U petak 6. ožujka 2020. na Filozofskom je fakultetu u povodu Dana hrvatske glagoljice i glagoljaštva, a u okviru Mjeseca hrvatskoga jezika predstavljeno treće dopunjeno i prošireno izdanje Aleje glagoljaša: Stoljeća hrvatske glagoljice (Znamen, 2019.) akademika Josipa Bratulića. U interaktivnom predstavljanju nalik performansu – spoju znanstvenih izlaganja, interpretiranja umjetničkih tekstova i glazbenih točaka – uz autora akademika Bratulića sudjelovali su don Anton Šuljić, katolički intelektualac i svećenik, pjesnik, publicist i glazbenik – jedan od autora pjesama u knjizi Aleja glagoljaša, gospodin Boris Drandić u čijoj je nakladničkoj kući znakovita naziva – Znamen – objavljena Aleja glagoljaša, dr. sc. Vera Blažević Krezić i prof. dr. sc. Milica Lukić.

Aleja glagoljaša nije samo knjiga jednoga od naših najvećih živućih glagoljaša, rođenjem Istrijana iz Svetog Petra u Šumi, akademika Josipa Bratulića, već je i spomenički kompleks posvećen glagoljašima i glagoljaštvu koji postavljen uz odvojak ceste u dužini od sedam kilometara povezuje središta istarskoga glagoljaštva u srednjem vijeku, gradiće Roč i Hum. Akademik Bratulić uz kipara je Želimira Janeša i osmislio taj spomenički kompleks izrastao kao projekt Čakavskoga sabora čiji je idejni začetnik bio Zvane Črnja. Aleju čini 11 postaja, od toga deset kamenih spomenika: 1. Stup Čakavskoga sabora, 2. Stol Ćirila i Metoda, 3. Katedra Klimenta Ohridskoga, 4. Lapidarij, 5. Klanac hrvatskoga Lucidara, 6. Vidikovac Grgura Ninskoga, 7. Uspon Istarskoga razvoda, 8. Zid hrvatskih protestanata i heretika, 9. Odmorište žakna Jurja, 10. Spomen otporu i slobodi, 11. Gradska vrata – načinjena od bakra. Aleja je spomen-obilježje koje svjedoči o središtima hrvatske srednjovjekovne glagoljske pismenosti i književnosti na području Istre, ucijepljene u tisućgodišnji kontinuitet glagoljaštva/ćirilometodske baštine na hrvatskome tlu, ali upućuje i na slavenske korijene te pismenosti i njezine utemeljitelje – grčke intelektualce Konstantina Ćirila, njegova brata Metoda te njihove učenike. Na temelju spomeničke Aleje glagoljaša izrasla je i knjigovna Aleja.

Akademik je Bratulić institucija i hodajuća enciklopedija, autor nekoliko desetaka knjiga i brojnih znanstvenih radova iz područja hrvatskoga i slavenskoga književnog srednjovjekovlja, hrvatskoga glagolizma, hrvatske dopreporodne književnosti te osobitosti hrvatskoga kulturnog stvaralaštva na istarskome tlu. Međutim, svoja golema znanja akademik Bratulić prenosi drugima jednostavnim jezikom i vrlo sugestivno što je učinio i na ovome predstavljanju kojem su, među ostalim, nazočili i brojni studenti hrvatskoga jezika i književnosti. Treće je izdanje Aleje glagoljaša vrlo komunikativno – i vizualno i tekstualno. To je knjiga koja želi biti bliska mnogima; koja želi biti vodič i suputnik posjetiteljima Aleje glagoljaša, priručnik zavičajne nastave Istre i Hrvatskoga primorja kao tvarnoga zavičaja, a glagoljaške Hrvatske kao zavičaja duha za učenike starijih razreda osnovne škole i srednjoškolcima, kompendij glagoljice i glagoljaštva studentima društvenih i humanističkih znanosti, dar svima koji žele upoznati hrvatsku glagoljašku duhovnost, kulturu i humanizam – kako stoji u njezinu uvodu. U ime njezine komunikativnosti na svim nabrojanim razinama govori i 96 raznovrsnih priloga što produbljuju ili obogaćuju osnovni sadržaj teksta, 231 fotografija koja ilustrira tekstove, 24 pjesme na temu glagoljice i glagoljaštva, brojne unakrsne uputnice što povezuju sadržaje u knjizi, imensko i predmetno kazalo na 24 stranice s više od 1500 imena i pojmova, pojmovnik s nekoliko desetaka ključnih pojmova i osoba važnih za glagoljicu, tablica s oblom i uglatom glagoljicom, tablica s duktusom. Treće izdanje Aleje žanrovski je višeglasno. To je s jedne strane slikovnica za odrasle, a s druge pravi suvremeni lucidar u kojem dijalog vode autor kao učitelj i svaki njegov zamišljeni i profilirani recipijent kao učenik. Nije ovdje slučajan ni odabir boja koje se koriste u tekstu: crvene i crne. One sugeriraju način oblikovanja misalskih tekstova u kojima su rubrike (upute) ispisane crvenom bojom, a temeljni tekst crnom. A onda, u skladu s tim, upućuju i na sakralnost same teme i njezinu važnost za hrvatsku kulturu.