Počelo je s udarnom temom u magazinu Mojo, a kako se čini, cijela će tekuća godina biti krcata nostalgičnim pričama o vremenu koje je odavno “prekrio ružmarin, snjegovi i šaš”. Konkretno, od svih mogućih i nemogućih obljetnica, netko su (u Engleskoj, naravno) sjetio obilježiti i prvo objavljivanje drugog studijskog albuma “Closer” neprežaljenih Joy Divisiona.

Taj je naime album bio o ostao kamen temeljac za tzv. tamni zvuk oliti goth-rock, industrial i darkwave, post-punk stilove koji su nakon smrti Iana Curtisa nadirali poput tsunamija u cijelom svijetu. Posljedice tih utjecaja vidimo i danas kroz recentni retro-futuristički synthwave i druge generičke žanrove ne samo u undergroundu nego i u mainstreamu. Usto se uz mlade snage šlepaju i neki veterani gotike iz prošlog stoljeća. Jedan od takvih je i Sean Brennan, čiji projekt (band) London After Midnight, formiran početkom 90-ih uživa kultni status među štovateljima osebujne darkerske poetike. Drugim riječima, premda je od posljednjeg studijskog albuma LAM-a “Violent Acts of Beauty” prošlo 13 godina, nedavno remasterirano reizdanje prvijenca “Selected Scenes From The End Of The World: 9119”, s nekoliko bonusa, u novoj produkciji (David Lawrie/Sean Brennan), upućuje na odavno znanu činjenicu da je London After Midnight bio i ostao blistavi dragulj u kruni gotičkog svjetonazora, stila i stava, kakav je začet iz ostavštine Joy Divisiona i New Ordera, a razvijao se unutar mračnog kruga formiranog sredinom 80-ih u Kaliforniji, u San Franciscu i Los Angelesu, središtima subkulturne gotike napadnog imagea i opakih antireligioznih konotacija.

ZA FANOVE: Joy Division, New Order, Bauhaus, The Sisters of Mercy, Killing Joke, The Cure, Siouxsie and the Banshees, Christian Death, The March Violets, Fields of the Nephilim...