Kulturni svijet, a naročito njegova domovina Poljska, izgubio je velikog skladatelja i dirigenta Krzysztofa Pendereckog koji se proslavio svojom avangardističkom glazbom, a publika i kritika visoko su cijenili njegove zborske kompozicije mahom vjerskog nadahnuća.

Iako je u posljednje vrijeme postalo popularno umrijeti od koronavirusa, Pendereckom je ipak presudila duga i teška bolest što je ustaljeni makabrični eufemizam za rak. On nije bio puki autor kompozicija ozbiljne glazbe nerazumljivih običnoj publici, nego je posrijedi intelektualni div čija su osobnost, umjetnička vizija i imaginacija te stvaralački opus uvelike nadmašivali sredinu iz koje je potekao. Krzysztof Penderecki bio je građanin svijeta čak i onda kada je u maloj Hrvatskoj dobio bizarno uzdarje u vidu egzotične skladbe za tamburaški orkestar "Drmeš za Pendereckog" koju je 1988. napisao tada nepoznati asistent s Pravnog fakulteta u Zagrebu Ivo Josipović. Dovoljno je poslušati Poljakovu zadivljuću "Patnju i smrt Gospodina našega Isusa Krista prema Luki" ("Passio et mors Domini nostri Jesu Christi sedundum Lucam") da bi se spoznala Pendereckijeva skladateljska veličina i grandiozni stil.

U godini u kojoj je rođen, u Pragu je održana svjetska premijera erotske drame "Extase" s golom Hedy Lamarr u glavnoj ulozi i Zvonimirom Rogozom u sporednoj, Adolf Hitler se popeo na vlast, a u susjednoj Ukrajini je strašni Holodomor odnio živote više milijuna ljudi. Kao što se to dogodilo većini Poljaka i preko leđa obitelji Penderecki prelomila se tegobna povijest što je zadesila njihovu domovinu. U masovnom pokolju poljskih vojnika u Katinjskoj šumi koji su 1940. počinili pripadnici Staljinove tajne policije NKVD, pucnjem iz neposredne blizine u glavu pogubljen je i skladateljev ujak. Taj će ga gubitak kao i kolektivna poljska trauma obvezati da napiše "Poljski rekvijem" ("Polskie Requiem"), ali i glazbu za film velikog poljskog redatelja Andrzeja Wajde nazvan jednostavno "Katyń". "Poljski rekvijem" je premijerno izveden 1984. u Stuttgartu, na dostojnoj udaljenosti od toksične cenzure i represije u domovini, a kasnije je proširivan novim stavcima. Taj dramatski oratorij nastao je kao znak sjećanja na poljske žrtve kroz povijest. Stavak "Lacrimosa" posvećen je Lechu Wałęsi, legendarnom prvaku neovisnog sindikata "Solidarność", a napisan je u povodu otkrivanja spomenika u Lenjinovom brodogradilištu u Gdanjsku radnicima pobijenim tijekom protuvladinih nemira 1970. "Agnus Dei" Penderecki je napisao 1981. u čast svog prijatelja kardinala Stefana Wyszyńskog. Stavak "Recordare" nastao 1982. posvećen je beatifikaciji franjevca Maksymiliana Kolbea ubijenog u nacističkom koncentracijskom logoru u Auschwitzu. Upravo je "Libera me" stavak "Rekvijema" napisan u sjećanje žrtvama Katinjskog pokolja. U čast žrtava Varšavskog ustanka iz 1944. skladao je stavak "Dies Irae". Posljednju dopunu "Poljskog rekvijema" Penderecki je napravio 2005., a naziv "in memoria Giovanni Paolo II per archi" otkriva kako je riječ o posveti tada preminulom papi Karolu Wojtyłi. Prvu inačicu "Poljskog rekvijema" izveo je Stuttgartski radijski simfonijski orkestar pod ravnanjem Mstislava Rostropovića. Želeći otkloniti kriva tumačenja Penderecki je za jedan talijanski časopis 1998. izjavio: "Ja ne pišem političku glazbu. Politička glazba je davno zastarjela. Moja ‘Tužaljka za žrtve Hirošime‘ ostaje važna zbog svoje apstraktne glazbe. ‘Rekvijem‘ je posvećen određenim ljudima i događajima, ali glazba ima šire značenje." Zanimljivo da je propošna avangardna skladba prvotnoga naziva "8‘37" (vidljiv utjecaj Johna Cagea) dobila naziv po Hirošimi kako bi umirila partijske dušobrižnike nesklone avangardi.

Penderecki je prvi puta posjetio Zagreb 1963. na poziv Milka Kelemena kako bi sudjelovao na Muzičkom biennalu. Poslije toga je često navraćao. Kada je poljski predsjednik Lech Kaczyński 2010. izgubio život u tajanstvenoj zrakoplovnoj nesreći kod ruskog grada Smoljenska zajedno sa svojom suprugom i brojnim članovima državnog izaslanstva koji su putovali u Katinj kako bi odali počast 22.000 ubijenih Poljaka u Katinjskoj šumi novoizabrani hrvatski predsjednik Ivo Josipović je u neobjašnjivoj ignoranciji odbio otputovati u Krakov kako bi nazočio državnom pogrebu, osramotivši tako sebe i Hrvatsku. Iste večeri, Hrvatska televizija prikazala je Wajdin film "Katyń" za koji je Krzysztof Penderecki napisao glazbu.

Veliki skladatelj bio je Poljak, ali itekako i građanin svijeta. To je govorila njegova glazba, ali i korijeni. Po majci Zofiji, djevojački Berger, Penderecki je podrijetlom Nijemac, a njegov djed po očevoj liniji Michał Penderecki, grkokatolik, bio je oženjen Armenkom Stefanijom Szylkiewicz podrijetlom iz Stanisławówa (danas Ivano-Frankivsk, u Ukrajini).