Pod replikom Bašćanske ploče u svečanoj dvorani Filozofskog fakulteta u Osijeku jučer je predstavljena knjiga akademika Josipa Bratulića "Aleja glagoljaša - Stoljeća hrvatske glagoljice". Treće je to i bitno prošireno, dopunjeno i obogaćeno izdanje te knjige o glagoljaškoj duhovnosti, kulturi i humanizmu, objavljeno za nakladničku kuću Znamen, 25 godina nakon prethodnoga izdanja.

Riječ je o djelu koje ne samo što podrobno opisuje i slika svako od obilježja Aleje glagoljaša, spomen-područja između Roča i Huma u Istri, nego i gradi epsku pripovijest o stvaranju glagoljice kao pisma za Slavene, njezinu razvoju i opstanku u Hrvata, koji su je prigrlili i razvili u uglatu glagoljicu. Knjiga - u čijem su predstavljanju uz autora sudjelovali i Milica Lukić te Vera Blažević Krezić s Odsjeka za hrvatski jezik i književnost FFOS-a, teolog, književnik i kantautor, don Anton Šuljić i Boris Drandić, u ime nakladnika - istovremeno je priča o borbi za očuvanje glagoljice u 19. i 20. stoljeću te o glagoljašima koji su cijelo tisućljeće čuvali i živjeli glagoljašku pismenost, očovječenu duhovnost, visoku kulturu i osobit humanizam.

- Prvotno je glagoljica bila pismo svetih knjiga, međutim, vrlo je brzo postala i pismo za svakodnevnu upotrebu jer se njome najjednostavnije moglo glasovno i na druge načine izraziti. Ona je dio našeg posebnog identiteta, a kada se netko identificira s pismom, to je dobar znak da ćemo postati sve pismeniji te čitati i shvaćati onako kako treba. Između ostaloga, ova je knjiga zamišljena i kao udžbenik učenicima starijih razreda osnovne škole i srednjoškolcima kao priručnik zavičajne nastave. Svi volimo imati zavičaj, jer kad smo u zavičaju, onda smo na svojemu - u fizičkom, psihičkom i duhovnom smislu - rekao je Bratulić, koji je i osmislio projekt Aleje glagoljaša, a kiparski ga je realizirao Želimir Janeš.

Knjiga "Aleja glagoljaša - Stoljeća hrvatske glagoljice" namijenjena je i posjetiteljima Aleje glagoljaša kao vodič i suputnik, studentima društvenih i humanističkih znanosti kao kompendij glagoljice i glagoljaštva, ali i svima onima koji žele upoznati hrvatsku glagoljašku duhovnost, kulturu i humanizam. Osim tekstova iz dva prijašnja izdanja treće izdanje na 288 stranica donosi i nove spoznaje o glagoljici i glagoljašima. U njemu se nalazi 96 raznovrsnih priloga koji produbljuju i obogaćuju osnovni sadržaj teksta, brojne fotografije, 24 pjesme s temom glagoljice i glagoljaštva iz pera Zvaneta Črnje, Jakše Fiamenga, Vladimira Nazora, Vlade Pernića, Vjere Reiser, Miroslava Sinčića i Antona Šuljića, mnoge unakrsne uputnice što povezuju sadržaje u knjizi, imensko i predmetno kazalo na 24 stranice s više od 1500 imena i pojmova, pojmovnik s nekoliko desetaka ključnih pojmova i osoba važnih za glagoljicu, tablica s oblom i uglatom glagoljicom te tablica s opisom poteza perom u pisanju glagoljskih slova.

- Tamo gdje nestane korijena, lišće se brzo suši, a glagoljica i glagoljska baština naše su duhovno ukorijenjenje. Ovakva glagoljica i staroslavenski jezik nešto su po čemu smo jedinstveni jer to je nešto što ni jedan drugi narod nije sačuvao. Neobično mi je drago te sam zahvalan i autoru i izdavaču što sam sudjelovao u nastanku ove knjige i što sam mogao pošteno pridonijeti da se u njoj osjeti umjetnički duh onoga što glagoljica može nadahnuti - na predstavljanju knjige rekao je don Anton Šuljić.

Inače, spomen-područje Aleja glagoljaša sastoji se od jedanaest pojedinačnih spomenika, a prvi od njih, Stup Čakavskog sabora, u obliku glagoljskog slova S, koje simbolizira prvo slavensko pismo i početke slavenske pismenosti, otkriven je 1977. Treba napomenuti kako su upravo glagoljaši bili nositelji zamisli o čovjeku pojedincu u onodobnoj Europi kolektiviteta. Kao katolički popovi (pop je na staroslavenskom otac) uživali su poštovanje i divljenje naroda zbog skromnosti, dosljednosti i predanosti svom poslanju, a njihova sposobnost prihvaćanja drugih i drukčijih može i danas biti primjerom i uzorom mladom naraštaju.