ĐAKOVO

U Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji boravi Prosper Balthazar Lyimo, pomoćni biskup Nadbiskupije Arusha u Tanzaniji, s ciljem zahvale vjernicima iz Hrvatske na pomoći koju iskazuju njegovoj nadbiskupiji i cijeloj Crkvi u toj afričkoj zemlji u širenju radosne vijesti.

Obilazeći ovih dana misijske skupine po našim župama, mons. Lyimo govori o životu, siromaštvu naroda u Tanzaniji i Arushi te velikim potrebama, među kojima ističe utočišta, tj. kuće za prihvat siročadi, i drugom. Iako je njegova biskupija do sada sagradila i gradi brojna sirotišta, bolnice i škole, zbog velikog siromaštva potrebe uvelike premašuju mogućnosti. Nadbiskupija Arusha, u blizini Kilimandžara, ima dva milijuna stanovnika, od kojih 500.000 katolika, površinom je veća od Hrvatske i ima 55 velikih župa te 2000 filijalnih crkava.


- Problemi u djelovanju su nedostupnost područja zbog manjka infrastrukture, cesta, koje su poput prašnih poljskih putova, pa su u vrijeme kiša poput rijeka, potom siromaštvo, opasnost od divljih zvijeri, nedostatak odgovarajuće zdravstvene zaštite, lijekova, vode... zbog čega je, uz ostalo, visoka smrtnost djece do pet godina. Poligamija je velik problem; duboko je ukorijenjena u plemenske običaje, pa se jedan muškarac može oženiti s pet-šest žena, neke su praktički djevojčice, od tek 12 godina. To je velik problem u naviještanju i širenju evanđelja. Ima slučajeva da si muškarci sa 70-80 godina dopuste još žena, pa i djevojčice - kaže o prilikama u ruralnoj, plemenskoj Tanzaniji mons. Lyimo.


Tražeći spas od poligamije i preuranjenog, i to još poligamnog, braka, te djevojčice, samoinicijativno ili uz pomoć rodbine, bježe od kuće i dolaze u katoličke župe da bi potražile pomoć, kako bi danas-sutra mogle ići i na školovanje, da bi si osigurale život. Jer ostanu li u plemenu, pripast će nekom starijem čovjeku. Crkva ne dopušta poligamiju i napor protiv nje velik joj je izazov. Tako su župe sigurna utočišta tim djevojčicama, kao i siročadi, siromašnima, i to ne samo katolicima. Tražeći u njima spas, susreću se s katoličkom vjerom i njezinim naukom.


- Stoga je naša želja gradnja triju kuća, infrastrukture koja bi primila te djevojčice, osigurala im smještaj, školovanje. Nadalje, AIDS je uzrok što mnoga djeca ostaju siročad, pa je i tu briga naše Crkve, za njih, da im se napravi infrastruktura koja će ih okupiti - kaže mons. Lyimo. Spas u katoličkim župama traže i trudnice, koje zbog loših cesta često ne dođu na vrijeme, umiru na putu, pa i s djecom. Biskup Lyimo kaže kako ljudi često zbog prijevoza trudnica dolaze po njegovo vozilo, koje im on uvijek rado ustupi. Dodaje, i sam je tri puta prevozio trudnice, no zbog nedostatka prometnica, na žalost, bilo je i slučajeva sa smrtnim ishodom.


- Stoga moj posjet ima misiju da pokušam ublažiti patnje mog naroda pomoći kojom vi ovdje možete pridonijeti - kaže mons. Lyimo. Njegovi dojmovi stečeni u obilasku ovdašnjih župa su, kaže, jako pozitivni.


- Narod je ovdje jako pristupačan i željan pomoći. Naša nadbiskupija ima tri misionara Hrvata, pa su ljudi i preko njih čuli za Hrvatsku. Nasuprot ruralnoj, plemenskoj Tanzaniji, kako izgleda njezin urbani dio?
- U gradovima ima vode, cesta..., no oni se susreću s drugim problemima. Ljudi koji su se doselili u gradove nisu navikli na visoke troškove života, plaćanje struje, stanovanja, pa pomažemo i tim ljudima, da mogu početi živjeti u gradu - kaže mons. Lyimo, još jednom zahvalivši ovdašnjim misijskim skupinama i vjernicima na pomoći njegovu narodu.