Jorgovan se može posaditi u vrtu, na okućnici, uz staze, a može se koristiti i kao živa ograda. Sadi se pojedinačno ili u grupama, kao i s drugim ukrasnim grmljem.

Jorgovan je trajni listopadni grm koji cvjeta u proljeće. Njegovi mirisni cvjetovi mogu biti u raznim bojama, ali najčešće su bijeli i ljubičasti. Jorgovan je vrlo otporna vrtna biljka, zahtijeva malo njege i brzo raste. Rod jorgovana obuhvaća oko 25 vrsta listopadnih ili trajno zelenih grmova i manjeg drveća do sedam metara visine. Pretežno su to ukrasni grmovi s mnoštvom vrtnih odlika.

Listovi jorgovana su tamnozeleni, ovalni ili srcoliki. Njegovi cvjetovi su konusnog ili piramidalnog oblika, ljubičaste, bijele ili bljedoružičaste boje. Cvjetovi osnovne vrste su jednostavni. Danas postoje mnoge sorte jorgovana različitih boja, od krem-bijele do tamnoljubičaste, ali i žute i narančaste. Stablo jorgovana traži mali prostor u vrtu.

Jorgovan se može posaditi u vrtu, na okućnici, uz staze, a može se koristiti i kao živa ograda. Odgovara mu sunčano ili polusunčano mjesto i hranjivo, dobro propusno zemljište, blago alkalno. Ako u zemlji ima previše dušika, jorgovan će slabije cvjetati.

Jorgovan se sadi pojedinačno ili u grupama, kao i s drugim ukrasnim grmljem u vrtu. Sadi se u proljeće ili jesen na razmaku od 1,5 do 4,5 m, zavisno od vrste. U rupu duboku kao i korijen i dvostruko širu treba staviti kompost i posaditi jorgovan, a zatim ga dobro zaliti.

Treba izbjegavati sadnju jorgovana u područjima s jakim mrazovima, jer kasni mraz može uništiti cvjetne pupoljke.

Da bi se potaknulo cvjetanje, jorgovan se u proljeće prihranjuje gnojivom bogatim fosforom. Gnojidba kompleksnim gnojivom ponavlja se nakon cvjetanja.

Pri orezivanju treba biti oprezan zato što jorgovan na mladim granama stvara cvjetove tek nakon tri godine. Za pomlađivanje jorgovana treba ukloniti samo trećinu starih grana svake godine.

Jorgovan se koristi kao rezano cvijeće. Za vazu se ne reže jorgovan stabljike dulje od 40 cm. Grane jorgovana s kojih se potpuno uklone listovi mnogo duže traju u vazi. U vazu ga treba staviti kada je već rascvjetan, jer se pupoljci u vodi teško otvaraju. Prije stavljanja u vazu treba zdrobiti kraj peteljke da bi biljka mogla upijati više vode i duže ostati svježa.

Obični je jorgovan (Syringa vulgaris) grm ili krošnjasto drvo visine 4 - 7 m, uspravnih grana, široko je rasprostranjen u jugoistočnoj Europi i Maloj Aziji, uzgaja se po cijeloj Europi.

Debalce u početku ima glatku koru, poslije ona, naročito na starijim granama postaje svjetlosmeđa do smeđosiva, meka, hrapava i uzdužno ispucana, lako se odvaja od debla. Izbojci su šiboliki i okrugli, srednje debljine, žutosmeđe do maslinastozelene boje, pupovi su nasuprotni i veliki, jajasto ušiljeni s mnogo ljuskica. One su široke, zelenkaste ili ljubičastosmeđe, svjetlosmeđih rubova, u sredini rebraste, u gornjem dijelu ušiljene i neznatno koso otklonjene. Na vrhu izbojka smještena su dva (uvijek dva) velika pupa. Listovi su goli, tamnozeleni i jajoliki ili neznatno srcasto usječene osnove, dugi od 5 do 12 cm. Cvate tijekom svibnja i lipnja, nakon razvoja listova. Cvatnja kod mnogih sorti traje kratko, a kod nekih duže. Tijekom cvatnje potrebno je odrezati dio cvatućih grana i staviti ih u vazu, a redovita rezidba najbolja je odmah nakon cvatnje. To zato što se cvjetovi stvaraju samo na mladim granama, a nakon prikraćivanja stvaraju se na novoizišlim pupovima cvjetni izbojci za sljedeću godinu.