Nedavno je skupa s kolegama iz Sabora, nezavisnim zastupnicima Ivanom Lovrinovićem i Marinom Škibolom, saborski zastupnik Stranke narodnog i građanskog aktivizma (Snaga) Goran Aleksić uz zamjetnu televizijsku pompu predao DORH-u kaznenu prijavu protiv Hrvatske narodne banke (HNB).

Goran Aleksić široj je javnosti postao poznat istupajući u medijima u slučaju kredita u švicarskim francima zalažući se kroz višegodišnji angažman u Udruzi Franak da se oštećenima pomogne, a banke kazni. Udruga Franak je na hrvatskim sudovima uspjela izboriti presude o ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Goran Aleksić je neprestano tvrdio i dokazivao da hrvatske banke konverzijom kredita iz švicarskih franaka u eure ništa ne gube, a banke je sumnjičio da su svoje dužnike dovodile u zabludu kad su im odobravali tada povoljne kredite u švicarskim francima, bez da su dužnike obavještavali u mogućim rizicima, odnosno nisu one koji su podizali kredite u "švicarcima" upozorile na sve zamke iz ugovora.

Kao saborski zastupnik od 2016., Goran Aleksić je već prije kazneno prijavio Državnom odvjetništvu (DORH) banke osuđene u kolektivnom sudskom procesu vezanom za kredite u švicarskom franku zbog, kako je naveo, udruženog zločinačkog pothvata protiv građana Hrvatske. Aleksić je DORH-u prijavio sedam banaka: Erste & Steiermarkische Bank, Zagrebačku banku, Privrednu banku Zagreb, Addiko Bank, Raiffeisenbank Austria, OTP banku i Splitsku banku koja je uklopljena u OTP, te Sberbank.

Vrhovni sud uskoro bi trebao donijeti odluku o tome imaju li dužnici koji su prihvatili konverziju kredita u CHF-u u eurske kredite pravo na obeštećenje za razdoblje od uzimanja kredita do konverzije. Nedavno su dvije velike banke ostale bez šefova uprave. Kako to sve komentirate?

- Bankama i njihovoj krovnoj organizaciji Hrvatskoj udruzi banaka (HUB) bilo bi najbolje da se konačno pokaju i ponude potrošačima nagodbe. Što duže sve to traje, opljačkani ljudi sve su nervozniji, a dugovi banaka svakim danom rastu za zatezne kamate. Očigledno je zavladala panika u redovima bankara menadžera koji se ne mogu nositi sa situacijom u kojoj su banke na putu da konačno vrate sve te silne milijarde koje su dužne vratiti. Jer, lako je bilo samima sebi isplaćivati bonuse, a bit će jako teško opravdati činjenicu da su potrošači platili previše, i da su upravo bankari menadžeri krivi za to. Da sam ja vlasnik neke banke, sve bih ih tužio zbog svjesno učinjene štete koju su nanijeli mojem poduzeću, banci.

Objektivno gledano, stvara li se oko svega toga nepotreban medijski pritisak prije odluke Vrhovnog suda?

- Medijski pritisak je normalan, jer se radi o bitnim i velikim događajima. No, sudovi nemaju nikakav pritisak na leđima, osim ako neki suci nisu pali u zamku koju konstantno postavlja HUB tvrdeći kako će bankarski sustav pasti na koljena, i kako će banke trebati dokapitalizirati. To je onaj pravi sofisticirani pritisak, gdje se nakon bezočne pljačke pokušava stvoriti strah od kraha monetarnog sustava. I taj strah se nameće cijeloj javnosti, pa tako i sucima, koji ipak hoće-neće prate sigurno sva događanja. Pa zacijelo neki misle - hoćemo li možda našim odlukama uzrokovati krah sustava!? Te najave HUB-a su komične. Banke su izvrsno kapitalizirane, a velikim dijelom zbog toga jer su nepoštenim kreditima opljačkale Hrvate.

I sami ste izjavili da primjerice Raiffeisen treba kazniti...?

- Svakako. Radi se o očiglednoj namjeri da se nečasnim radnjama djeluje na sudove. Nisam stručnjak za kazneno pravo, neka se time bavi HNB i DORH. Već i prije banke je trebalo kazniti zbog toga jer nisu s potrošačima ugovorile marže, ali, nažalost, Visoki prekršajni sud, ali i HNB, potpuno su zakazali i pali na pravnome ispitu.

Nakon što je Zakon donesen u Saboru, konverzija provedena i bila prisilna za banke, ima li logike da se sada proglasi ništetnom. Možete li nam to malo šire pojasniti?

- Da, logika je u tome da u vrijeme konverzije nismo znali da je valutna klauzula CHF ništetna. Konverzijom je CHF pretvoren u EURO. No, budući da je CHF ništetan, CHF ne postoji od početka ugovornog odnosa, ne postoji ni na dan konverzije, pa je onda nepostojeća valuta CHF zamijenjena eurom. Samo se i jedino kune u kojima je kredit isplaćen mogu zamijeniti euro klauzulom. No, tko bi bio blesav mijenjati kune eurima, da je tada u vrijeme konverzije bila poznata činjenica da CHF-a nema, jer je ništetan. E, pa zbog toga, što CHF-a nema, ne može biti ni konverzije. No, pričekajmo odluku suda. Konverzija bi trebala dodatno biti nevaljana i zbog toga jer su u konverziji nametnute nepoštene kamate iz euro kredita, iste one nepoštene kamate kakve su ugovarane u CHF kreditima.

Bez nakane da prejudiciramo presudu Vrhovnog suda, što ako se konverzija proglasi ništetnom, hoće li banke, kao što tvrde, doista ostati bez polovine ukupnog kapitala?

- Hoće, ali one će ostati bez pola kapitala u svakome slučaju, pa i tada ako se konverzija proglasi valjanom. Ali, preduvjet za to su tužbe oštećenih potrošača. Naime, bez obzira na valjanost ili nevaljanost konverzije, mi imamo pravo na obeštećenje do dana konverzije. Jer mi konverzijom nismo obeštećeni. Jer je presudom Suda EU C-118/17 već utvrđeno da se unatoč zakonskoj intervenciji na nacionalnim sudovima mora provjeriti jesmo li intervencijom dovedeni u stanje kao da nikada nismo ugovorili CHF kredite.

Mi u to početno stanje nismo dovedeni, konvertirana glavnica veća je od stvarne glavnice po početnome otplatnom planu, i prema tome banke nam duguju sve preplaćene anuitete, pripadajuće zatezne kamate i konačno duguju nam i razliku koja se dobije oduzimanjem stvarne glavnice u kunama od konvertirane glavnice u kunama na dan konverzije. Podnio sam očitovanje VS-u o oglednom postupku, jer na to imam pravo kao umješač na temelju članka 213.a Zakona o parničnom postupku, i tražio sam od VS-a da ako proglasi konverziju valjanom svakako obrazloži naša prava na temelju presude Suda EU C-118/17.

Koliko cijeli taj slučaj, bez obzira na odluku VS-a, remeti poslovanje i stabilnost bankarskog sustava u RH, kao i na mogućnosti investicija, gospodarskog rasta...?

- Ni najmanje. Jedini čije poslovanje i život su poremećeni jesu potrošači oštećeni nepoštenim kreditima. Naglašavam još jednom, jer to se zaboravlja, ukupno je 125.000 obitelji platilo za 20 milijardi kuna previše anuiteta, dok je još 200.000 obitelji s kunskim i kreditima u eurima platilo pet milijardi kuna kamata previše, jer i u tim kreditima su ugovarane nepoštene kamate. Banke su te koje su oštetile hrvatske građane unatrag 15 godina financijski, zdravstveno, i općenito su svim tim potrošačima poremetile životne planove ugovorenim nepoštenim kreditima. Time je posredno oštećeno i hrvatsko gospodarstvo. Jedan od razloga raseljavanja Hrvata svakako je nepošteni bankarski sustav.(D.J.)