Iako su trgovine i trgovački lanci koji imaju dozvolu za rad u režimu koji je zbog širenja pandemije koronavirusa odredio središnji Stožer civilne zaštite trenutačno dobro opskrbljeni robom raznolikog i potrebnog asortimana, pitanje je hoće li tako biti i potraje li sve ovo toliko dugo koliko predviđaju neki najcrnji scenariji.
Na samom početku pokazalo se, naime, da su sumanute kupnje i nagomilavanje hrane i higijenskih proizvoda bile nepotrebne. Osim što slike praznih polica trgovačkih lanaca djeluju deprimirajuće na sve druge ljude koji jednako tako proživljavaju ovu krizu, nedostatak nekih proizvoda dovodi nužno i do njihovog poskupljenja, ali i potrebe za povećanim uvozom. No, pandemija se ne događa samo nama, nego u mnogo gorem opsegu pogađa i druge zemlje koje su mnogo bogatije od Hrvatske, poput Njemačke, Španjolske i Italije, ali i sve druge zemlje svijeta iz kojih stiže voće, povrće i meso u naše trgovine. I te su zemlje suočene s nedostatkom radne snage, smanjenim obujmom proizvodnje, povećanim potrebama, i pitanje je hoće li, ako se ova situacija produži za dva, tri, ili čak i četiri mjeseca, moći proizvesti dovoljno za sebe, a ne da u takvoj situaciji izvoze nužno potrebnu robu. Tu su i problemi s prijevozom proizvoda, zatvorenim granicama te nizom drugih pitanja o kojima se sada još ne govori.
Vlastite snage
Čini se da su se države, iako povezane u unije, asocijacije i saveze, sada okrenule sebi i svojim građanima, zatvarajući granice te im na taj način žele zajamčiti prije svega životnu zaštitu i sigurnost. Svijet u situaciji kao što je ova, kada je ugrožen od istog neprijatelja, pokazuje humanost, no kada sve to prođe, opet će oni jači i spretniji povući naprijed ne obazirući se na sporije i slabije. Stoga je pravo vrijeme da se okrenemo svojoj proizvodnji, vlastitim snagama koje upravo sada treba razvijati. Logično je da mi težimo razvitku onoga čime se bavi najveći broj stanovnika Slavonije i Baranje, a to je proizvodnja hrane, no važno je kod nas razvijati te poticati i ostale sektore proizvodnje, kao što je proizvodnja namještaja, higijenskih potrepština, IT industrija, izdavaštvo, glazbena industrija... Nikako ne smijemo zaboraviti drvoprerađivačku industriju koja na ovim prostorima ima stoljetnu tradiciju, tekstilnu industriju, kemijsku industriju čiji proizvodi na policama trgovina uvelike konkuriraju uvoznim proizvodima.
Igor Mikulić, viši stručni suradnik Odjela za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK županijske komore Osijek, tvrdi da je ova kriza osvijestila domaću jasnost o važnosti domaće proizvodnje, ponajprije hrane.
"Treba naglasiti kako je u ovo vrijeme zdravstvene nesigurnosti domaće povrće koje nastaje na našim poljima, staklenicima, plastenicima, svježe te vjerojatno i kvalitetnije od onoga koje do naših trgovina stiže iz područja udaljenih i više tisuća kilometara. Ovo je prilika da podsjetimo na prednosti koje donose tzv. kratki lanci opskrbe hranom. Dakle, lokalnom hranom kojoj je do krajnjeg potrošača potreban kratak prijevoz. Takva hrana je svježija i kvalitetnija, i njoj se vrlo lako može utvrditi podrijetlo. Kupnjom hrane od lokalnih proizvođača zapravo potičemo te proizvođače, odnosno njihov rad, razvoj, zapošljavanje", kaže Mikulić, dodajući kako podaci o proizvodnji govore da u potpunosti imamo samodostatnost kad je riječ o žitaricama, dok dobar dio potreba za povrćem (trećinu), voćem i mesom pokrivamo uvozom.
Hrvatska je, prema do sada dostupnim podacima Hrvatske gospodarske komore, u 11 mjeseci prošle godine uvezla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u vrijednosti 3,1 milijardu eura. Uvoz je, u odnosu na isto razdoblje 2018., bio veći za 12 posto, dok nam je izvoz porastao za osam posto, odnosno na dvije milijarde eura. Za navedenih 11 mjeseci povećali smo negativnu razliku izvoza i uvoza u odnosu na 2018. za 19 posto, na 1,15 milijardi eura. Pokrivenost uvoza izvozom za tih 11 mjeseci iznosila je 63 posto. Predviđa se da će naš deficit, kada se uvrste podaci za prosinac 2019., na godišnjoj razini dosegnuti iznos od 1,3 milijarde eura.
Postoje modeli
I Matija Brlošić, zamjenik predsjednika Hrvatske poljoprivredne komore, smatra kako je upravo sada vrijeme da se podigne proizvodnja voća i povrća u državi. "Zemlje Europske unije sada imaju problema s radnom snagom, posebice u povrtlarstvu, i pitanje je hoće li moći proizvesti za sebe, a kamoli izvoziti. Hrvatska Vlada sada ima mogućnost i modele da šansu daju domaćoj poljoprivredi. Ovo nam je zadnja šansa da zaštitimo domaću proizvodnju, neki su se već organizirali u svojim sjedištima gdje otkupljuju voće i povrće od OPG-ova i fizičkih osoba, i to plasiraju kroz svoje prodajne lance. Nama nedostaju veletržnice u kojima bi se proizvodi pakirali i plasirali na tržište", kaže Brlošić, dodajući kako Osječko-baranjska županija na svom prostoru planira graditi hladnjače i skladišta uz koje se vežu poljoprivredni proizvođači koji bi trebali imati standardiziranu proizvodnju.
Tomislav Prusina
NOVAC POTROŠEN NA DOMAĆE PROIZVODE OSTAJE OVDJE
Matija Brlošić upozorava kako se ne možemo osloniti da nam poljoprivrednik bude i proizvođač i da sam robu prodaje na tržnici. "Jedan manji dio njih možda i može tako funkcionirati, no oni koji će opskrbljivati trgovačke lance moraju biti profesionalci. OPG-ovi se moraju organizirati i ne smiju ovu situaciju koristiti za podizanje cijena u nedogled", zaključuje Brlošić. Valja napomenuti da je Osječko-baranjska županija s 212.000 hektara obrađenih poljoprivrednih površina (cijela Hrvatska ima 1,1 milijun hektara), županija je s najvećom biljnom proizvodnjom u Hrvatskoj. Podaci iz upisnika poljoprivrednika na kraju prošle godine pokazuju kako imamo ukupno 12.790 subjekata koji se na području županije bave poljoprivrednom proizvodnjom. Najviše je obiteljskih gospodarstava, 11.955, slijede obrti kojih imamo 363, 305 trgovačkih društava, 45 zadruga i 44 druge pravne osobe (crkve, obrazovne ustanove, i slično). Čak 6200 OPG-ova obrađuje površinu manju od tri hektara, i ovi sitni posjedi upravo su pogodni za proizvodnju dohodovnijih proizvoda, poput voća i povrća. Poznato je da se ekonomija svake države mora temeljiti na vlastitoj proizvodnji. Novac potrošen na domaći proizvod ostaje u Hrvatskoj i služi za otvaranje novih radnih mjesta, širenje proizvodnje, a osnažuje i cjelokupnu zajednicu. Zato je jako važno da ovo vrijeme shvatimo kao upozorenje i odaberemo proizvođače za koje znamo da rade kvalitetnu i, što je najvažnije, zdravstveno ispravnu hranu. I ne samo hranu, nego i sve proizvode koji nastaju u našoj državi i od naših sirovina. Ono što država u ovakvim situacijama mora spriječiti jest stvaranje crnog tržišta, jer od toga nema koristi ni država ni njezini stanovnici, nego uglavnom pojedinci i manje skupine. A to nikako ne bi bilo dobro.
KRIZA KAO PRILIKA ZA PROIZVOĐAČE
Prema procjeni udruženja Croatiastočar, Hrvatska je u proizvodnji svinjskog mesa prošle godine dosegnula oko 65 posto samodostatnosti. Usporedbe radi, podsjetimo da smo 2015. godine bili na 55 posto samodostatnosti, a u 2018. godini imali smo domaću brutoproizvodnju od 123 tisuće tona svinjskog mesa, i potrošnju od 195 tisuća tona, odnosno 63 posto samodostatnosti. Ova kriza izazvana koronavirusom može predstavljati i priliku za naše proizvođače, uvjeren je Igor Mikulić iz Županijske komore Osijek, jer se realno može očekivati pojačana potražnja upravo domaćih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. "Nedostaje nam približno i 30 posto potrebne govedine, ali smo prema proizvodnji piletine gotovo na razini potrošnje, kao i jaja kojih imamo dovoljno za svoje potrebe. Potencijala sigurno imamo", poručuje Mikulić.
STIŽU STALNI APELI GRAĐANIMA
Osječko-baranjski župan Ivan Anušić neprestano šalje apel građanima da se okrenu kupnji domaćih proizvoda. Ne samo proizvoda nastalih na našim obiteljsko-poljoprivrednim gospodarstvima, nego i u tvornicama koje održavaju zapošljivost naših sugrađana i ljudi s područja županije. Iz toga je razloga zatražio od države hitnu isplatu poticaja poljoprivrednicima, a zatražio je od Nacionalnog stožera civilne zaštite da se ograničeno otvori tržnica, ali i trgovine poljoprivrednim repromaterijalom. "Želimo održati naše gospodarstvo i poljoprivredu koliko god je to u ovim uvjetima moguće, ali ne dovodeći u pitanje zaštitu i sigurnost našeg stanovništva. Našim proizvođačima moramo osigurati plasman i konkurentnost na tržištu, jer ako toga ne bude dovodimo u opasnost njihov opstanak", poručuje gotovo svakodnevno Ivan Anušić.