Istraživanja su pokazala da u svakodnevnom životu, kako bi se brzo donijela odluka o čemu se brinuti, a o čemu ne, mozak koristi "mentalne prečace" koji se odvijaju na nesvjesnoj razini i instinkti i emocije tu imaju važnu ulogu. Usto je mozak skloniji pamtiti loše i općenito je osjetljiviji na neugodne i loše informacije koje su ključne za preživljavanje. Zapravo, u primanju informacija mozak djeluje selektivno, veću pažnju pridaje lošim informacijama (raširenosti virusa, broju oboljelih, broju umrlih…), a zanemaruje, primjerice, one o ozdravljenju. Dodatno, zbog preplavljenosti strahom, koji je donekle razumljiv i očekivan u ovakvim situacijama, precjenjivanje realnoga rizika može dovesti do još intenzivnijeg straha, a on pak do nepromišljenih ponašanja - piše u svojoj studiji Psihološki aspekti pojave koronavirusa dr. sc. Ljiljana Muslić, prof. psih., s Odsjeka za promicanje mentalnog zdravlja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Tim je riječima prof. Muslić umnogome zaokružila jedan posebno važan aspekt krize u kojoj smo se našli zbog koronavirusne pandemije koja se posljednjih dana širi i Hrvatskom. To je, naravno, STRAH, na koji malotko da je otporan, jer osim što djeluje svjesno u kontekstu ugroze zdravlja, također djeluje i nesvjesno, ovisno o psihičkom stanju svake pojedine osobe. A kako bi se izbjegla veća katastrofa od ionako već previše poremećaja u kojima živimo i s kojima se sve teže nosimo, a za koje je odgovoran COVID-19, bitka protiv širenja straha među ljudima jednako je važna kao i bitka protiv koronavirusa u zdravstvenom smislu. Jer kad strah nadvlada razum, kad se opravdani oprez pretvori u paniku, kad objektivne okolnosti počnemo promatrati u histeričnom kontekstu sudnjeg dana, kojekakvih teorija urota, nagovještaja globalne apokalipse... šira slika opasnosti s kojom smo suočeni poprima najgori mogući sadržaj koji sugerira kaos, a onda vrata koja vode prema još većoj katastrofi postaju širom otvorena.
SPAJANJE STRAHOVA
U takvom složenijem kontekstu, sa strahom kao faktorom ugroze koji može postati opasniji od samog virusa, puno toga može krenuti u pogrešnom smjeru, pri čemu je teško predvidjeti koje će i kakve biti posljedice ne samo u zdravstvenom pogledu (zdravlje je ipak najvažnije) nego i onom također izuzetno bitnom, a to je ekonomska stabilnost, ako se pandemija uskoro ne obuzda i koronavirus ne stavi pod kontrolu.
I tu strah ima golemu ulogu. Jer kad se spomene nova ekonomska kriza (zadržimo se ovom prigodom na tom području), svi se odmah sa strahom sjete 2008. godine i globalne financijske pošasti koja se na svijet okomila do tada nezabilježenom žestinom.
Zapravo bi najgora moguća opcija, u kojoj sve postane još dramatičnije, gore i neizvjesnije, bila ona u kojoj bi se u nekom najcrnjem scenariju povezala dva straha u jedan megastrah, odnosno kad bi se strah od zaraze (a time i od smrti) koronavirusom "spojio" sa strahom od financijskog sloma, novčanog bankrota, ekonomskog nazadovanja i nove globalne krize i recesije. To bi onda doista bila smrtonosna mješavina ne samo za ljude kao jedinke nego i za društvo u cjelini, jer dvije krize u jednoj mogle bi biti "bure baruta" čija bi eksplozija prouzročila katastrofu od koje bi se svi skupa oporavljali desetljećima, ako u takvoj opciji svijet uopće preživi.
No takav se kraj ipak neće dogoditi. Takav pesimistični kraj, svim problemima unatoč, ostat će u sferi distopijske futurističke fantastike. Drugim riječima, nikome nije u interesu "forsirati" katastrofu pod svaku cijenu (osim teoretičarima urota), nikome nije u interesu depopulacija planeta na ovaj način (ne vjerujte ni ovdje teoretičarima urota), nikome nije u interesu 50 milijuna mrtvih od COVIDA-19, odnosno ponavljanje pošasti zvane španjolska gripa, a bogme nikome nije u interesu ni nova globalna ekonomska i financijska kriza kao posljedica koronavirusne pandemije. Bez obzira na evidentno nimalo ugodnu situaciju sa širenjem zaraze, i bez obzira ne neke zakasnjele reakcije (u Italiji, primjerice), propuste u prevenciji, obrani i zaštiti od ugroze, kad je u Kini epidemija eskalirala, svijet je reagirao na jedini mogući način, u takvim izvanrednim okolnostima, svjestan da je COVID-19 najopasniji mogući neprijatelj koji se ne smije podcijeniti. Počela je, naime, borba na svim frontama protiv pošasti koja se iz Wuhana proširila svijetom i ugrozila zdravlje ljudi, ekonomski i financijski sustav, stabilnost društva u cjelini.
SVE POD KONTROLOM
Što se Hrvatske tiče, članice Europske unije i aktualne predsjedateljice Vijeća EU-a, nema nikakve dvojbe da su reakcije nadležnih institucija i vlasti (Vlade) bile pravodobne i opravdane kroz sustavno praćenje i kontrolu situacije i s tim u vezi poduzimanje efikasnih mjera. Pritom je uloga Stožera civilne zaštite ključna, kao i pravodobno dnevno obavještavanje javnosti o svim aspektima pandemije. Jednostavno rečeno, Hrvatska situaciju drži pod kontrolom, a ovotjedne mjere poduzete na širem planu (ograničenje rada kafića, trgovina, javnih djelatnosti, ograničeno kretanje i okupljanje, otkazivanje svih javnih manifestacija...) apsolutno su opravdani potezi koji zaslužuje razumijevanje i podršku svih uključenih, napose samih građana, čije zdravlja mora biti prioritet. Prioritet je i zaštita ekonomije, pa su u tom kontekstu mjere koje Vlada poduzima također pravodobne i opravdane, kako iz razloga zaštite od urušavanja sustava, narušavanja stabilnosti i na koncu sačuvanja radnih mjesta i osiguravanja uvjeta za nastavak rada i poslovanja u okvirima kriznog stanja koje će, sad je to evidentno, potrajati nekoliko tjedana, ako ne i mjeseci. Kad se sve zbroji, Hrvatska se doima spremnom i za najgori scenarij, a sve do sada poduzeto, i na zdravstvenom i na ekonomskom i na sigurnosnom i na općenito socijalnom planu ulijeva povjerenje javnosti u kompetenciju i sposobnost nadležnih institucija da ćemo se oduprijeti krizi uz minimalne žrtve i štetu.
A kad sve završi, kad kriza bude prošlo svršeno vrijeme, otvorit ćemo šampanjac i nazdraviti još jednoj pobjedi. U vječnom ratu s virusima, između ostalog, i sa strahom, panikom i paranojom. Pritom uvijek treba biti na oprezu. Jer "ekonomika straha se uvijek vraća", pri čemu se "zaboravlja da je strah poput vreće za boks - ima tendenciju povratka. Podmuklo i neočekivano uzvrati kada se uzgajivač straha, koji udara prvi, tome ne nada", da se poslužim jednim tekstom Velimira Šonje iz 2018., objavljenim na portalu arhivanalitika.hr pod nazivom Povratak ekonomike straha. Kontekst je drukčiji, ali smisao je isti.
Darko Jerković
MANUEL BENAZIĆ
Sve je moguće, pa i rebalans proračuna
Postoji realna mogućnost da se nalazimo pred vratima nove krize pri čemu posljedice i trajanje krize ovise o duljini trajanja epidemije, odnosno pandemije i njezinih posljedica. Poslovanje je povezano s nesigurnošću, neizvjesnošću, rizicima, odnosno očekivanjima glede budućnosti da se željeni događaji neće ostvariti - kaže prof. dr. sc. Manuel Benazić, sa Fakulteta ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković" u Puli, te dodaje:
- U ekonomiji i financijama to su uobičajeno situacije povezane s mogućim ostvarivanjem gubitaka. Kada oni nastupaju u većoj mjeri od očekivanog i u duljem vremenskom razdoblju, onda možemo govoriti o krizi. Najprije reagiraju burze, pri čemu opći pad cijena dionica na burzama signalizira rasprodaju dionica i krizni događaj. U dugom roku kriza utječe na zatvaranje poduzeća, povećanje nezaposlenosti, pad BDP-a itd. U današnjem globaliziranom svijetu informacije se izrazito brzo šire tako da se događaji, kako pozitivni tako i negativni, vrlo brzo prenose na sve strane svijeta. Imali smo prilike vidjeti sličnu situaciju i kod prethodne krize koja i nije tako davno završila.
Zbog globalizacijskih procesa, otvorenosti zemalja i svjetske trgovine, gubici proizlaze iz lančane proizvodnje i distribucije proizvoda koja je otežana u uvjetima pandemije, koja za sobom povlači izolaciju i karantene. Drugim riječima, ako neke proizvode kao zemlja ne proizvodite nego uvozite, sada ste u problemima jer vam je do njih teže doći. Također, uvezeni proizvodi mogu biti sastavni dijelovi finalnih proizvoda koje proizvodite. Dakle, globalizacijski procesi donose koristi, ali i nedostatke o kojima je potrebno voditi računa. Stoga bi nova kriza mogla promijeniti uobičajene načine poslovanja.
Mogli bismo reći da u posljednje vrijeme mnogo slušamo o koronavirusu, a da zapravo malo znamo. Znanje o koronavirusu, njegovom suzbijanju i mogućim posljedicama još uvijek je nedovoljno, a to stvara dodatnu neizvjesnost, odnosno rizik. Znanstvenici svakodnevno objavljuju nove informacije i zaključke o koronavirusu i trenutačno o njemu nemamo jasnu sliku. Također, potrebno je uzeti u obzir i činjenicu da cjepiva još nema te da se potencijalna cjepiva još uvijek testiraju, što dodatno produbljuje strah kod stanovništva. Ono što trenutačno ljudima olakšava život u uvjetima izolacija i karantena jesu društvene mreže.
Za ovu koronavirusnu krizu, koja osim na zdravlje ljudi ostavlja sve više traga i na ekonomiji, financijama, gospodarstvu..., zapravo još ne znamo tko je, ili tko će biti odgovoran. Kako to objašnjavate?
- Uzrok je uvijek potrebno pronaći radi prevencije sličnih događaja u budućnosti. Možda je još prerano za izričito navođenje krivca, međutim, dostupni podaci i informacije ukazuju na to da je nekoliko epidemija u povijesti imalo izvorište u Aziji, odnosno Kini, a ono što danas znamo jest da su prvi slučajevi koronavirusa detektirani upravo u Kini. Zanimljivo da je Bill Gates, vlasnik Microsofta, još prije nekoliko godina javno predviđao mogućnost nastanka smrtonosne pandemije u razdoblju od desetak godina.
KRIZNI UVJETI
Što će biti s turizmom u zemljama pogođenima koronavirusom, među kojima je i Hrvatska?
- Koronavirus već utječe na turizam u svim europskim zemljama, pa tako i na hrvatski turizam. Dolazak u Hrvatsku praktički podrazumijeva izolaciju, karantenu, ograničeno kretanje, ograničenu ponudu itd. U takvim uvjetima turizam nije moguć. Krenite od sebe i zapitajte se biste li vi u skoro vrijeme otišli u Rim, Veneciju, Milano itd., ili bilo kojem drugom mjestu u svijetu gdje postoji mogućnost zaraze. Uostalom, u Hrvatskoj se već sada zatvaraju hoteli, ugostiteljski i ostali objekti. Gubitke bi mogao pretrpjeti turizam i sve ostale djelatnosti koje se vezuju uz turizam. Dakle, troškovi i gubici mogli bi rasti, a sve ovisi o dinamici suzbijanja pandemije. Turistička sezona već sada je upitna. Deindustrijalizirali smo se, previše se oslanjamo na turizam i sada bi se takva ekonomska politika mogla pokazati pogubnom za veliki dio Hrvatske.
Europska unija osniva fond za krizu od 25 milijardi eura za brzi oporavak. Nije li to kap u moru mogućih problema koje očekujemo?
- Iznos će se povećavati sukladno dugotrajnosti, posljedicama i potrebama. No, nisu to jedine mjere. Postoje i ostale mjere ekonomske politike.
MOGUĆ NIZ MJERA
Kad se sve uzme u obzir, što bi financijski plan za oporavak trebao obuhvatiti, svake zemlje pogođene krizom, uključujući i RH, je li rebalans proračuna već sad neizbježan...?
- Očito je uvijek dobro imati rezerve. Iako se držanje rezervi često smatra troškom, one su amortizer u kriznim vremenima. Kada s visine padate na tlo manje će boljeti ako se između vas i tla nalazi primjerice jastuk. Što je jastuk deblji, mogućnost ozljede je manja. Sve je moguće, pa i rebalans proračuna, a sve ovisi o posljedicama moguće krize, odnosno o tome kakav će učinak moguća kriza imati na na prihodnu stranu proračuna (punjenje) i rashodnu stranu u obliku izdataka vezanih uz krizu. Međutim, osim proračuna postoje i ostale institucije koje financijski mogu pomoći pri ublažavanju posljedica moguće krize poput središnjih banaka, financijskih institucija, fondova, državnih financijskih institucija, pa u konačnici i MMF-a. Potrebno je ostvariti zajednički dogovor svih strana, uključujući i političke stranke. Mogućnosti obuhvaćaju mjere koje središnje banke već sada provode glede održavanja financijske stabilnosti, dostatne likvidnosti, stabilnosti deviznih tečajeva, zatim tu su mogućnosti moratorija na otplate kredita, reprogrami dugova, subvencije, kreditne linije, olakšice, pomoći i potpore, odgode u plaćanjima poreza, doprinosa, pristojbi, paušala, koncesija, kontrole cijena itd.
Potrebno je učiniti apsolutno sve da se zaštiti zdravlje ljudi, radna mjesta i dostojanstvo čovjeka. I to treba činiti uvijek, i onda kada nismo u krizama! Osim nužnog restrukturiranja gospodarstva, a o čemu se već godinama piše i govori, u razdoblju koje slijedi bit će potrebno veći naglasak usmjeriti na civilnu zaštitu i edukaciju stanovništva o ovakvim situacijama koje bi se u budućnosti mogle ponavljati. Nije dovoljna samo financijska pismenost. To je jedan dio priče. Nekad su postojale vježbe pod nazivom NNNI (Ništa nas ne smije iznenaditi) - zašto ne opet?! (D.J.)
MARINA TKALEC
Jednu lošiju sezonu možemo preživjeti
Što će biti s turizmom u zemljama pogođenima koronavirusom, među kojima je i Hrvatska, hoće li turizam pretrpjeti goleme gubitke? Ministar turizma Gari Cappelli najavio je da je za pomoć turizmu pripremljen velik broj mjera... O tim i drugim problemima koje pandemija već sad izaziva i na području turističke djelatnosti razgovarali smo s dr. sc. Marinom Tkalec, znanstvenom suradnicom na Ekonomskom institutu Zagreb.
Koliko je stanje ozbiljno kada je riječ o turizmu?
- Turizam će zasigurno pretrpjeti najveće gubitke od svih ekonomskih sektora. Turizam nikome nije nužan i odluke o putovanju odgađaju se za neka sigurnija vremena, a oni koji odlučuju putovati, biraju ipak nešto bliže i sigurnije destinacije. U sljedećih mjesec, dva odvijat će se vrlo velik pad turizma zbog značajnog ograničavanja kretanja, ali u nešto dužem razdoblju može se očekivati relativno veći priljev domaćih turista i turista iz bližih zemalja. Smiri li se situacija do početka sezone, ima šanse za djelomičan oporavak turističke aktivnosti. Jednom kada prijetnja nestane ili se ublaži, turistička potražnja će se početi oporavljati.
Što se Hrvatske tiče, izvjesno je da je predsezona uništena i trenutno bi najbolja mjera za spašavanje turizma bila suzbijanje virusa, pronalazak cjepiva ili nekakvo prirodno jenjavanje epidemije, ako se radi o takvom tipu virusa. To bi značilo brz oporavak potražnje na vrhuncu sezone, kada se tradicionalno i ostvaruju najveći prihodi u hrvatskom turizmu. Ne smiri li se epidemiološka situacija, tada su nužne mjere za pomoć gospodarstvu. Naime, turizam u Hrvatskoj čini jako velik udio u ekonomskoj aktivnosti, što znači da je njegov utjecaj na čitavo gospodarstvo velik. U slučaju većeg udara na turizam, više od 30 posto, što je itekako moguć scenarij, hrvatsko gospodarstvo bi moglo potonuti u recesiju, samo pet godina nakon duge šestogodišnje recesije 2009. - 2014. Presudno je da vlasti ovaj put ne ponove pogrešku iz 2009., a to je propadanje poduzeća, povećanje poreza i rast nezaposlenosti. Danas nam je potreban brz, velik i sveobuhvatan paket mjera koji će spriječiti probleme s likvidnošću poduzeća i građana te vratiti povjerenje. Država bi trebala uvesti dobar, točan i pravedan sustav detektiranja građana i poduzeća koji su u problemima zbog koronavirusa te im pravovremeno pružiti pomoć: oko plaćanja anuiteta kredita, režija i osnovnih potrepština za građane, te oko plaćanja fiksnih troškova pogođenih poduzeća. Takve mjere obuzdat će krizu, vratiti povjerenje i spriječiti njezino razvlačenje na razdoblje nakon epidemije.
NUŽNE MJERE
Priobalje, naročito Istra, već osjete posljedice zbog pada broja gostiju, što ne ulijeva optimizam pred Uskrs. Kolika je važnost talijanskog tržišta za hrvatski turizam, ali i drugih, poput njemačkog, da o dolascima iz Azije i ne govorimo...?
- Talijansko i njemačko tržište, Europa općenito, ključ su hrvatskog turizma, što se u trenutnoj situaciji može promatrati dvojako. S jedne strane, s obzirom na trenutno brzo širenje epidemije u Europi, sada plaćamo visoku cijenu inozemne strukture turističkih dolazaka. Dobro je što nam se epidemija dogodila u zimu, a ne u ljeto, što znači da još uvijek ima nade u djelomičan oporavak sezone. S druge pak strane, naša emitivna tržišta su geografski blizu, što znači da će se ti turisti vratiti brzo kada kriza prođe. Slična je situacija bila 1999. godine, kada je NATO bombardirao Srbiju. I tada smo imali vrlo visok pad turističkih dolazaka, ali već 2000. turizam je rastao po još većim stopama, kao da se ništa nije ni dogodilo. Dolasci s nama novijih tržišta, poput Azije ili Amerike, malo će se sporije oporavljati jer je očekivano da će se preferencije prema dalekim putovanjima ipak malo smanjiti u postepidemijsko doba.
Gledajući ukupnu širu sliku, može li RH turizam uopće podnijeti ovu situaciju i koje bi mjere trebalo poduzeti da nam ovogodišnja turistička sezona koliko-toliko preživi?
- Bojim se da osim jenjavanja epidemije nema te mjere koja može spasiti turizam. Ljudi u doba epidemije jednostavno neće htjeti ili neće smjeti putovati. Vidjeli smo kako je Ministarstvo brzo povuklo mjere poput "Tjedan odmora vrijedan" ili "Hrvatska turistička kartica", jer ljude ne možete motivirati da putuju kada znaju da to za njih nije dobro i kada epidemiološka situacija to ne dopušta. Nužno je obuzdati epidemiju kako bi bar domaće stanovništvo vratilo potražnju za turizmom, kao i potencijalno bliža emitivna tržišta. Da efekt prelijevanja na ostale sektore gospodarstva ne bude poguban za cijelo gospodarstvo i da se ne dogodi spirala pada ekonomske aktivnosti, država treba osigurati likvidnost, detektirati poduzeća i građane u problemima i pravovremeno osigurati pomoć za prebrođivanje krize. Bude li kriza kratkog vijeka i obuzdaju li se efekti prelijevanja i problemi s likvidnošću, turizam će se brzo oporaviti. Jednu lošiju sezonu možemo preživjeti.
DVA SCENARIJA
Zaključno - koji bi bio najgori scenarij u svezi s turizmom, kad se radi o epidemiji, je li to stavljanje cijele države u izolaciju, kao što su to učinili u Italiji?
- Mislim da ima puno gorih scenarija od stavljanja cijele države u izolaciju. Odemo li u izolaciju i spriječimo širenje virusa, i učine li to i ostale europske zemlje, turizam bi se mogao relativno brzo oporaviti. Tek smo na početku druge polovine ožujka i vrhunac sezone se još uvijek može spasiti. Puno gori scenarij bio bi da se ne uvedu stroge mjere pa da se virus nastaviti širiti polagano i sigurno iscrpljujući gospodarstvo. Tada ni mjere pomoći više neće imati smisla jer će se izgubiti povjerenje, a neizvjesnost će sve više rasti. Jednom kada se povjerenje izgubi, ljudi će sve manje trošiti, potražnja će se smanjiti, ponuda će patiti i sve bi nas to moglo koštati još jedne jako duge recesije. (D.J.)
RH financije stabilne
Ono što u cijeloj toj napetoj situaciji posebno zanima građane svakako je novac, financijska sigurnost i stabilnost tečaja kune u odnosu prema euru. Jer pandemija će proći, nažalost s “kolateralnim žrtvama”, no eventualni problemi s financijama, plaćama, kreditima i novčanim poslovanjem mogli bi se pokazati kao još veći izazov za državu i društvo u cjelini. Zato vrlo optimistički zvuči izjava Borisa Vujčića, guvernera HNB-a, da je hrvatski bankarski sustav vrlo stabilan i da bez obzira na epidemiju koronavirusa trenutno ne postoji ugroza za njegovo normalno funkcioniranje, te stoga građani ne trebaju povlačiti gotovinu iz banaka. Uz 63 mjere koje u gospodarskom paketu aktivira Vlada, te opetovane izjave ministra Marića da su državne financije stabilne te da nema razloga za paniku, da su sigurne i plaće i mirovine i štednja u bankama, kao i da će država učiniti sve da tako i ostane, kao i da se po svaku cijenu mora izbjeći otpuštanje radnika zbog krize izazvane koronavirusom, ukupno uzevši doista nema razloga za ikakvu paniku, strah i nepovjerenje u institucije.
Reakcija Europske komisije
Europska komisija je u utorak predložila fleksibilnija pravila o državnim potporama kako bi vlade država članica mogle pomoći gospodarstvu u suočavanju s posljedicama pandemije koronavirusa. Novi Privremeni okvir predviđa mogućnost da nacionalne vlade mogu odobriti nekoj tvrtki izravnu nepovratnu pomoć ili porezne olakšice u visini do 500 tisuća eura; da izdaju državna jamstva na bankovne kredite tvrtkama, omogućiti javne ili privatne zajmove uz subvencioniranu kamatu. Nova pravila predviđaju i važnu ulogu banaka u pomoći malim i srednjim poduzećima i stoga se izravne potpore neće smatrati pomoći bankama, nego njezinim klijentima. Prijedlog Privremenog okvira o državnim potporama poslan je državama članicama radi konzultacija. Komisija ističe kako joj je cilj da se prijedlog usvoji u roku od nekoliko dana, što je za Europsku uniju iznimno brzo. U vrijeme financijske krize, kada je također bilo znatno ubrzano donošenje odluka, trebala su tri tjedna od početka internih konzultacija do usvajanja prijedloga.(H/DJ)
Kad se sve zbroji, Hrvatska se doima spremnom i za najgori scenarij, a sve do sada poduzeto i na zdravstvenom i na ekonomskom i na sigurnosnom i na općenito socijalnom planu ulijeva povjerenje javnosti...