KNEŽEVI VINOGRADI - Baranja je nedavno dobila nove smještajne kapacitete. Zasad je riječ o "četverokrevetnom pojačanju", što ne znači da ih, na istom mjestu, neće biti i više. U Kneževim Vinogradima, naime, registriran je smještaj u vlasništvu obitelji Losano-Vranić, odnosno njihovog obrta Baranja alternativa. Na prvi pogled, ništa neobično. Neobična je, zapravo, životna priča ove "multinacionalne" obitelji, čiji se korijeni protežu na čak dva kontinenta. Još je neobičnija, ali hvale vrijedna, činjenica da su u Baranju došli iz Švicarske, u koju se ne misle vraćati.Prije tri godine novi stanovnici Kneževih Vinograda postali su Vasilije Vranić, njegova supruga Gabriela Losano-Vranić i njihove dvije kćeri. Vasilija za Baranju vežu nekretnine koje su kupili njegovi roditelji, a Gabriela je za nju čula tek kada je upoznala Vasilija. Do 13. godine živjela je u Peruu, iz kojega se preselila u Švicarsku. Majka joj je Švicarka, a otac Peruanac. Kod Vasilija je priča nešto drugačija.

- Moji su roditelji podrijetlom iz Baranje, otac iz mađarskog dijela, a majka iz Popovca. Upoznali su se u Švicarskoj, gdje sam i ja rođen 1985. godine. Roditelji su 1988. godine kupili imanje u Kneževim Vinogradima, gdje su se planirali preseliti i otvoriti cvjećaru. Nažalost, sve je ostalo samo na planovima budući da je izbio rat. Tada sam prvi put bio ovdje, a do novog dolaska trebalo je proći mnogo godina - priča Vasilije, nastavljajući kako je u međuvremenu završio fakultet i upoznao Gabrielu. U Kneževe Vinograde su zajedno svratili prilikom povratka s mora. "Plac" je bio poput džungle, novija kuća se s ulice nije ni vidjela, a starija je bila u ruševnom stanju. I sve je ostalo na tome. Obitelj se počela širiti, na svijet su stigle dvije kćerkice, a Gabriela je jednog dana predložila da postanu neovisni i počnu neki biznis. Osnovni dio njezina plana bilo je - preseljenje u Baranju. Vasilije u početku nije bio sretan zbog njezine ideje.

- Ipak, kada sam bolje razmislio, shvatio sam da plan nije tako lud kao što je zvučao. Pristao sam, došli smo ovdje i dali si rok od godinu dana. Bilo je to u kolovozu 2016. godine. Posla je bilo preko glave, ali nismo se predavali. Uložili smo mnogo novca i imanje doveli u red. Ubrzo smo vidjeli da je godina dana prekratak rok, ali smo ipak odlučili ostati. Jednu kćerkicu upisali smo u vrtić, a drugu u prvi razred osnovne škole. I sada smo ovdje - prepričava Vasilije. Osnovali su obrt koji ima nekoliko ciljeva, među kojima su bavljenje turizmom, prodaja autohtonih proizvoda i umjetnost. Prvi korak su napravili. Otvorili su smještajni kapacitet, u kojem dosad nije bilo gostiju.

- Nedavno smo dobili rješenje i sada su na redu gosti. Prijatelji koji su bili "pokusni kunići" oduševljeni su. Nadam se da će i drugima biti lijepo jer ne nudimo samo puki smještaj - kažu, dodajući kako žele da se njihovi gosti zaljube u Baranju i u nju se vrate. Za Baranjce Gabriela kaže da su ljubazni ljudi, pa joj se nije bio problem uklopiti u novu sredinu.
Ivica Getto