Dan kada cijeli svijet slavi ljubav, književno mlada, no spisateljski iskusna autorica Dragana Radusinović Tafra upravo je s Osječanima odlučila podijeliti pojedinosti svoje nove ljubavi - književnosti. U knjižari Nova, uz pomoć Helene Sablić Tomić, svoje urednice Sandre Pocrnić Mlakar, ova rođena Puljanka (koja s obitelji živi u Zagebu) i radi za portal Direktno, predstavila je svoj prvijenac Tajkunova kći.

Većina novinara svakodnevno nešto objavljuje i oslobodili su se opterećenja - što će misliti oni koji pročitaju što su napisali. No kada se neki novinar (konačno) otisne u književne vode, pitanje koje mu svi postavljaju je - kada je i kako prepoznao taj trenutak i spremnost da ukoriči neku (svoju) dužu formu, ali i kakav je osjećaj držati u rukama svoju knjigu, a ne primjerice članak u novinama ili nekom drugom mediju. Odgovornost je još i veća, razumljivo, jer knjiga nije ‘potrošna‘ kao dnevna objava. Sada su rečenice Dragane Radusinović pod povećalom i književne javnosti i struke. Zakoračila je u posve novi svijet.


- Da, upravo to, posve novi svijet, jer da se iskreno izrazim, ljudi misle da smo mi novinari kao neki neprobojni ceh unutar kojega je teško doći i da imamo jako visoko mišljenje o sebi i da jako mnogo znamo, vrlo smo informirani, možemo doći do utjecajnih ljudi... No moram reći da smo male bebe za književnike - nasmijana je bila na promociji autorica, koja je sada jednom nogom u oba svijeta.


- Recimo da samo malo, sa strane, u podnožju koketiram sa svijetom književnosti, smiješim mu se, trepćem. Rekla bih da sam tu još uvijek pripravnica, ali držati svoju knjigu u rukama bilo je nestvarno. Gledala sam u nju i gledala i gledala i onda sam još malo gledala u nju, pa sam ju zagrlila i napravila sebić (selfie) sa svojom knjigom - još uvijek odlično raspoložena komentirala nam je Dragana R. Tafra, priznajući da nije odoljela objaviti tu fotografiju ponosno na društvenim mrežama. Priznaje da joj je osjećaj jako - cool!


Iskusnom oku književnih kritičara nije promaknulo da se u autoričinu stilu pisanja iščitava novinarski.


- Da, kolega Denis Derk napisao je samo nekoliko dana nakon zagrebačke promocije, dok mi je još srce tuklo kao ludo i bila sam strašno uzbuđena zbog izlaska romana i svake objave, da je roman napisan ‘preciznim novinarskim stilom‘. Moja lektorica Nikolina Baletić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti, napomenula je da je roman napisan eliptičnom rečenicom i govornim stilom. Ja sam ju u čudu pitala: ‘Pa zar to ima ime?‘ Bila sam u čudu, jer sa zadnji puta teoriju književnosti slušala u gimnaziji prije mnogo godina - dodaje 40-godišnja Dragana R. Tafra, zadovoljno ističući kako joj je i Helena Puljiz rekla da je to - književnost. Sve ju je to začudilo, priznaje, ali i ohrabrilo. Čini se da je to sve skupa bilo dovoljno motivirajuće i za nove književne pothvate jer Dragana R. Tafra priznala nam je - iako Kći ne će dobiti ni brata, ni šogoricu ni bilo kojeg drugog člana obitelji - da je nova knjiga praktički već gotova.

- Druga je knjiga već ‘napisana‘, samo ju još moram ispisati. Ona postoji, postoji i zaplet i razrada radnje, samo još moram do kraja smisliti zaplet. Tema je brodogradilište - otkrila nam je Dragana, priznavši da ni ovaj put čitatelji ne će biti uskraćeni za ljubavnu priču jer u ortačkom kapitalizmu uvijek ima ljubavi. S obzirom na gustu premreženost hrvatskoga društva ortaštvom, za teme Dragana ne mora brinuti.

- Imamo 127 gradova, što znači da moram napisati najmanje 127 romana jer se u svakom gradu mora dogoditi bar jedan. Ako smo napravili nacionalni ortački kapitalizam, bilo bi dobro da ga svedemo i na lokalnu razinu - spremna je Dragana uhvatiti se ukoštac s tim, svjesna da će tako biti na nišanu 127 gradonačelnika.