJET, MIJENJA I HRVATSKU (I)
Koliko već sad vidimo, pandemija umnogome mijenja svijet, mijenja i Hrvatsku. Koliko je ovaj zdravstveni problem osim bitke za zdravlje i bitka za ekonomski opstanak, pitali smo dr. sc. Velimira Sriću, profesora s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagreb?
- Ovo je svakako bitka na puno bojišnica, ne radi se samo o ekonomskom nego i o ekološkom, političkom i socijalnom opstanku svih nas. Teška vremena traže posebne ljude i posebne ideje, a svijet je suočen s krizom vodstva. Sva istraživanja pokazuju da se u većini zemalja svijeta slabo vjeruje vođama. Prema Globalnom ekonomskom forumu u Davosu 2019., posebno je palo povjerenje u političare (16 %), medije (18 %) i poslovne ljude (19 %). Zavladalo je uvjerenje da se svjetski vođe ne znaju nositi s gorućim pitanjima političke nestabilnosti, usporenog gospodarskog rasta, siromaštva, nepravde, međunarodnog terorizma, globalnog zatopljenja, ili kronične depresije. Danas toj listi možemo dodati zdravstvene krize. Koronavirus je samo jedan, istina, vrlo dramatičan, povod za shvaćanje da se čovječanstvo još nikad nije suočavalo s tako dubokim problemima, a istovremeno posjedovalo tako nisku razinu razumijevanja opsega i dosega tih problema.
Istodobno, buran znanstveno-tehnološki napredak omogućuje da ostvarimo gotovo sve što poželimo. No pitanje je gađamo li prave ciljeve, razvijamo li nove pristupe ili slijedimo istu smrtonosnu rutinu iz prošlosti. Izvor nevolja je uvijek u našim glavama. Kao što bi rekao Albert Einstein, problem ne možemo riješiti istim mišljenjem kojim smo ga stvorili. Svjetonazor koji nas je doveo u sadašnje stanje mora se promijeniti želimo li ostvariti istinski napredak.
ŽRTVE FIKS-IDEJA
Šalje li nam zapravo priroda poruku, napose sam virus, ako se tako može govoriti...?
- Oko nas je previše gluposti koje nitko ne dovodi u pitanje jer smo, i kao pojedinci i kao institucije, zarobljenici starih ekonomskih, društvenih i političkih vrijednosti, utemeljenih na istinama koje smatramo očitima, a koje već odavno ne vrijede.
Virus koji jednako pogađa princa Charlesa, Toma Hanksa i penzionera iz susjedstva želi nas podsjetiti da smo svi jednaki, neovisno o dobi, rasi, naciji, bogatstvu, kulturi, vjeri ili položaju u društvu. Želi nam pokazati koliko su sebičnost, konzumerizam i materijalizam vrijedni prijezira, koliko smo zanemarili solidarnost, obitelj, pravo prijateljstvo i suosjećanje. Želi nam poručiti da je naš planet bolestan, da su naša demokracija i tržišna ekonomija na izdisaju i da smo doveli u pitanje smisao života i ljudskih sloboda te da pred nama stoji kraj nismo li u stanju vidjeti ga kao novi početak.
Može li se pretpostaviti, uzevši sve što se sada zbiva, koliki će zapravo biti razmjeri krize i je li nam nova globalna recesija neizbježna?
- Inicijalni detonator globalne recesije nije toliko sam virus koliko način na koji se momentalno većina zemalja s njime bori, a to je paraliziranje svih gospodarskih aktivnosti osim onih koje su bitne za elementarno preživljavanje. Nisam stručnjak za epidemije, ali mi je kao i većini ljudi jasno da ovakvo stanje ne može potrajati duže od dva-tri mjeseca a da ne baci i jače ekonomije na koljena. Zapravo, imamo strašnu dilemu: spašavati pojedinačne ljudske živote (najvjerojatnije manje od 1 % populacije) uz velike gospodarske štete ili spašavati posrnulo gospodarstvo, prepuštajući imunitetu i kapacitetima zdravstva da se bore s pandemijom. Većina zemlja traži neki srednji put, ali se bojim da mnogi politički lideri odlučuju u uvjetima nedovoljno informacija, a neki su i žrtve raznih fiks-ideja. Veliku ulogu pritom igraju i senzacionalistički mediji. Uzet ću samo jedan primjer. Prema podatcima WHO-a, u svijetu svaki dan pri porođaju umre petnaest tisuća djece i osam stotina žena. Drugim riječima, ove će godine više od dva milijuna djece umrijeti tijekom porođaja, ili prvog dana života, ili prije nego što napuni tjedan dana. Samo u 2018. godini 5,3 milijuna djece umrlo je prije svog petog rođendana. UNICEF tvrdi da bi se čak 80 posto tih smrti moglo spriječiti boljim financiranjem zdravstva, odnosno većom pomoći bogatih zemalja svijeta onim drugim, siromašnim. Za to bi, prema procjenama, bilo dovoljno samo 5 % vojnog budžeta SAD-a.
Zamislite da svaka nacionalna televizija i CNN počnu svakodnevno pokazivati brojače umrle djece i žena pri porođaju, kao što to sada rade sa žrtvama Covida-19! Ili da na sličan način progovorimo o broju žrtava ratova i pucnjava u školama, o broju samoubojica, poginulih u prometnim nesrećama, o ekološkom umiranju dijelova planeta i postupnom izumiranju 70 % životinjskih vrsta na Zemlji. Možda bi tako i trebalo pristupiti svakom svjetskom problemu i sve njih staviti u objektivne odnose i pravu perspektivu.
KLJUČNA PITANJA
U sadašnjoj krizi zatvaranje velikih dijelova gospodarstva događa se u samo nekoliko tjedana. To teško mogu podnijeti i bogate države poput SAD-a, a kamoli RH. Što učiniti, koje hitne mjere donijeti, kako bi se štete svele na najmanju moguću mjeru?
- Ovisno o strategijama i politikama pojedinih zemalja, cijena će biti različita. Prve procjene govore o brojkama od 5 % BDP-a naviše. Ključno pitanje je na koji se način najbolje nositi s ovakvom krizom. Je li to pristup epidemiologa, ili gospodarstvenika, mladih ili starijih generacija, boraca za ljudske slobode ili boraca za njihovo ograničavanje? Puno je lakše reći kako se nositi s posljedicama koje su već ovdje i koje nailaze sutra. Moćne države poput SAD-a već su izglasale goleme pakete poticajnih mjera da zaustave dramatičan pad vrijednosti kompanija na tržištu kapitala i vrate sigurnost investitora. Svi pomalo slijede taj primjer.
Najvažnije mjere tiču se otplate kredita i plaćanja raznih komunalnih naknada, poreza i prireza. Trebalo bi osigurati grace period u kojem se to neće plaćati (zemlje koje su uvele takve mjere računaju na šest mjeseci), treba sniziti ili privremeno ukinuti zatezne kamate i slično. Druge mjere tiču se borbe protiv otpuštanja radnika, posebno u turizmu, ugostiteljstvu i srodnim najjače pogođenim djelatnostima. Država mora naći način da osigura sredstva za "sufinanciranje" radnika dok nema posla. Treće mjere trebaju dugoročno osigurati bolje uvjete za rad od kuće (u svim djelatnostima od obrazovanja do uprave) radi smanjenja raznih vrsta troškova. Četvrto, treba dosljedno insistirati na "pravednosti" i nepolitičkom podržavanju poduzeća i poduzetnika koji su najperspektivniji za državu, pojedine gradove i regije. Pritom nije najbolji model puka solidarnost (svima podjednako), nego valja osposobljavati sposobne, a ne nesposobne.
VRIJEME PROMJENA
U komentaru na vašoj web-stranici, između ostalog, postavili ste i pitanja: Što nas Covid-19 može naučiti? Je li u takvoj situaciji uopće moguće vidjeti koronavirus kao ŠANSU, neku vrstu dobre prilike? Možete li to šire objasniti, da ponovimo gradivo, da se tako izrazim?
- Svaka je kriza dobra prilika za one koji vide svijet kakav bi mogao biti i željni su da ga promijene. Prije svega, možemo propitati svoje vrijednosti i pokušati se riješiti lažnih mitova i zabluda. Možemo se zapitati jesu li sebičnost, konzumerizam, otuđenost i sukobljavanje s drugima i različitima na našu korist ili na opću štetu. Također, možemo propitati osobne prioritete, smisao života, rada i djelovanja. Možemo bolje shvatiti rizike globalne povezanosti i složenost svih njezinih posljedica. Možemo bolje sagledati potrebnu ravnotežu između osobnih sloboda i ograničenja koja nameće opći interes. Možemo, također, usporediti kako probleme u kriznim situacijama rješavaju populističke demokracije u odnosu prema autoritarnim režimima. Iz svega toga možemo izvući pouke za brže i temeljitije reforme političkog, obrazovnog, zdravstvenog, socijalnog i, naravno, ekonomskog sustava.
Kriza nam može donijeti i niz konkretnih pozitivnih posljedica. Smanjena potrošnja energije izaziva (kratkotrajne) pozitivne ekološke promjene. Jača suradnja znanstvenika i povećava se razmjena informacija na relaciji Istok - Zapad. Smanjit će se otpor cijepljenju protiv zaraznih bolesti. Povećat će se i ubrzati trend rada na daljinu i rada od kuće. Afirmirat će se potreba za otvorenošću i transparentnošću u informiranju, a smanjiti težnja produkciji "lažnih vijesti".
Porast će senzibilitet za starije i osjetljivije dijelove populacije koji su zanemareni i marginalizirani. Promijenit će se percepcija "privatnog prostora" i poboljšati higijenske navike svekolikog pučanstva. Osobno, najviše me se dojmilo što je o lekcijama koje nudi Covid-19 izrekao Bill Gates, osnivač Microsofta, jedan od najbogatijih ljudi i najvećih filantropa današnjice. On ovo doba zove vremenom korekcije. Kriza nas mora naučiti kako da ispravimo krive Drine. To nas podsjeća na poznatu misao Nelsona Mandele da za pametne ne postoji poraz. Ili pobjeđujemo, ili učimo!
(D.J.)
Možemo bolje shvatiti rizike globalne povezanosti i složenost svih njezinih posljedica. Možemo bolje sagledati potrebnu ravnotežu između osobnih sloboda i ograničenja koja nameće opći interes...