Otkako je GPP uveo izvanredni prijevoz, točnije linije isključivo za djelatnike koji odlaze na svoja radna mjesta, i to uz obveznu propusnicu, svakodnevica vožnje promijenila se i svim vozačima te tvrtke. Među njima su i Boško Aničić i Josip Begović, vozači koji svakodnevno, i to dvokratno, prevoze radnike na njihova radna mjesta i vraćaju ih kućama.

Obojica u šali kažu da imaju svoju "klijentelu", pa tako Aničić na liniji Čepin - Tenja prevozi putnike liječnike, portire, dimnjačare i brojne druge. S druge strane, Begović, koji vozi liniju Jug 2 - KBC Osijek, na kojoj godinama prednjače umirovljenici, sad se voze djelatnici bolnice, Lidla, pekari i brojni trgovci koji, s obzirom na to da prodaju hranu, imaju dozvolu za rad.

- Prođem cijeli Čepin, odem do Tenje i vozim kroz cijeli grad. Obično u autobusu bude najviše do 25 ljudi i svi se rasporede tako da sjede po jedan u redu. Moram naglasiti da su iznimno korektni i drže se svih uputa o korištenju dozatora pri ulasku u vozilo, nose maske, neki i rukavice, i svi su shvatili ozbiljnost i težinu situacije - priča Aničić. Slično je i kod Begovića, gdje je mnogo manje putnika, a zanimljivo je da se, otkako postoji izvanredni prijevoz, nerijetko pokušavaju prošvercati i umirovljenici. Ovaj put ne da bi išli liječniku (iz razumljivih razloga, nap. a.), nego im je prijevoz na relaciji Jug 2 - bolnica najpovoljniji za "skok" do - Lidla!

- Naravno da im ne dozvoljavam ulaz, ali znam da im šoping nedostaje jer ih prevozim godinama i, iako ne odobravam, razumijem da neki ne mogu shvatiti da ne smiju ući u autobus - priča Begović, a Aničić nastavlja:

- Najbolji su mi djelatnici Saponije, koji ulaze mirišljavi od raznih deterdženata, a ovi iz Kandita mirišu po čokoladi. Mene inače brojni putnici znaju jer godinama radim, pa i sad ulaze s obveznim: ‘Di si, Bole, jesi živ?‘. Godi to u ovim ludim vremenima jer čim sam došao po njih, znači da je uspio dan - zaključuje Aničić koji, baš kao i Begović, na stajalištima uvijek pričeka minutu-dvije kako netko ne bi zakasnio na (jedini) prijevoz.

- Pa što će radnik ako mu ja odem - pita se Aničić. Begović, čija je autobusna linija ionako kratka, od Juga 2 do bolnice i natrag sad dođe mnogo brže. Ni je riječ o tome da "opali po gasu", nego su ulice puste. Uobičajeno je da, u vremenu prije koronavirusa, na Jugu 2 svojih deset minuta stanke iskoristi za razgovor s tamošnjim stanovnicima, i to mu je, kaže, bila svakodnevica.

- Sad nigdje nikoga nema. Moram priznati da mi nedostaju oni moji umirovljenici koji su me s nestrpljenjem dočekivali na autobusnoj stanici na Jugu 2. Nažalost, pravila su takva da one koji se pokušavaju i sad prevesti autobusom moram odbiti, no vjerujem i nadam se da će i ovo sve završiti. Naravno, ako se svi budemo pridržavali uputa svih stožera - zaključio je Begović.