Suhi kašalj, otežano disanje i umor kod oboljelih od koronavirusa podsjećaju na jednu drugu rijetku plućnu bolest istih simptoma, koja je prije nekoliko godina bila u središtu pozornosti jer se Hrvatska priključila europskoj kampanji za što ranije otkrivanje i prevenciju te bolesti.

Riječ je o idiopatskoj plućnoj fibrozi (IPF), bolesti koja je neizlječiva i čiji uzrok i odgovarajući tretman još nisu utvrđeni, premda je istražuje i proučava veliki broj znanstvenika diljem svijeta. Istraživanjem matičnih stanica i njihovih molekularnih mehanizama kao terapije u pulmonalnoj fibrozi bavi se i dr. sc. Jadranka Milošević, naša Slavonka iz Nove Bukovice, koja gradi uspješnu karijeru vrhunske znanstvenice u američkom Pittsburghu. Upitali smo je o stanju epidemije koronavirusa u SAD-u i je li možda usmjerila svoja istraživanja prema toj bolesti i pronalaženju lijeka.


"Situacija u Sjedinjenim Državama nije smirujuća. Zdravstveni sustav postaje pretrpan. Scenarij je sličan Italiji ili Španjolskoj. Pittsburgh je u izolaciji već desetak dana, škole i dječji vrtići zatvoreni su kao i kod vas, a mnogi rade od svoje kuće. Naša cijela pokrajina (Allegheny) u potpunoj je izolaciji. Dopušten nam je izlazak samo u kupnju, na volontiranje i na posao onima koji moraju ići. Ulice su prazne, a automobili su parkirani ispred kuća. Posvuda su slike praznih ulica i zatvorenih igrališta. Većina ljudi poštuje ‘lockdown‘ no, kao i svagdje, uvijek postoji skupina ljudi koji nisu odgovorni. Vjerujem da će se uskoro primjenjivati i strože mjere za te skupine. U našoj regiji imamo 133 detektirana pacijenta, a prije sedam dana bilo ih je samo 31. Najugroženija područja u SAD-u trenutačno su New York City i Kalifornija, a kod nas se očekuje teža situacija oko 20. travnja", kaže.


Jadranka Milošević radi za kompaniju Captis Diagnostics, koja je smještena na Sveučilištu Carnegie Mellon u Pittsburghu. "Kao i većina znanstvenika, počeli smo raditi na projektu Covid-19 da pridonesemo zaustavljanju ove strašne pandemije. No, nažalost, sveučilište je zatvoreno i zabranjen nam je pristup u laboratorij. Moj šef bio je uporan i nakon mnogih e-mailova dopustili su nam da nastavimo rad. S obzirom na to da imam djecu kod kuće, a ja i suprug moramo raditi, mislim da ću morati odlaziti u noćnu smjenu. Ništa to nije teško u odnosu prema ljudima koji trpe bolest", rekla nam je.


Život kakav nam opisuje Jadranka Milošević u Pittsburghu približno je organiziran i u drugim američkim gradovima. Do pretprošloga tjedna ljudi su uobičajeno bili na svojim radnim mjestima, a 20. ožujka bio je posljednji dan njihova odlaska na posao i mogućnosti povratka kući i ulaska u zgrade u kojima žive. Tjedan dana bili su zatočeni u svojim stanovima, pa su i članovi timova stručnjaka s kojima Jadranka radi tek u četvrtak dobili dopuštenje da se mogu vratiti na posao i nastaviti rad na projektima, ali s mnogo uvjeta koje moraju poštovati.


Jadranka Milošević ima kćerke od četiri i sedam godina, kojima želi pružiti najljepše moguće djetinjstvo, što je roditeljima veliki izazov u vrijeme širenja zarazne bolesti i boravka u uvjetima izolacije, kad se drastično reduciraju aktivnosti na otvorenom.

"Pokušat ćemo pridonijeti da se spriječi ova pandemija. Mnogi znanstvenici u cijelom svijetu udružuju se i pokušavaju pomoći. Sveučilište u Pittsburghu zajedno s bečkim i pariškim sveučilištem provodi veliki projekt istraživanja cjepiva protiv koronavirusa pod nazivom ‘Researchers in Pittsburgh, Paris and Vienna Win Grant for COVID-19 Vaccine‘. Znam da rade danju i noću kako bi pomogli u ovoj situaciji, ali to je posao koji traje. Ja ne sudjelujem u radu na pronalaženju cjepiva, nego na drugim aspektima Covida-19", rekla nam je Jadranka Milošević.