VALPOVO - Nakon što je prije nekoliko dana objavljeno kako je daruvarsko drvo ginka staro 242 godine ušlo u konkurenciju za izbor za Europsko stablo godine uz još 15 konkurenata, mnogi Valpovčani drže da bi i oni svoje favorite, poznatu platanu i drvo ginka u valpovačkom perivoju, možda mogli prijaviti na ovaj natječaj.Nije tajna da su Valpovčani generacijama iznimno ponosni na svoj prekrasni perivoj u sklopu dvorca Prandau-Normann u kojem se nalaze brojne rijetke i dragocjene biljne vrste. No ono što je zapravo lokalna prepoznatljivost perivoja koji se s pravom svrstava u sam vrh najznačajnijih parkovnih cjelina u Hrvatskoj, jesu iznimna i upečatljiva stabla platane i ginka uz koje su odrasle generacije Valpovčana.

Poznati biolog na području Valpovštine Zdravko Pavlović i istraživač flore i faune ovih prostora, pretpostavlja da unatoč tome što ne postoje točni zapisi o tome koliko su ova dva stabla stara, vjeruje da svaki od njih ima oko 120 godina, odnosno da su upola mlađi negoli je to daruvarski Adam.

- Za ginko to nije puno godina, niti je to u potpunosti siguran podatak, jer ovo listopadno drvo podrijetlom iz Kine može doživjeti više stotina, pa čak i tisuću godina. Za platanu sam nešto sigurniji, jer smo izmjerili radijus debla koji iznosi oko 120 centimetara i kako računamo da se svake godine radijus poveća za centimetar, došli smo do izračuna da je stara oko 120 godina. U tom računanju vodili smo se i jednom drugom platanom u dvorištu Osnovne škole u Valpovu za koju pouzdano znamo da je posađena 1975. godine, pa smo izračunom njezina debla i starosti došli do procjene koliko je zapravo stara naša najpoznatija platana - kaže biolog Pavlović naglašavajući da su pri posljednjem pregledu oba stabla u valpovačkom perivoju bila u odličnom stanju i dobro razvijena bez evidentiranih bolesti na njima.

On dodaje da su oba orijaša, a posebno ginko, prava dragocjenost u valpovačkom perivoju, s obzirom na to da, prema mišljenju dobrog dijela stručnjaka, takvo drvo inače ne raste u slobodnoj prirodi, nego da bi već bio odavno iščezla vrsta kad se ne bi kultivirala kao ukrasno drvo u parkovima. Kako se ova biljka od svog postanka prije 150 milijuna godina nije gotovo ništa promijenila, niti se od nje razvila koja druga vrsta, ginko je s pravom dobio naziv "živog fosila".

- Veliki nam je hendikep što niti o jednom od ova dva stabla ne postoje točni zapisi niti povijesne zabilješke o tome kada su zasađena, niti tko ih je i odakle donio u Valpovo. Vjerujem da bi nam upravo to bila velika prepreka kada bismo se i odlučili sudjelovati na ovakvom jednom natječaju - kaže Pavlović dodajući da se u svom istraživanju u biljnim vrstama u Valpovštini umnogome oslanjao na privatne zapise i obiteljske predaje.

Pojašnjavajući nam kako povijest valpovačkog perivoja zapravo seže 300-tinjak godina u povijest, kada je to ispočetka bio tek Lovni park Zvjerinjak, a zatim i privatna vrtlarija (koja je kasnije preseljena u Donji Miholjac) te francuski park, Pavlović otkriva da je obrise današnjeg engleskog parka valpovački počeo poprimati tek u godinama kada je obitelj von Normann-Ehrenfelss nastavila upravljati valpovačkim posjedom i uređivati ga. Procjenjuje se da je nekako u to vrijeme izvršena i sadnja ova dva najpoznatija valpovačka ljepotana i kada je nastao cijeli današnji perivoj kao parkovni prostor dvorca s kojim čini jedinstvenu i nedjeljivu cjelinu - preoblikovanjem iz barokne park-šume i lovišta Zvjerinjak u prostrani pejzažni perivoj koji se na oko 25 hektara ljevkasto širi prema jugu.

Biolog Zdravko još otkriva i dosada nepoznati podatak kako se prema sačuvanim zapisima izvjesnog Valpovčanina Andrakovića, koji se kao dijete igrao u valpovačkom parku 1884. godine, spominje da su u perivoju u to vrijeme bile gorostasne platane i kesteni, na približnoj lokaciji gdje se danas nalaze ginko i platana, zbog čega se pretpostavlja da je današnja platana možda čak izrasla iz mladice tih nekadašnjih gorostasa koji su kasnije posječeni. Kako je u godinama nakon II Svjetskog rata perivoj bio potpuno zapušten i neodržavan, biolozi su stajališta da je istinski dobitak bio preživljavanje svake rijetke biljne vrste u njemu, pa tako i ginka i platane.