Mali Gento! Tako su starije i srednje generacije s osječkog Juga 2 jesenas zvale Dinu Perića dok su pratile njegove nastupe u dresu Dinama u Ligi prvaka i debitantski nastup u dresu reprezentacije Hrvatske. Stari Gento, točnije Gento I., njegov je djed, poznati osječki ugostitelj iz toga dijela grada.

- Mene prijatelji iz Osijeka obično zovu Perke, a Gento su zbog djeda prozvali i tatu Željka - kaže 25-godišnji stoper Dinama koji nam je otkrio kako djeda uopće nije volio nogomet.

- Bio je ljutit i kada ga je tata igrao. Za tatu mi pričaju da je bio odličan malonogometaš, a i sam se zna s time pohvaliti. I meni je djed znao govoriti ono klasično "bolje se ti drži škole i upiši fakultet." Međutim, kada sam počeo dobivati prvu stipendiju i potpisao ugovor, pomalo je počeo mijenjati mišljenje. Nažalost, umro je prije nekoliko godina i nije doživio moje igre u Dinamu i u reprezentaciji. Žao mi je zbog toga, ali vjerujem da djed gleda utakmice negdje od gore.

Premda je odrastao na Jugu i išao u OŠ Grigor Vitez, nogomet je počeo igrati na drugom dijelu grada, u Grafičaru.

- Valjda je za tatu bilo još rano odvesti me odmah u Osijek ili je čuo da se u Grafičaru dobro radi s djecom. Ne znam stvarno, brzo su rekli da sam dobar pa sam otišao u Osijek.

Član je čuvene generacije bijelo-plavih ‘94. koja je osvojila naslov juniorskog prvaka Hrvatske.

- Poznavali smo se ne samo s treninga, s Miočem sam išao u "Grigorku". Nismo išli u razred, ali smo imali odličnu školsku momčad i mogu vam reći da je on bio najbolji malonogometaš. U srednju Opću gimnaziju išao sam s Arsenićem i Malenicom. I danas se čujem sa svim dečkima. Imamo i jednu zajedničku grupu u kojoj su i ovi dečki koji igraju vani poput Mišića, Dine Špehara, Dugandžića...

Vodio ih je današnji trener Osijeka Ivica Kulešević.

- Meni je bio odličan. Za tu našu dob mislim da je bilo najvažnije stvoriti dobru atmosferu. Dolazili smo na trening s osmijehom. Spomenuo bih da je tu momčad formirao Ivica Vranješ. On je skautirao dečke, doveo ih je dosta izvan Osijeka, poput Josipa Mišića iz Bošnjaka, pa Grgića, Lukića, Malenicu iz Nove Gradiške...

Iz Osijeka je Dino otišao u zimu 2013. godine. U jeku svojih prvih priprema sa seniorskom momčadi bijelo-plavih.

- Bio sam na pripremama i tata je javio da idem u Dinamo tako da nikada nisam u dresu Osijeka zaigrao u Gradskom vrtu za seniorsku momčad, što mi je krivo. Mislim da su me najviše iz Dinama primijetili dok sam igrao za U-17 ili U-18 reprezentaciju. Ispalo je na kraju dobro za mene, a u tom trenutku i za Osijek, koji je bio u krizi. Dobio je i nešto novca, pa je tada dobro ispalo za klub.

Nije sve bilo glatko dolaskom u Zagreb. Slijedile su godine muka. S ozljedama i posudbama, borba s minutažom. Preporod je doživio dolaskom Nenada Bjelice.

- On je trener koji mi je u Dinamu najviše vjerovao. Stvorio je odličnu atmosferu. Vidi se to i na našim igrama. Kada se pogleda unatrag, nismo imali ni jednu veću krizu rezultata. Bilo je, naravno, lošijih utakmica u kojima nismo bili pravi, ali već u sljedećima smo se pokazali.

U nedjelju će, kao i njegov trener, doći u rodni grad i istrčati u Gradski vrt. Kakve su emocije?

- Vjerujte, nije to čisti profesionalizam. Osijek ne shvaćam kao bilo koji drugi klub u HNL-u. Kod mene emocije postoje, a mislim i kod trenera. Ne mogu sada točno opisati, ali mislim da se i on drukčije osjeća prije dolaska u Osijek. Ja sam i posebno motiviran igrati u rodnom gradu. Volim igrati u Gradskom vrtu, gleda me dosta i rodbine i prijatelja.

I za koga će u nedjelju biti prijatelji i rodbina?

- Pa imam dosta prijatelja koji su isključivo za Osijek, pa bude podbadanja pred utakmicu. Većina je mojih trenutno za Dinamo, ali to je tako dok god igram u Dinamu. Kada jednoga dana odem, opet će svi biti samo za Osijek.

Kada jednoga dana odeš? Ugovor imaš do 2024. godine.

- Kao što se kada sam imao 18 nisam vidio nigdje izvan Osijeka, tako se i danas ne vidim nigdje izvan Dinama. Ali, naravno, želja je jednoga dana okušati se u najjačim ligama - zaključio je Dino Perić.
K.Lacković