Vezani članci
DAVOR GJENERO
TEMA TJEDNA: PANDEMIJA MIJENJA SVIJET, MIJENJA I HRVATSKU (II)
Pandemija izazvana virusom Covid-19, ili koronom, sada je konačno većini jasno - nezaustavljivo mijenja svijet kakvog smo do sada poznavali. A još prije nekoliko mjeseci nitko nije znao da uopće postoji. Sada se virus proširio na gotove sve zemlje na svijetu i zarazio više od pola milijuna ljudi. Virus je doveo zdravstvene sustave zemalja pred kolaps, napunio bolnice i ispraznio javne prostore. Narušio je moderno društvo u mjeri kojoj još nitko nikada nije svjedočio. Baš kao i Drugi svjetski rat, ili teroristički napad 11. rujna, ova je pandemija ostavila dubokog traga i u psihi ljudi, piše za portal The Atlantic poznati znanstveni analitičar Ed Yong.
U cijelom tom kriznom kontekstu ni Hrvatska nije ostala pošteđena drame. Razmjeri pandemije, osim zdravstvenih posljedica, imat će i nesagledive ekonomske posljedice za globalno gospodarstvo i nitko ne može predvidjeti koliko će to trajati. To je naglasio proteklog tjedna i premijer Andrej Plenković, predstavljajući Vladine gospodarske mjere u borbi protiv posljedica koronavirusa, očuvanja proizvodnje i radnih mjesta, s naglaskom da se kriza ne koristi za profitiranje na nesreći ljudi: "Pandemija mijenja funkcioniranje država, trgovine, svjetska gospodarstava..., sve se mijenja. U samo tri mjeseca zahvaćeno je 195 država, pandemija je postala prijetnja zdravlju čovječanstva i svjetskom gospodarstvu", rekao je, dodavši: "Kriza koja je pred nama prema svim procjenama bit će teža nego kriza iz 2008. godine. U takvim uvjetima moramo se pripremiti za tešku bitku za očuvanje gospodarstva i radnih mjesta. Upravo zato izišli smo s prvim paketom od 63 mjere koje vrijede 30 milijardi kuna. Dočekujemo krizu sa stabilnim gospodarstvom, no ugroza koja dolazi dovodi nas u poziciju da moramo brzo donositi odluke. Svjedoci smo simetričnog šoka, pada potražnje, proizvodnje i ponude na svim razinama u svijetu. Moramo pokazati odgovornost i solidarnost da bismo ovo preživjeli", rekao je Plenković. " Iako nikome nije lako, svi se trebaju prilagoditi novoj realnosti, a u kojoj se nameće dilema između spašavanja života građana te odustajanja od dosadašnjeg načina života. Mi u tome pogledu imamo vrlo jasan odabir, da spašavamo živote", poručio je premijer.
TURIZAM I JAVNI SEKTOR
Što se ekonomije tiče, naglasio je tri mjere: beskamatnu odgodu javnih poreznih davanja poduzetnicima s teškoćama za iduća tri mjeseca (uz mogućnost dodatna tri mjeseca), financiranje 100 posto minimalne plaće po stalno zaposlenom te pomoć mikro i malim poduzetnicima. "Na rashodovnoj strani proračuna idemo na rezanje svih troškova koji nisu nužni. Hrvatskoj će na raspolaganju za likvidnost države biti dodatnih 1,8 milijardi kuna europskih sredstava", pojasnio je Plenković.
A da će koronavirus ostaviti velike posljedice na ekonomiju, upozorava i poznati ekonomski stručnjak Damir Novotny te najavljuje što nas čeka:
- Ako dođe do značajnijeg usporavanja gospodarske aktivnosti, a po svoj prilici to bi se moglo dogoditi na razini EU-a, posebice u Italiji, gdje je vlada u strahu od širenja zaraze zaustavila protok ljudi i robe, svakako ćemo osjetiti negativne efekte pandemije. Italija je već u recesiji, a to će se preliti i na Hrvatsku, jer su nam Talijani vrlo važan partner u turističkom sektoru i drugim segmentima - kaže Novotny te dodaje: "Naše gospodarstvo nužno će usporiti. Turistička sezona mogla bi biti daleko slabija od prethodnih, ako je uopće i bude, a imali smo nekoliko uzastopno rekordnih, pa je neizbježno da će to utjecati na ‘pregrijano‘ tržište", zaključuje Novotny, odgovorivši i na jedno od, u posljednje vrijeme, često postavljanih pitanja: Hoće li Hrvati, nakon pandemije koja će inficirati naše gospodarstvo, konačno shvatiti da ne možemo živjeti samo od turizma? Jer i primjerice jedna Francuska, svjetska turistička velesila, ima tri puta manji udjel turizma u BDP-u od male Hrvatske.
- Tih sedamnaest, osamnaest, čak i dvadeset posto udjela turizma u BDP-u, što je kod nas slučaj - to je ludost! Išli smo linijom manjeg otpora, jer su nam turisti sami dolazili i u sav taj posao ljeti nismo morali ulagati mnogo truda. No, prevarili su se oni koji su mislili da mogu živjeti samo od položajne rente. Staro je pravilo da nikad ne smijete igrati na jednu kartu. Ova će nas nevolja sve skupa otrijezniti. Ovako se dalje više ne može - rezolutan je Novotny.
Ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović ustvrdio je da se mirovine neće mijenjati, ali plaće zaposlenih mogle bi proći korekciju zbog utjecaja aktualne krize s koronavirusom.
Većina ekonomista slaže se sa stavom da bi plaće u javnom sektoru trebalo smanjivati, s tim da su neki za to da se sa smanjenjem plaća krene odmah, a neki tek ako se kriza produži nakon svibnja. No, svi se slažu da bi rezanje plaća trebalo biti selektivno, odnosno da se plaće ne bi trebale dirati zaposlenima u nekom od tri sektora: zdravstvu, vojsci i policiji. Neki pritom drže kako bi, osim selektivnosti, smanjivanje plaća trebalo biti progresivno, odnosno provedeno tako da se najmanje plaće ne smanjuju, nego samo veće plaće, ili neka kombinacija tog modela. Svi se, međutim, slažu da ove godine svakako ne bi trebalo doći do ugovorenog rasta plaća za državne i javne službe.
ČUVANJE POTROŠNJE
O brojkama i uopće ekonomskim prognozama nezahvalno je špekulirati, ali ipak valja poslušati mišljenja stručnjaka što nas eventualno čeka, i ima li uopće razloga za optimizam. Mihaela Bronić iz Instituta za javne financije u aktualnom osvrtu pod naslovom "Vlada u raljama pandemije: kako osigurati zdravlje i stanovništva i gospodarstva i javnih financija?", navela je da "čim prestane zdravstvena ugroza, Vlada treba potaknuti domaću potražnju, jer poticanje ponude (pomaganje poduzećima i obrtima da održe proizvodne kapacitete) ima smisla samo ako će netko kupovati ta dobra i usluge".
Što se ekonomije nadalje tiče, parafrazirajmo i poznatu uzrečicu: "Kad Amerika kihne, prehladi se cijeli svijet". Amerika je danas, što se ekonomije tiče, gotovo jednako ugrožena kao i Kina, izvorište pandemije. Zato ekonomija proživljava šok "iznenadniji i ozbiljniji nego što je itko živ doživio", upozoravaju stručnjaci. Otprilike svaki peti čovjek u SAD-u izgubio je radno vrijeme ili posao. Hoteli su prazni. Zrakoplovne tvrtke prizemljile su letove. Restorani i druga mala poduzeća zatvaraju se. Zapravo je SAD postao pandemijom najugroženija zemlja svijeta, čak i više od Italije i Španjolske, dok se u Kini (Wuhan) stanje stabiliziralo, a život se vraća u normalu. Uzimajući sve faktore u obzir, prema nekim optimističnijim prognozama, ova će kriza promijeniti ekonomiju globaliziranih profita i vratiti proizvodnju (ne dakako svu) iz Azije u Europu i u Ameriku sa svrhom ostvarenja održivih gospodarskih sustava. Korona će i trajno izmijeniti neke djelatnosti kakve smo do sada poznavali. Za početak, države će svojim interventnim mjerama donekle odrediti i okvire daljnjeg opstanka u području ekonomije, financija i gospodarskih mjera, odnosno okvire repozicioniranja svojih gospodarstava.
NADA I VJERA
Sada je vrijeme da se pokuša preživjeti bez većih gubitaka. U tom pogledu nije bitno samo opstati, nego i pronaći rješenje (rješenja) kako ćemo to izvesti. Poznati svjetski povjesničar, Izraelac Yuval Noah Harari, u knjizi "21 pitanje za 21. vijek", objavljenoj dok na vidiku nije bilo nikakve pandemije, piše da nitko ne zna kako će se stvari odvijati za pet, deset, ili petnaest godina, i da je svako predviđanje nezahvalno. Ipak, u toj knjizi ima jedna pogrešna prognoza - da je ljudska vrsta, zahvaljujući znanstveno-tehnološkom razvoju, zauvijek pobijedila sve pandemije. Evo, sada vidimo da nije. I dok epidemiolozi još lutaju u pogledu uzroka, definicija i mogućih rješenja, ekonomisti su, izgleda, ovaj put suglasni - ekonomske posljedice pandemije bit će strašnije od zdravstvenih, što sažeto glasi da nam je nužna hitna promjena ponašanja, prvo bitka za zdravlje, ali i ekonomski opstanak, jer život ne smije stati, a opstat će oni koji će u krizi pokazali snagu, odlučnost i organizaciju.
Za kraj, bar ovoga tjedna, umjesto nekog pretencioznog zaključka nije zgorega, osim otrcane fraze da je sudbina u našim rukama, citirati i stih iz jedne poznate i popularne pop-pjesme Borisa Novkovića: Više ništa nije kao prije! Zbilja, nije, ali to ne znači da nas sad dodatno treba savladati pesimizam i depresija. Naprotiv, budimo i dalje optimisti, imajmo vjere i nade, sve prolazi, pa će proći i ova drama u kojoj moramo živjeti i koju moramo preživjeti.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
Moguće promjene?
Pandemije također mogu biti katalizatori društvenih promjena. Ljudi, tvrtke i institucije nevjerojatno brzo usvajaju, ili pozivaju na postupke koje bi jednom mogli postati uobičajeni, uključujući rad od kuće, konferencijski poziv kako bi se olakšalo osobama s invaliditetom, odgovarajuće bolovanje i fleksibilni aranžmani o dječjoj skrbi. “Ovo je prvi put u mom životu da sam čula nekoga kako govori: Oh, ako ste bolesni, ostanite kod kuće”, kaže Adia Benton, antropologinja sa Sveučilišta Northwestern. Možda će nacija naučiti da se pripremljenost ne odnosi samo na maske, cjepiva i testove, nego i na politiku poštenog rada i stabilnog i za sve jednakog zdravstvenog sustava, dodaje Benton, referirajući se na aktualno stanje u Americi, ali može se referirati i na druge zemlje obuhvaćene aktualnom krizom, odnosno pandemijom.
ANDREJ PLENKOVIĆ: Razmjeri pandemije imat će nesagledive ekonomske posljedice za globalno gospodarstvo, i nitko ne može predvidjeti koliko će to trajati.
Ekonomisti su, izgleda, ovaj put suglasni - ekonomske posljedice pandemije bit će strašnije od zdravstvenih, što sažeto glasi da nam je nužna hitna promjena ponašanja
LJUBICA UVODIĆ VRANIĆ
Čiste ruke, čist obraz
Našu zemlju pogodila je trostruka nevolja: koronavirus - svjetska pandemija i potres u Zagrebu dvije su aktualne ugroze. A koja je treća? Treća je zapravo prva. Već dugo traje. Iseljavanje ljudi. Svaki od ta tri velika naša problema bio bi dovoljan da sam po sebi izazove stres. Zajedno čine - kumulativni stres, kaže psihologinja Ljubica Uvodić Vranić te dodaje:
- Kriza zbog korone postavila je izvanredne zahtjeve pred svakodnevicu svakog našeg čovjeka. Mi smo u ratu protiv opasnog, nevidljivog neprijatelja koji sije smrt. U ratu vrijede drukčija pravila nego u miru. Voditelji našeg obrambenog rata protiv korone stručni su zdravstveni radnici na čelu sa smirenim, odlučnim i posvećenim ministrom. Svaki dan ga gledamo i slušamo. Njega i njegove suradnike. Najvažnije je da nas njegovo ponašanje inspirira da ne samo da slušamo nego i da poslušamo ono što nam ima reći.
Zašto je lako poslušati ministra i njegove suradnike? Zato što znaju što govore i njihove mjere daju rezultate. Zašto je nekima teško poslušati? Neki su ljudi uznemireni pa to smanjuje njihovu sposobnost razumijevanja situacije. Ovaj rat ne može dobiti ministar Beroš. Ovaj obrambeni rat možemo dobiti samo tako ako pravila ponašanja usvojimo svi. Podsjetimo se da smo u svim dosadašnjim ratovima pobijedili. Naše moralne vrijednosti bile su barjak. Svijest o tome da branimo sebe i svoje, motivirala nas je. Solidarnost ljudi u domovini i pomoć zemljaka izvan domovine sve je to spajala.
Danas rat vodimo ne samo protiv korone nego i protiv nerazumijevanja. Rat vodimo protiv lažnih vijesti. Rat vodimo protiv neodgovornosti i površnosti. Kad dođu vile k očima, kako kaže poslovica koja tom metaforom opisuje ugrozu, ima samo jedan način da izbjegnemo pogibiju: da se čvrsto ujedinimo te pokažemo sebi i drugima što znamo i možemo. Možda smo mali po nekim brojevima, možda je to bitka između Davida i Golijata, ali taj će David opet pobijediti. Mi smo relevantni i sposobni. Da, možda nismo bogati u novcu, neki su od nas bogatiji, a većina je siromašna. Ali naše bogatstvo je u ljubavi, solidarnosti, pameti i kreativnosti. Jesmo, bili smo i bit ćemo drugima za primjer i u sportu i u biranju prave strane u dosadašnjim ratovima. Nikad agresori. Uvijek uspješni branitelji. Sada branimo zdravlje - ostajemo doma. Organiziramo školstvo - ostajemo doma.
OLAKŠATI ŽIVOT
Kad smo kod izolacije, kako pomoći sebi, ali i drugima tijekom samoizolacije?
- Prvo se sjetimo koliko smo se žalili, još donedavno, kako nemamo vremena ni za sebe ni za obitelj. Jedan dječak nas je sve dirnuo svojom molbom da plati od svojeg džeparca svome ocu sat vremena kako bi kupio sat s njim. Platio ocu taj sat koji inače njih dvojica nemaju. Dakle, evo nam sreće u nesreći, evo obiteljima prilika za kvalitetno zajedničko vrijeme, međusobni respekt i ljubav. Ako nemate svoju obitelj, momentalno nije na okupu, ili je otišla, obratite se prvom susjedu. Ako ste i s njim bili u zavadi - eto vam obojici ljudske potrebe: pomirite se!
Kao drugo, sjetimo se da se u ratu dijeli jedna jabuka! Solidarnost u teškim uvjetima poraste, empatija se poveća, pa ljudi od zla naprave dobro!
Kao treće, sjetite se da je radna terapija korisna. Ako se sami ne zaposlimo, zaposlit će nas zlo. Prazan hod je opasan. Od rada dobivamo potvrdu nakon učinka. Čak i neuspjeli radni pokušaj koristi - jer učimo iz pogrešaka. Doma možemo raditi stvari koje nas vesele i koje će nam koristiti.
Što vi kao iskusna psihologinja preporučujete da ljudi čine u ovoj krizi, izolaciji...?
- Telefonirajte ljudima koji su vam dragi! Telefonirajte onima koje dugo niste čuli! Telefonirajte ljudima koje znate a za koje mislite da su možda sami, usamljeni, žalosni, uznemireni.
Zašto je dobro telefonirati? Govoreći s drugima dajemo im priliku da riječima izraze svoje osjećaje. Osjećaji koji su se pretvorili u rečenice - lakše se podnose! Dajući drugima svoje vrijeme, pozornost i suosjećanje - učinit ćete najviše za sebe.
Spadate li u grupu ljudi koji su ponekad znali reći: Joj kako bismo željeli znati engleski, baviti se fotografijama, pisati pjesme, čitati knjige, igrati šah, plesati… ali nemamo vremena! E, pa sad imate nešto više vremena. Oduzmite dio vremena koje ste možda provodili kukajući, slušajući pete vijesti ovoga dana i posvetite se nekim starim zaboravljenim ljubavima prema hobijima. Ili nađite novu ljubav u novom hobiju. Tvrdim iz osobnog iskustva i iskustva mojih prijatelja u Udruzi Petkom u pet da je bavljenje verbalnim sadržajima, riječima, a pogotovo cijelim rečenicama, izgovorenim, saslušanim, napisanim ili pročitanim - LJEKOVITO!
Učenje, naročito verbalnog materijala, pretvorit će nas od zabrinute osobe u vedrijeg đaka ili studenta koji vježba male sive stanice i uživa u uspjehu. I uči od svojih pogrešaka.
Slušanje glazbe, pjevanje, sviranje…. radite što možete da osvježite sebe tim blagotvornim lijekom.
I kod kuće možemo imati tjelovježbu. I u najmanjem prostoru. Udahnite i okrenite glavu u jednu stranu - izdahnite. Vratite glavu naprijed, udahnite i okrenite glavu na drugu stranu pa izdahnite. Za takve jednostavne stvari ne trebaju ni sprave ni poseban prostor - sve to možete raditi doma.
Imate li knjigu koju niste do sada stigli pročitati? Ili neku koju ste davno pročitali ali biste možda rado vidjeli što vam sada te rečenice u toj staroj uspomeni znače.
Vodite dnevnik. Šalite se. Najbolje na svoj račun. Smijte se tuđim šalama i prepričavajte ih drugima…
POZITIVNI U KRIZI
Ljude možda i više od koronavirusa i potresa muči strah, nelagoda, tjeskoba, panika, depresija... kako se ta stanja odražavaju na psihičku i fizičku stabilnost ljudi?
- Imali su ljudi manje ili teže psihičke smetnje još i prije ovoga svega što nas je snašlo. Djeca otišla u svijet. Prijatelji se razbježali. Nezadovoljni poslom, koji ga imaju. Još nezadovoljniji ako posla nemaju… Može se lako dogoditi da pod utjecajem stvarne velike opasnosti naše dosadašnje smetnje izblijede i prijeđu u drugi plan. Možda ste se prije uzbuđivali zbog nekih materijalnih stvari, propuštenih prilika, preopterećenosti na poslu. Nova će situacija, lako je moguće, promijeniti vaš kut gledanja. Nemojte podlegnuti pogrešci da kažete: E, samo mi je ovo još trebalo pa da se pogubim do kraja. Ne, nemojte tako govoriti! Radije recite: Sad kad me zadesila prava opasnost, sad mi je lakše odvojiti bitno od nebitnog. Sad znam što mi je važno i tomu ću se posvetiti.
Kriza se može slikovito prikazati kao da smo udarili o dno. Gore ne može. Prema tome, sve što slijedi bit će bolje. Moramo prati ruke. Ali čuvajmo i čist obraz. (D.J.)
MARINA TKALEC
Ekonomskom politikom ulijevati optimizam
Iako su ovih dana pogledi upereni u struku i znanstvenike, koji suvereno, čini se, vladaju ovom epidemijom, kao ekonomist primijetila sam manjak raznolike diskusije oko ekonomskih posljedica koronavirusa i relativno istovjetnu narav rješenja koja se za njih nude. Iako nisam stručnjak za ekonomiju pandemija ili kriza, ima znanstvenika koji jesu i posljednjih tjedana neumorno pišu o ekonomiji i ekonomskoj politici u doba koronavirusa. Sažela sam njihove osnovne ideje u nadi da će pomoći usmjeravanju javne diskusije, jer čini mi se da trenutni fokus znatno odudara od mainstream znanstvene ekonomske misli.
CIRKULARAN SUSTAV
Specifičnost je ove krize u tome što dolazi s tri strane: ponude, potražnje i sa strane očekivanja. Dosta se pisalo o tome kako će virus izazvati negativan šok ponude (zatvaranje kafića, frizerskih salona, tvornica, a globalni i domaći lanci opskrbe će se prekinuti), koji će u velikom broju slučajeva i sektora dovesti i do pada zaposlenosti. Treba međutim naglasiti da će neizvjesnost, karantena i pad zaposlenosti dovesti do pada agregatne potražnje, koji, iskustvo nas uči, neumoljivo vodi do pada investicija, koje kroz pad produktivnosti dodatno utječu na pad potražnje i tako u krug. Ta kobna spirala kombinacija je šoka ponude i potražnje i, dopusti li se njezino perpetuiranje, nesumnjivo će ekonomska kriza trajati duže nego što smo htjeli i očekivali. Tradicionalno, u ovakvim situacijama monetarna politika može učiniti najviše, snižavanjem kamatnih stopa koje će poduprijeti oporavak potražnje i investicija. Naravno, pod uvjetom da kamatne stope već nisu na "nultnoj donjoj granici" (zero lower bound), što jesu, pa da ekonomija ne bi zaglavila u zamci likvidnosti ili, još gore, u zamci stagnacije, potrebno je nešto više. Uz ekspanzivnu monetarnu politiku treba nam dakle i fiskalni stimulans, upakiran s velikom dozom optimističnih očekivanja, jer pesimizam je ubojica potražnje, a time i ekonomije. Kako je neizvjesnost vezana uz pandemiju i njezino trajanje neizbježna, država svojom ekonomskom politikom treba ulijevati optimizam, uz rizik da je to skupo.
Imperativ je izbjeći zamku stagnacije, a za to nam trebaju skupe, brze i kredibilne mjere ekonomske politike koje će očuvati likvidnost i onemogućiti produljivanje ekonomske krize na razdoblje nakon pandemije. Ovo nije vrijeme za razmišljanje o troškovima, rezovima, deficitu, dugu, ili rashodnoj strani proračuna, fokus mora biti na tome da je rad relativno skup, jer su ljudi važni i mogu otići, a da je novac jeftin; da je pandemijski šok prolazan, ali da ekonomski šok potencijalno nije.
Pojednostavljeno, ekonomija je cirkularan sustav u kojem kućanstva posjeduju rad i kapital koje prodaju poduzećima koja proizvode dobra i usluge koja pak kućanstva kupuju novcem koji su dobili od poduzetnika. Pojavi li se problem u samo jednom dijelu te jednostavne cirkularne ekonomije, cijeli tijek će se usporiti. Kućanstva koja ne dobiju plaću teže će podmirivati svoje obveze (kredite, režije, troškove za osnovne potrepštine) te će smanjivati potrošnju, što će se negativno odraziti na novčane tijekove prema poduzećima i državi. Patit će i uvoz i novčani tijek prema strancima, što će povratno prouzročiti pad izvoza. Poremećaji u međunarodnim i domaćim lancima opskrbe dovest će do pada proizvodnje, što će naposljetku neka poduzeća (najzaduženija i ona u najizloženijim sektorima) zasigurno odvesti u stečaj. Stečaji će dovesti do rasta nezaposlenosti, neki radnici neće dobiti plaće ili će dobivati smanjene plaće, a neki vjerovnici neće moći naplatiti svoja potraživanja. Uz otkaze, mnogi pogođeni virusom otići će na bolovanja, u karantene, samoizolacije, a neki će uzimati dopuste kako bi se brinuli o djeci i bolesnima.
Dva osnovna cilja trebaju biti smanjenje broja osobnih i poduzetničkih bankrota uz osiguravanje novčanih sredstava osobama koje su ostale bez posla te omogućavanje takozvane V-krize. V-kriza znači oštar pad praćen brzim, oštrim rastom. I dok je prvi dio slova V izvjestan, za izbjegavanje L-krize moramo se pobrinuti da i drugi dio slova V bude brz i snažan oporavak. To ćemo postići tako da spriječimo pad povjerenja, pad dohotka u uslužnim djelatnostima, bankrote poduzeća i kreditna ograničenja u bilancama banaka izazvana rastom nenaplativih potraživanja. To je težak zadatak i zahtijeva zaista goleme financijske potpore pogođenim poduzećima. Najavljene Vladine mjere bile su primjerene situaciji dok još cijela država nije bila u karanteni, ali već od jučer smo u novoj fazi ekonomske krize i trebaju nam odvažnije, veće, skuplje mjere koje ulijevaju povjerenje poduzetnicima i građanima. To su porezne olakšice (odgode plaćanja nisu i neće biti dovoljne) i nepovratna sredstva za poduzeća te direktne podrške kućanstvima (transferi, porezne olakšice, oprost plaćanja režija). Sada nije trenutak za birokraciju i dokazivanje tko je pogođen koronavirusom i tko ima pravo na potporu; taj je dio nužno napraviti u nekoj kasnijoj fazi (kroz transparentnost i otvorene podatke), ali ne smije stajati na putu povjerenja u državu da će pomoć zaista i dati. Kada epidemiološka kriza prestane, a poduzeća ponovo počnu raditi, ekonomska politika će i dalje morati poticati oporavak, kako bismo izbjegli stagnaciju. Tada će fokus biti na potražnji i direktnim transferima kućanstvima.
ODRŽIVOST FINANCIJA
Rezanje proračunskih rashoda nije izlaz iz ove krize i iako će proračunska rupa brzo doći na naplatu, iz nje ćemo brže izići ako imamo zdravu, rastuću ekonomiju. Sjetimo se svih propusta posljednje, ne tako davne, recesije u Hrvatskoj, koja je trajala šest godina, mnogo duže nego u ostatku Europe, djelomično zbog nepromišljena rezanja državne potrošnje i investicija.
Osim toga, na razini EU-a već se spominje mogućnost isključivanja troškova borbe s koronavirusom iz izračuna deficita, što bi olakšalo poziciju zemalja s visokim udjelom duga u BDP-u, kao i njihov trošak zaduživanja. Ta mjera sigurno ne bi sama bila dovoljna za održivost javnih financija, ali bi ublažila pritisak na rezanje proračunskih rashoda, koje bi nas, iako ga sad mnogi prizivaju, povuklo još dublje u krizu. Ovo nisu laka vremena, nažalost, mnogi će na više načina osjetiti negativne posljedice ove pandemije. Stoga i Vlada, koja, čini se, vraća povjerenje u svoje institucije dobrom epidemiološkom reakcijom, treba hrabrom i snažnom reakcijom ekonomske politike vratiti ljudima nadu da je sve ovo prolazno i da ćemo se ubrzo vratiti u normalan život.