Marina Trbus: Neprovjerene informacije i teorije zavjere dolijevaju ulje na vatru
Vezani članci
TEMA TJEDNA: KRIZNE MJERE I KARANTENA (I)
INTERVJU: SANJA VUJAČIĆ
KOMUNIKACIJA U PANDEMIJI
Koliko god se trudimo ostati zdravi, izbjeći koronavirus, strah i širenje panike teško se mogu zaobići, mediji su puni loših vijesti. Kako u svemu tome sačuvati zdrav razum, ostati pribran, razlučiti lažne vijesti od relevantnih informacija - pitali smo prof. psih. Marinu Trbus, suradnicu u Psihološkom savjetovalištu Studentskog centra Zagreb.
PSIHOLOŠKE UGROZE
Kako nam sav taj strah i objektivno opasno stanje s virusom remete psihološku, psihičku stabilnost?
- Pokušat ću to slikovito opisati. Kada smo u povećanom strahu, anksiozni ili u panici, može se dogoditi da precjenjujemo opasnost i da stvari vidimo još opasnije nego što jesu. Kada tome dodamo još i neprovjerene informacije, strahove i komentare drugih ljudi i laika, teorije zavjere, nedokazane lijekove i pripravke, to je kao da dolijevamo ulje na vatru. Stoga je jako važno da se ne povodimo za neprovjerenim izvorima i informacijama. Dodala bih da je uz važnost što čitamo, jednako važno i koliko čitamo. Primjerice, to u ovoj situaciji pokazuju i istraživanja na kineskoj populaciji. U poznatom znanstvenom časopisu TheLancet grupa znanstvenika sa sveučilišta u Fudanu iz Kine u svojoj studiji s više od 2000 sudionika utvrdila je da je porast simptoma anksioznosti, depresivnosti te anksiozno-depresivnih smetnji (koje su najčešće smetnje u području mentalnog zdravlja) povezana s češćim izlaganjem sadržajima na socijalnim mrežama. Pojednostavljeno, što osoba više pretražuje i čita sadržaje na socijalnim mrežama, veća je vjerojatnost da će joj se pogoršati subjektivna dobrobit. To potvrđuju i ranije studije u slučajevima većih epidemija, primjerice SARS-a i MERS-a.
Stoga, preporuka je ograničiti vrijeme koje osoba provodi u informiranju, najbolje na jednom do dva puta dnevno, i to preko relevantnih medija te javnozdravstvenih ustanova i civilne zaštite.
Kako se ljudi nose sa svim tim stanjima? Kad smo kod karantene, koliko je takva izolacija, osim što je izvjesna zaštita od zaraze, istovremeno i narušavanje psihičke stabilnosti ljudi?
- Da, mi ponovo i na slučaju Kine, a i Italije, vidimo da se, uz fizičko, svakako treba brinuti i o mentalnom zdravlju. Iskustvo ovih zemalja, a to prate i podaci, pokazuje da raste osjećaj depresivnosti, traume, anksioznosti i drugih smetnji. To bi trebao biti jaki poziv vladajućima da je nužno stvarati i mjere za zaštitu psihološke dobrobiti građana. Tu posebno mislim na zdravstvene djelatnike, predstavnike medija i radnike iz područja civilne i profesionalne zaštite, policiju, vojsku, volontere, koji su u riziku od izgaranja i koji su svakodnevno suočeni s najtežim situacijama.
A onda je potrebno brinuti se i o mentalnom zdravlju građana, starijih, djece jer uistinu će mnogima biti potrebna psihološka pomoć. Dodatno tome pridonosi i potres u Zagrebu, gdje su neki ljudi ostali bez domova, a brojni su potreseni i s mislima "što je sljedeće", a sve to pridonosi dodatnom porastu teškoća u mentalnom zdravlju i može biti preplavljujuće. Ovdje moram pohvaliti koliko su građani razumno i bez panike reagirali na potrese u Zagrebu, kao i sve uključene službe te osvijestiti da je potpuno normalno da su ljudi sada i potreseni, u šoku, tužni, zabrinuti i da je potpuno razumljivo da prevladavaju sada takve emocije. Ono što treba u sljedećem razdoblju je stvarati uvjete i prostore gdje će ljudi koji će imati povećanu akumulaciju stresa moći dobiti podršku i pomoć stručnjaka. Naime, činjenica je da u našoj zemlji najveći dio podrške mentalnom zdravlju pružaju privatni pružatelji usluga i organizacije civilnog društva, a to sada, u ovim uvjetima, nikako ne može ostati prepušteno samo na toj razini. Apeliram i ovim putem na vlasti da, uz brigu o fizičkom zdravlju, krenu prema stvaranju sustavne podrške i za mentalno zdravlje građana.
VRIJEDNO JE USPORITI
Što Vi kao iskusna psihologinja preporučujete ljudima koji su u samoizolaciji, ali i svima onima koji se teško nose s ovim dramatičnim stanjem kojem se ne vidi kraja?
- Kao vrsta, mi smo pokazali da uvijek prebrodimo brojne teškoće i izazove. Prirodne i katastrofe izazvane djelovanjem ljudi. Sigurno ćemo i ovo, u to nema sumnje. Sada je prilika da se posvetimo onome što je vrijedno i da usporimo. Mi imamo izraz u terapiji za takvo stanje - restanddigest, odnosno "odmaraj i probavljaj" bio bi slobodan prijevod. On je suprotan od odgovora koji se javlja u panici i strahu (fightandflightresponse), a to je "bori se ili bježi" odgovor. Oba ova odgovora evolucijski su ugrađena u nas i potpuno prirodna. No zahvaljujući psihološkoj fleksibilnosti koju svaki čovjek posjeduje, mi možemo zapravo odabrati koje ćemo stanje od ta dva uvažiti. Tako mi se mogu pojaviti misli "prestrašena sam" i ja ću ih poslušati i preplavit će me anksioznost, a mogu i osvijestiti da imam takve misli i reći: "Ja imam misli da sam prestrašena." Takvo distanciranje nam pomaže da promatramo naše misli i da ih vrednujemo kao točne ili ne.
Moji klijenti se često iznenade kada osvijestimo da su misli samo misli, produkt našeg mozga kao što jetra proizvodi žuč ili kao što bubreg proizvodi hormone, i da te misli nisu nužno točne. Stoga je sada, više nego ikada, prilika da vježbamo svoj rest sistem te svoj optimizam.
To možemo uz jednostavnu mentalnu vježbu da, kada osvijestimo da promatramo po principu "čaša poluprazna", tada sami sebe potaknemo i obavezno promotrimo i iz pozicije "čaša polupuna". To je korisno ne samo za našu subjektivnu dobrobit nego i brojna istraživanja i studije pokazuju da je optimizam direktno povezan s našim imunološkim sustavom. Naime, studije pokazuju da se pacijenti koji su pozitivniji prema ishodima i budućnosti brže oporavljaju, rane brže zacjeljuju te koriste manje lijekova protiv boli. Zanimljiv je i nalaz da su se u grupi zdravih ljudi, koji su potom namjerno, u laboratoriju, zaraženi virusom gripe, brže oporavljale osobe koje su na upitnicima imale viši rezultat na skali optimizma, a da se neki od njih nisu niti zarazili u odnosu prema osobama koje su postigle niži rezultat.
Prema tome, pogled u budućnost ne treba biti turoban, nego treba biti prema životu koji je vrijedan življenja. Već danas možemo učiniti nešto dobro za sebe i za druge, ma koliko god nam se to činilo malo.
U ovim situacijama izuzetno se pokazuje korisno imati strukturiran dan, pa tako dan može imati dio u kojem se posvećujemo kuhanju i održavanju kućanstva i vrta, dio za fizičku aktivnost, dio na naprezanje moždanih vijuga (istraživanje, čitanje, rješavanje križaljki, igranje šaha), te dio za meditaciju, disanja i opuštanja, dakle vrijeme posvećeno refleksiji i okretanju prema sebi. Na taj način možemo stvarati dodatan psihološki prostor koji može smanjiti akumulaciju stresa i povećati našu otpornost na ove izvanredne okolnosti.
(D.J.)
JOSIP TICA
OČEKUJE SE VELIKI EKONOMSKI PAD
Iskustva iz Wuhana pokazuju kako je bilo potrebno oko 50 dana da bi se broj novozaraženih sveo na nulu. Upravo kada su oni ovladali situacijom krajem veljače, novo žarište je buknulo u Lombardiji. Lombardija je 8. ožujka također primijenila karantenu te je broj novozaraženih nastavio rasti, ali sporijim tempom nego do sada. Teško je kazati hoće li Lombardija biti efikasnija od Wuhana, ali poučeni ovim iskustvom sve zemlje su se sada odlučile spriječiti daljnje širenja zaraze, kaže dr. sc. Josip Tica, sa Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te dodaje:
NEMA PROFITA, NEMA PLAĆA
- Računajući od početka ožujka, čak i u najboljem slučaju teško je očekivati da će se zdravstvena situacija smiriti prije kraja travnja, a za ekonomske tokove će možda trebati i više, posebno ako će situacija među zemljama biti različitog intenziteta.
Socijalno razdvajanje i karantena izuzetno su veliki teret za uslužni sektor i očekuje se veliki pad u sektorima putovanja, pružanja smještaja, pripreme hrane, kafića i restorana itd. Isto tako zbog rada od kuće, veliki broj proizvodnih pogona bit će zatvoren u sektorima prerađivačke industrije. Sve to zajedno će rezultirati padom ekonomske aktivnosti, odnosno padom BDP-a koji će se sigurno dogoditi u drugom kvartalu 2020. Ovisno o trajanju pandemije i o tome koliko se ljudi efikasno uspiju razdvojiti tijekom karantene bit će i dužina trajanja recesije.
Vidimo poremećaje na burzama, cijene dionica padaju... dojam je kako se svaki iznenadni ‘udar‘ neke veće krize, ovaj put zdravstvene, odražava na cijeli svijet. Govori li to o nestabilnom svijetu, nedovoljnim mjerama zaštite i sigurnosti i kad su virusi u pitanju i kad se radi o ekonomiji i gospodarstvu izloženima tim i takvim ugrozama?
- Burza samo reagira na informacije koje se objavljuju. Ako nema putovanja, smještaja, ako se zatvaraju pogoni, to znači da nema plaća, pa nema prometa ni u drugim sektorima, a to onda znači da nema profita ni dividendi u zatvorenim sektorima, a isto tako da su dividende manje u onim drugim sektorima jer će ljudi imati manje dohotka za trošenje. I tako u krug, stvar se multiplicira kroz sustav i jedno hrani drugo. Opet, s druge strane, kada padne burza zbog manjih očekivanih profita, poduzeća čija se vrijednost smanjila manje će investirati, pa će manje posla imati i građevinarstvo itd.
Upravo zato SAD planira paket pomoći od 800 mlrd. USD kako bi potaknuo ljude da troše te povećao promet u gospodarstvu i nadomjestio pad potrošnje koji će nastati kao posljedica socijalnog razdvajanja i karantene. Ključno u svemu je ovladati pandemijom, kontrolirati broj slučajeva kako bi se izbjeglo popunjavanje kapaciteta bolničkog sustava, te nadati se da će to trajati što kraće. Naravno, postoje scenariji u kojima ćemo morati čekati dok ne dođe do stjecanja kolektivnog imuniteta ili dok ne izumimo cjepivo, pa takvi scenariji otvaraju dodatne ekonomske mogućnosti glede upravljanja krizom. Ukupno gledajući, cijeli svijet bit će znatno manje produktivan zbog karantena i socijalne izolacije, i to će značiti manje proizvodnje sve dok se situacija ne stabilizira ili iskorjenjivanjem virusa, ili stjecanjem imuniteta, ili cijepljenjem. Manja proizvodnja znači manje plaće, ali isto tako i manje profite, pa otuda i pad svih burzi. Neće, naime, samo rad biti manje produktivan nego i kapital.
TURIZAM NA UDARU
EU donosi interventne mjere financijske pomoći, to radi i Vlada RH (63 mjere), govori se i o rebalansu proračuna... No tko će zbog nastale situacije biti najviše na udaru, vjerojatno turizam, mali poduzetnici, jesu li mjere dovoljne ili treba ići na radikalnije (i kakve poteze) za spas ekonomije od potonuća u novu krizu i recesiju?
- Sve uslužne djelatnosti koje se baziraju na neposrednom kontaktu bit će na udaru, od stomatologa preko fizioterapija, hotela, restorana, noćnih klubova, kafića, kina, trgovačkih centara, pa sve do sportskih natjecanja, kazališta itd. Sve gdje je neposredni ljudski kontakt nužan bit će ili potpuno onemogućeno ili znatno umanjeno u svom poslovanju. Npr. Lufthansa je prizemljila 95 % flote, brojni hoteli se neće niti otvoriti, frizeri će biti zatvoreni itd. Hrvatska će biti natprosječno pogođena jer je udio turizma gotovo 12 % BDP-a, pola izvoza. Privatni najam, hoteli, turistička sezona bit će odgođeni do kraja pandemije itd. U skladu s tim svaka pomoć Vlade zaposlenima i poduzetnicima u tim sektoru biti će nužna kako bi se što ravnomjernije rasporedio teret ove pandemije unutar društva. EU priprema 25 mlrd. eura, to je gotovo 1 mlrd. za RH, nužno je maksimalno raditi da bi ta pomoć stigla što brže i bila upotrijebljena za tržište rada, zdravstveni sustav i financiranje likvidnosti.
(D.J.)BORIS PODOBNIK
PANDEMIJA ĆE NAS MOŽDA NATJERATI NA PROMJENE
Život i rad u Rijeci jednak je životu u Zagrebu, samo bar nema potresa. Ipak, Rijeka je posebno izložena ovoj pandemiji, jer zbog blizine Italije nemali broj Riječana radi tamo. Samo kako neke mjere nisu bile provedene na vrijeme, Riječani koji tamo rade predugo su se slobodno šetali Rijekom i vjerojatno širili zarazu - kaže prof. dr. Boris Podobnik, prodekan je za znanost i šef Business Analyticsa na ZSEM-u, profesor fizike na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci te ekspert za interdisciplinarnu znanost, teoriju mreža, teoriju igara, migracije i korupciju.
PRAVO I SLOBODA
U intervjuu za portal Rijeka danas rekli ste kako u borbi protiv koronavirusa nije dobro da svaka država vodi individualnu politiku. Možete li to malo šire pojasniti, i koliko se RH pridržava zajedničkih EU planova i mjera?
- Osnovni problem i jest što čak ni u kriznim vremenima Unija nema zajedničkih planova, a tada bi ih morala imati. Zamislite da je 1991. svaka hrvatska županija individualno vodila obrambene planove. Dakle, EU ima šengenski prostor, a opet svaka zemlja individualno donosi planove borbe protiv pandemije. Suludo. Samo, mi kao turistička zemlja imali smo i imamo interes spasiti turističku sezonu, ako se uopće da spasiti. Dakle, zamislimo da se opredijelimo za maksimalne restrikcije u kretanju ljudi, što uključuje zaustavljanje i prometa i gospodarstva, i zatvorimo se hermetički s policijom i vojskom na granicama. I možda po uzoru na kineska iskustva uspije nam u dva do tri mjeseca suzbiti koronavirus na svom teritoriju. Što tada? Čovjek bi očekivao da ćemo otvoriti granice i početi poslovati sa susjedima i drugima. Međutim, ako vaši susjedi nisu proveli iste mjere, ili su kasnije u njih krenuli, otvaranjem granica uvest ćete ponovno virus i možda opet dobiti pandemiju, i sve iznova, još tri izgubljena mjeseca. Dakle, da su sve zemlje krenule s istim mjerama u istom trenutku, ali i da ih provode jednako striktno, pandemija bi u EU-u trajala najkraće moguće, točnije trajala bi onoliko dugo kao u najmanje uspješnoj zemlji, možda Italiji.
Kad se sagleda ukupno stanje u EU-u, posebnu u Italiji, ali i u RH, je li odgovor na prijetnju šire zaraze iz Kine bio pravodoban, jesu li se donosile dobre i efikasne mjere, ili smo u mnogim stvarima zakasnili?
- Ova pandemija pokazala je kako se u izrazito teškim kriznim situacijama ograničavaju slobode kretanja i generalno prava i slobode kojima se s pravom dičimo na Zapadu. A nije baš jednostavno ukinuti ta prava. Kao da javnosti kažete, evo, sad ćemo malo uvesti komunizam ili fašizam, ali samo na tri mjeseca. Upravo zato logično je da se malo kasni s dobrim mjerama u ovoj pandemiji. Postoje i neki libertarijanci koji se suprotistavljaju ovim mjerama Zapada, jer smatraju da se sloboda i prava ne bi smjeli ograničiti. Samo, pitam vas, bi li netko tko je libertarijanac potpisao da mu se ne treba pružiti intenzivna skrb s respiratorom ako mu slučajno zatreba? Sloboda ima svoju cijenu, možda i život. Možda se Zapad mogao opredijeliti i za varijantu neograničavanja sloboda, a domove umirovljenika izolirati i čuvati policijom, a i sve druge umirovljenike smjestiti po hotelima ili izoliranim kućama. Sve u svemu, restrikcije su nužne, a kazne moraju biti drakonske, kao i u Njemačkoj, jer neprovođenje mjera drugima može donijeti smrt.
Vidimo također da se, osim Italije, i druge zemlje zatvaraju. Je li karantena pravo rješenje?
- Već sam rekao kako neki misle da se karantene mogu izbjeći, jer praktički nema mrtvih u svijetu u populaciji mlađoj od deset godina. Virus sigurno ne gleda godine, ali s godinama raste šansa od neke teže bolesti, a virus očito voli boležljive. Dakle, neki misle da je trebalo propustiti virus da se slobodno širi i on ne bi imao posljedice na golem broj mlađe populacije i one srednjih godina. Pokosio bi, istina, starije, a to, prema njihovu mišljenju, i nije neka šteta. Nemojte me krivo shvatiti, ali ako se riješite starije populacije i teško bolesnih, možda vam čak poraste i BDP po glavi stanovnika, jer su umirovljenici slabi potrošači. Crni humor. Takav krajnje nehumani scenario ipak ne može proći u Europi koja se fundamentalno bazira na humanizmu. Primijetite da takav scenario nije izabrala ni Kina koju vodi KP.
TURIZAM ILI SLAVONIJA
Koliko će sva ta kriza ostaviti traga i na ekonomiju, turizam, financijsku pa i psihološku sigurnost građana?
- Mislim da će ekonomske implikacije ove pandemije biti strašne, ali pandemija će nas možda natjerati na promjene. U ekonomiji recesije dolaze približno svakih deset godina, a zadnja recesija bila je prije 12 godina. Kao posljedica politike jeftinog novca, prezaduženost američkih tvrtki je rekordno visoka i samo ta prezaduženost mogla je biti okidač za novu recesiju. Samo došla je i pandemija koja zatvara promet i gospodarstva diljem svijeta, od Kine i EU-a do Amerike. Nikad u povijesti nije bilo situacije da diljem svijeta cijela gospodarstva ne rade. A kod nas je za zadnje recesija više od 100.000 ljudi ostalo bez posla, ali je ipak radio preostali dio zdravog gospodarstva i turizam, no kriza je rezultirala padom BDP-a u prvoj godini od oko 7.5 %. Što ovaj put možemo očekivati? Kako nam turizam čini od 12 do 20 % BDP-a, s obzirom na to da nam možda dva mjeseca neće raditi uslužne djelatnosti i dobar dio gospodarstva, koliki možemo očekivati pad BDP-a u ovoj godini? Onaj od 7.5 % iz 2009. zvuči kao bingo.
Inače, s pravom se Slavonija žalila na zapostavljenost u prošlim godinama. Hrvatska se dosad orijentirala na usluge i turizam, a koliko je dobro biti "banana država" koja 20 % proračuna puni turizmom to vidimo tek sada. Nije li onda super prilika da se sjetimo da imamo Slavoniju i Baranju? U kriznim situacijama, kad veliki narodi tiskaju novac, nama bi bilo pametno kupiti što više poljoprivredne tehnike i zaorati zemlju u Slavoniji i Baranji. Pitam se bi li više vjerovali milijardama nabrzinu tiskanih eura i dolara, ili pšenici i kukuruzu?
Ova pandemija uistinu je divna prilika da stavimo i naglasak na poduzetništvo i inovativnost. Ovo nam je i divna prilika da se organiziramo u zadruge po uzoru na Švicarsku i oslanjamo se jedni na druge, poljoprivrednici, uslužne djelatnosti, kripto burze, svi zajedno. ‘‘Kupuj Hrvatsko‘‘ mora nam postati standard, jer u pandemiji smo vidjeli da je EU skup sebičnih političara koji gledaju samo svoj interes. I Nijemci i Francuzi su, između ostaloga, stavili zabranu izvoza na mnoge medicinske proizvode. Red je da konačno i mi gledamo svoj interes i ne dopustimo strancima da nas kupe za sitniš, posebno ne našu prekrasnu poljoprivrednu zemlju.
(D.J.)