TvObzor
MY DYING BRIDE: THE GHOST OF ORION (NUCLEAR BLAST)

Zvijezde su duhovi...
Objavljeno 20. ožujka, 2020.
Mnogo je bendova koji sviraju doom-metal, ali samo je jedan i jedinstven My Dying Bride. Dokazuju to i s novim albumom...

Svi smo mi u provaliji, samo neki gledaju u pravcu zvijezda! Na te se riječi Oscara Wildea, uklesane na njegovom londonskom spomeniku, mnogi pozivaju ne samo kad se sjete slavnog pisca nego i općenito, kad su suočeni s vlastitim traumama, kao i sudbinskim pitanjima ljudske vrste u bespućima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Oscara Wildea često će spomenuti i Aaron Stainthorpe, pjevač, tekstopisatelj i lider engleskog benda My Dying Bride, jednog od pionira doom-metala začetog u depresivnom okruženju West Yorkshirea, skupa s grupama Anathema i Paradise Lost. U odnosu na spomenutu dvojku, My Dying Bride su zahvaljujući ponajviše Stainthorpeu postali nešto kao “sveti gral” doom-metala, u svojoj totalnoj predanosti “sudbinski predodređenom” gotičkom fatalizmu koje se poput valova noćne more iz duboke tame romantične prošlosti prelijeva u “pehar sadašnjosti” koji Aaron i njegov sastav s užićem “ispijaju” već trideset godina. Sve to, i još puno toga, vrijedi i za novi studijski album MDB-a “The Ghost of Orion”, još jedno veličanstveno djelo, u ionako epohalnoj diskografiji benda s nizom antologijskim izdanja. Nikad u žurbi, uvijek spori, nikad površni, uvijek studiozni, nikad u mainstreamu, uvijek u svom vlastitom filmu, tek tu i tamo uz poneki iskorak od čvrsto zacrtanog plana i programa, My Dying Bride su bili i ostali apsolutno unikatan doom-metal bend kojeg će fanovi prepoznati i u stanju najgoreg mamurluka. Jer ono što MDB prezentira i kroz ovih novih osam skladbi, od uvodne “Your Broken Shore” do zaključne “Your Woven Shore”, emocionalni su virovi koji razdiru tijelo i dušu na ovozemaljskom raskrižju između raja i pakla, dok se na nebeskom svodu zrcali svijetlo zviježđa Orion.

ZA FANOVE: Paradise Lost, Anathema, Windhand, Trouble, Candlemass, Black Sabbath, Katatonia, Church of Misery...

Darko Jerković
mydyingbride.net
Znakovito ili ne, ovo je 13. službeni MDB album, prvi s novim bubnjarem Jeffom Singerom. U akustičnoj “The Solace” gostuje sjajna Lindy Fay Hella, dok dramatične tonove, uz osebujne gitarske rifove, klavirsko “tkanje” i začudne melodije, naglašava i cello Jo Quaila. Produkcija Marka Mynetta odiše svježinom, a impresivan je i način na koji Aaron vokalizira svoju mračnu liriku.
Najčitanije iz rubrike