Munjeviti treptaj oka kamere u slučaju fotografskog djelovanja Miljenka Domijana samo je neznatan vremenski vršak njegova odnosa prema objektu snimanja. Mogli bismo čak reći da je trenutak okidanja obrnuto proporcionalan dugotrajnom vremenu promišljanja i akumulacije razumijevanja spomeničke građe. Naime, svi kadrovi što ih na ovoj izložbi autor prezentira proistječu iz njegova domišljenog stava prema arhitekturi i skulpturi, iz njegova dubokog iskustva zaštite i obnove spomenika. Pa premda su izložene fotografije nastale na turističkim ili studijskim putovanjima, na autorovim kretanjima izvan radnih obaveza i potrebe dokumentiranja, one svjedoče o mogućnostima prepoznavanja što ih mogu ponuditi samo znanje i ljubav stečeni u praksi neposrednog bavljenja umjetninama - zapisao je akademik Tonko Maroević u tekstu naslovljenom Anima et corpus, a u povodu izložbenoga projekta koji priprema Galerija Klovićevi dvori.

Riječ je o izložbi koja će prikazati umjetničke fotografije konzervatora i povjesničara umjetnosti Miljenka Domijana. Kustosica je Valentina Galović.


Miljenko Domijan aktivno je djelovao na zaštiti i obnovi hrvatske kulturne baštine. Za svoj rad nagrađen je brojnim nagradama i priznanjima. Za sebe govori kako je "konzervator vokacijom, a fotograf potrebom duše", no fotografije ne stvara samo za svoju dušu, nego se samostalnim izložbama trudi približiti ljepotu europske i hrvatske kulturne baštine svima zainteresiranima. Na izložbi u Galeriji Klovićevi dvori nastojat će objediniti njegova dosadašnja ostvarenja, pa će tako pokazati već izlagane cikluse fotografija Anima et Corpus (Muzej Mimara, 2008.), Bukovačka priča - fotozapisi iz 1974. (izlagane u Etnografskom muzeju Split 2010.), Terra Toscana (Muzej Mimara, 2011.), Mare Morlacco (Galerija umjetnina Narodnog muzeja Zadar, 2013.), Pariški zapisi i flanerije (Studio Moderne Galerije "Josip Račić", Zagreb, 2015.), Kraške ljepotice Zadarske županije (Galerija umjetnina Narodnog muzeja Zadar, 2015.) te fotografije iz ciklusa Lubenice za dušu (Creski muzej, 2019.), još neizlagan ciklus fotografija Armenia Sacra (2013.) te fotografije i crteže iz nedavno objavljene monografije Dvije obale (2019.).


Kraške ljepotice naslovio je svoj tekst Abdulah Seferović, a odnosi se na izložbu:

- Kada danas tko spomene Zrmanju ili Paklenicu, spontano vam pred oči iskaču atraktivne turističke razglednice raftinga na brzacima ili opasnih pentranja uz Anića kuk. Ništa od tih stereotipa nećete naći na Domijanovim slikama. Njega je u zemlji korova i drače fascinirao praiskon, jednostavnost i ono živo svjetlo koje svemu daje dojmljiv sjaj. Ondje gdje nema ničega pronašao je bogatstvo. (…) Majstor je razumijevanja jednostavnih činjenica, nenametljivih detalja i sveobuhvatne vizije. I još nešto bitno. Na njegovim slikama nema prenemaganja. U širokom luku zaobilaze artizam, tobožnju intelektualnu zapitanost i skrivena značenja. Ovo nisu fotoeseji koji uživaju sami u sebi, u lijepim kadrovima, u vlastitoj elokvenciji. Ne nude samodopadnost, već upućuju na kontekst, šire diskurs, odvajaju poeziju od (formalne) estetike. Kreativna magija Domijanovih fotografija krije se u osebujnoj osjećajnosti. N.Vek.