Kako grupi od 15 tinejdžera ili djeci školske dječje dobi, kojih je u skupini 34-ero, pojasniti zašto (odjednom) ne smiju izići na ulicu i međusobno družiti? Znaju to dobro u Centru za pružanje usluga u zajednici “Klasje”, gdje se, ističe ravnateljica Miranda Glavaš Kul, provode sve mjere zaštite od zaraze koronavirusom. Ipak, da je katkad teško, priznaje i sama ravnateljica, naglašavajući da su kontakti s roditeljima i rodbinom omogućeni videopozivom, kao i telefonom. Oko 30 korisnika poludnevnog boravka koji i inače žive u obiteljima, ondje su i ostali.

- Mnogo toga djecu mora motivirati u ovo vrijeme. Odgojitelji osmišljavaju razne aktivnosti za sve dobne skupine, i u sjedištu u Ružinoj i u podružnici u Zagrebačkoj ulici. Rade u manjim skupinama i katkad je to teško izvesti jer ovdje žive kao obitelj. Osim što pohađaju virtualnu nastavu i pišu zadaće, odgojitelji se trude popuniti im ostatak dana - priča ravnateljica.

Da im mašte ne nedostaje, pokazuje i to što djevojčice šiju maske, što ne samo da im je zanimljivo nego su svjesni i da rade nešto korisno. Osim toga, rado će nešto skuhati, ispeći, zaigrati električni pikado, pogledati neke od bogate ponude filmova, a iz “naftalina” su izvučene i neke davne igrice - primjerice školica ili gumi-gumi.

- Puštamo ih da iziđu u naše dvorište, gdje u Ružinoj mogu zaigrati i nogomet ili košarku, vodeći računa da ih u jednom trenutku ne bude više od dozvoljenog broja. Osim toga, imamo i teretanu, koja se neprestano dezinficira i gdje ovi stariji treniraju u manjim skupinama - priča Glavaš Kul, nabrajajući još i stolni tenis, igre kartama i štošta drugo, što zaokuplja dječju i mladenačku pažnju.

Neizbježno je, ipak, da im društvo nedostaje. Posebice se to odnosi na one starije koji u “vanjskom” svijetu imaju brojne prijatelje, dečke ili djevojke. Teško im pada razdvojenost, priznaje ravnateljica, no cijeli tim u Klasju svakodnevno s njima razgovara i nastoji im što je moguće bolje pojasniti sve mjere nužne kod svih kako bi se što prije izišlo iz ovog neočekivanog stanja.

- Bude slučajeva da bi netko od starijih baš tog trenutka išao u trgovinu. Potom, nakon što vide kroz prozor druge da šeću pitaju zbog čega oni ne mogu i jednostavno pokušavaju probiti granice i ipak pokušati učiniti ono što bi u tom trenutku htjeli. Razumijemo ih da im nije lako,jer roditelji se sad teško nose i samo s jednim, a kamoli s 15 tinejdžera, koliko ih mi imamo na jednom prostoru - pojašnjava ravnateljica, pružajući mnogo razumijevanje za “blokade” koje se djeci u “Klasju” događaju proteklih dana. Ipak, pravila se moraju poštivati, a za što im primjer daju i sami djelatnici. Naime, kako ne bi došlo do nepredviđenih situacija, podijelili su se u dva tima i, prema riječima ravnateljice, dobro funkcioniraju.

- Ne smijem ni pomisliti što bi se dogodilo da se netko zarazi i stoga kod nas u ustanovu ulazi samo osoblje i nitko drugi. Mi se, dakako, pridržavamo svih mjera dezinfekcije i održavanja čistoće te drugih naputaka Stožera. Uskoro će, vjerujemo, sve ovo biti kao ružan san - kaže Glavaš Kul. M. Mihelić