Magazin
TEMA TJEDNA: KREDITI U ŠVICARCIMA - POČETAK KRAJA ILI KRAJ POČETKA (I)

Franačka kriza: Svima u interesu treba biti financijska stabilnost
Objavljeno 1. veljače, 2020.
BANKE I HRVATI: LAKO JE TUŽITI SE I SUDITI SE, TEŠKO JE MIRITI SE I DOGOVORITI

Vezani članci

TEMA TJEDNA: KREDITI U ŠVICARCIMA - POČETAK KRAJA ILI KRAJ POČETKA (II)

Hrvoje Travnikar: U Hrvatskoj ne postoji kultura učenja financijske pismenosti

INTERVJU: ZDENKO ADROVIĆ

Određene interesne skupine žele profitirati od mogućih odšteta

Nekad davno, u komunističko-socijalističkoj idili "najboljeg od svih svjetova", banke su bile ispostave države i kao takve radile su u interesu ne samo socijalističkog gospodarstva, kasnije tzv. Zakona o udruženom radu, nego i u interesu dominantne jednopartijske ideologije. Bez privatnog vlasništva kakav je bio u zemljama Zapada, banke su u bivšoj Jugoslaviji, doduše dijelile kredite uz minimalne kamate kad se to od 60-ih pokazalo kao dostatan faktor da se masama osigura koliko-toliko napredniji životni standard, pa se i u tom i takvom kontekstu činilo da će idila potrajati do kraja svijeta.

Onda je sa smrću Tita maršala i takvoj utopiji došao brzi kraj, i to u krvi i ratovima u Hrvatskoj i BiH. A ulaskom preko noći u novo društvo, demokratsko, slobodno i nezavisno, stigao i kapitalizam u Hrvatsku. A s kapitalizmom i sve njegove pozitivnosti i negativnosti pa smo u devedesetima dobili tranziciju društvenog u privatno vlasništvo, s kojim su i banke promijenile svoju dotadašnju socijalističku poziciju postajući korak po korak vlasništvom inozemnih bankarskih divova. Neke su banke poput HPB-a ostale u domeni države Hrvatske, no u bespućima pretvorbe i privatizacije što se banaka tiče bilo je svega i svačega, drame i komedije, bankrota i osnivanja novih banaka, štedionica i mjenjačnica, pa se financijska scena Hrvatske premrežila raznoraznim interesima s domaćeg i stranog terena. Naravno da je u tom i takvom kontekstu bankarstva na hrvatski tranzicijski način bilo zastranjivanja i dubioza, no sve do pojave globalne financijske krize 2008. činilo se da je samo nebo granica kad se radilo o povoljnim kreditiranjima poduzetnika, novih kapitalističkih subjekata i građanstva u širem smislu.

PADAJU OSTAVKE
O kamatama i eventualnim problemima s kreditnim klauzulama vezanima uz promjene tečajeva malo tko je uopće razmišljao. Sve dok u jeku globalne ekonomske i financijske krize nije počela i "franačka kriza", ponajviše za one koji su se nekoliko godina prije polakomili za povoljnim švicarcima ne mareći za sitno pisana ugovorna pravila na svojim papirima koja su bez gledanja potpisivali sa smiješkom likujući nad činjenicom da, eto, povjerenje daju švicarcu, a ne jadnoj i nejakoj hrvatskoj kuni, da o euru i ne govorimo. I tu je, uza sve ostalo, uz nemar i neodgovornost, na naplatu stigao i star loš mentalitet zaostao iz vremene socijalizma kad se država o svemu brinula, pa i o tome da ne daj bože bankrotirate uzimajući tamo neki sumnjivi bankarski kredit jer to nije bilo u pravilima tadašnje bezgrješne socijalističke privrede i financijskog poslovanja u duhu socijalizma pod paskom svemoćne partije i, dakako, Tita maršala.

No zašto to sve uopće spominjemo, možda se pitate? Pa razlog je posve jednostavan - sve netom napisano može se u određenoj mjeri, na izravan i neizravan način, referirati i na trakavicu zvanu švicarski franak, u trenutku kad svi zainteresirani, i oštećeni klijenti i banke koje su kredite davale, čekaju odluku Vrhovnog suda. A u takvoj i više nego napetoj situaciji prednjači s jedne strane udruga Franak, koja ne prestaje rigati vatru na banke kao na zmajska čudovišta koja su do njihove "svete misije" proždirale nesretne i nevine građane uzimajući im zadnju kunu zbog tečaja franka, a sad kao, ono, likuju očekujući smrtni udarac bankama od strane Vrhovnog suda. S druge pak strane, ni banke ne miruju niti se mire s dosadašnjim sudskim odlukama koje su na strani oštećenih klijenata pa već unaprijed najavljuju nove tužbe uključujući i tužbe Ustavnom sudu ako odluka Vrhovnog suda za njih bude nepovoljna.

Ukupno uzevši, stanje je podosta kaotično, pri čemu je senzacionalizma u medijima sve više kako se približava dan kad će Vrhovni sud donijeti odluku. Reakcija, pa i pritisaka, sve je više, uz obvezatne istupe iz udruge Franak, preko izjava iz Hrvatske udruge banaka (HUB) do mišljenja ekonomista, pravnih stručnjaka i samih banaka, konkretno - onih koje s tužbama oštećenih klijenata imaju najviše problema. Kao "šlag na gorku tortu švicarca", nedavno su dvije velike banke u RH ostale bez šefova uprave, što su mnogi odmah tumačili kao uvertiru u oluju koju bi mogao dignuti Vrhovni sud presudom oko švicarskog franka. Podsjetimo, prvo je Miljenko Živaljić, predsjednik Zagrebačke banke, iznenada podnio ostavku (opravdavajući je obiteljskim razlozima), a dan kasnije ostavku podnosi i Michael Müller, Austrijanac koji je vodio Raiffeisen banku u RH. Slučaj Müller je posebno intrigantan jer je njegova ostavka uslijedila nakon što se otkrilo (u nekim medijima) da je RBA pokušao angažirati marketinšku PR agenciju koja je (navodno) trebala provoditi tajni pritisak (ne kaže se kako!?) na suce Ustavnog suda oko slučaja kredita u švicarskim francima i njegove pravosudne završnice nakon što Vrhovni sud odradi svoje. U povodu toga pozvanim se osjetila reagirati i Hrvatska udruga banaka (HUB) pa je stiglo njezino priopćenje: "Hrvatska udruga banaka izražava nezadovoljstvo zbog sumnji u neetično postupanje naše članice prilikom izbora vlastite agencije za odnose s javnošću. Kako o ovom događaju za sada imamo saznanja jedino iz medija, HUB ne može komentirati detaljnije cijeli slučaj."

ZAVRŠNA BITKA
Inače, što se tiče reakcija banaka, nakon što je dužnike prošle godine razveselila odluka Vrhovnog suda da su banke povrijedile njihova prava nepoštenim ugovornim odredbama, njihovi postupci mogu se razumjeti jer se radi o udaru na njihovo poslovanje, na zaradu, profit, a prema nekim analitičarima i na buduću likvidnost, a time i ulaganja u nove investicije, odnosno kreditiranje poslovnih subjekata u RH. U tom i takvom kontekstu nervoza je razumljiva, pa i nedavne ostavke RBA i ZABA čelnika. Sad je, dakle, na redu (ponovno) Vrhovni sud, koji bi morao donijeti jednu od najvažnijih odluka u slučaju kredita u švicarskim francima u Hrvatskoj. Međutim, bez obzira na to kakva će odluka biti, priča time neće u cijelosti biti okončana i trakavica sa švicarcem će se nastaviti, odnosno produžiti do Ustavnog suda ako prema njemu sa svojim žalbama budu išle banke ili oštećeni klijenti, ovisno o tome kakvu će odluku donijeti Vrhovni sud. Zapravo bi odlukom VS-a moglo konačno postati jasno bar jedno, a to je mogu li potrošači koji su imali kredite u švicarcima, a koje su dobrovoljno konvertirali u eurske, tužiti banke i tražiti povrat preplaćenih kamata u razdoblju do konverzije ili za to ne postoje dostatno čvrstih argumenata i opravdanih razloga.

Bez nakane da prejudiciramo odluku Vrhovnog suda, na kraju valja podsjetiti ne neke očite činjenice koje se u iznova aktualnoj medijskoj harangi namjerno ili nenamjerno prešućuju, a tiču se stanja otprije pet godina, kad je počela teći primjena zakonskih odredbi o konverziji kredita vezanih uz švicarski franak (CHF) u eurske kredite. Naime, tada su se banke žalile Ustavnom sudu da su povrijeđena njihova prava. Konkretno, prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15.) podnijelo je više fizičkih osoba i kreditnih institucija. Ustavni sud, međutim, nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom osporenih zakona jer je utvrdio da su osporeni zakoni kao jednokratne, interventne mjere zakonodavca bile nužne za ostvarenje legitimnih ciljeva koji su se njima željeli postići. Pojednostavljeno - Ustavni sud je tada odbio banke ustvrdivši kako je konverzija CHF u eure zakonita, pa su švicarci izjednačeni s ostalim kreditima, dakle eurskim.

To je onda dalo vjetar u leđa udruzi Franak da lobira prema oštećenima tvrdeći da svi oni koji su prihvatili konverziju kredita u CHF-u u eurske kredite imaju pravo na obeštećenje za razdoblje od uzimanja kredita do konverzije. I sad o tome, ponovimo, odlučuje Vrhovni sud, a nakon njega, vjerojatno će posla ponovo imati i Ustavni sud.

I da završimo povratkom na početak. Pravo je svakog da sam odlučuje kad će, kod koje banke, za koje namjene i vlastite potrebe i pod kojim uvjetima podizati kredite. Pritom je važno bar u osnovama biti financijski pismen ili pak imati nekog tko će vas po pitanjima kredita ispravno savjetovati, a i sami morate pomno pročitati svaku riječ iz ugovora koji sklapate. Ako sve to i prođe kako treba, ni onda niste sigurni, jer krediti su uvijek i svagdje u izvjesnoj mjeri rizik i za klijenta i za banke - sjetimo se samo globalne financijske krize iz 2008. kad su milijuni ljudi bankrotirali zbog prsnuća prenapuhanih hipotekarnih kredita u SAD-u i drugim dijelovima svijeta. Upravo u tom i takvom kontekstu kredita i bankarskog poslovanja s kreditima, valja jednim dijelom promatrati i slučaj sa švicarskih frankom više desetaka tisuća klijenata u RH i zemljama u susjedstvu.

POVRATAK NA POČETAK
Drugim riječima, nikamo osim u kaos ne vode međusobne tužbe i optužbe, žalbe i kontražalbe, prozivanja i prijetnje, tumačenja ovisno o vlastitim interesima, uključujući i medijski spektakl koji se s "franačkom krizom" provlači godinama. Treba, dakle, hladnorazumsko, pošteno za obje strane, i banke i dužnike, sagledati još jednom, po tko zna koji put, objektivno cijelu dramu, izvući zaključak i donijeti kvalitetno i u zakonu utemeljeno rješenje. Netko pritom mora podnijeti teret, odnosno određeni gubitak, no nikome ne bi trebalo biti u interesu daljnje beskrajno razvlačenje cijele priče unedogled jer to remeti financijsku i ekonomsku stabilnost, stvarajući lošu atmosferu za buduće investicije te u konačnici prijeti potezima banaka koji ne bi bili u interesu RH, poput ulaska u sve inobanke u RH čelnika iz inozemnih matičnih banaka, što bi dodatno narušilo ukupnu sliku Republike Hrvatske u kontekstu stabilnog društva i sukladno tome stabilnog sustava financijskog sektora koji je nužan za održiv kontinuiran napredak i razvoj zemlje i povišenje životnog standarda svih njezinih građana. Lako je, naime, tužiti se i suditi se, teško je miriti se i dogovoriti se, a moglo bi se nešto kazati i o mentalitetu kad se radi o drami sa švicarcem.

Priredio: Darko JERKOVIĆ
Šeparović: Javnost može biti mirna
Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović izjavio je da nije bilo nikakvih pritisaka na Ustavni sud nakon što je Raiffeisen banka (RBA) objavila da traži PR agenciju koja bi, uz ostalo, utjecala i na Ustavni sud u sporu oko ništetnosti ugovora o kreditima u švicarskim francima. O cijelom tom slučaju, rekao je Šeparović Hini, Ustavni sud ima saznanja isključivo iz medija. Hrvatskoj javnosti poručio je da “može biti potpuno mirna i da ima povjerenje u Ustavni sud i njegovu neovisnost jer takvi ili slični pokušaji neće imati utjecaja na odluke Ustavnog suda koje se donose isključivo na temelju Ustava i zakona.”

NEVEN VIDAKOVIĆ

NE MOŽETE SJEDITI NA DVIJE STOLICE

Problem kredita u "švicarcima" prije svega problem je nedostatka prave regulative bankovnoga sustava. Nema smisla imati gomilu pravila, zakona i papirologije ako se sustavom upravlja bez razumijevanja uzročno posljedičnih odnosa u ekonomiji.

Krediti u CHF-u kada su nastali bili su odlični za sve - banke su imale uslugu s kojom su vezale klijente, a klijenti su imali odlične, niske kamatne stope. Pri tome nitko nije postavljao jednostavno pitanje - zašto u RH, gdje je valuta HRK, a dodatna valuta euro (ex. deutche mark), postoje krediti koji su vezani za CHF?

SUDSKI SPOROVI
Nedostatak razumijevanja ekonomskih odnosa omogućio je kreiranje problema kredita u CHF-u, a daljnja događanja primjer su kako izgleda ekonomija koju vode političari da bi se ostvarili kratkoročni politički probitci na nečiju štetu dok se o odgovornosti regulatora šuti. Pri tome svi zaboravljaju staro pravilo - ako ti ne upravljaš sustavom, onda sustav upravlja s tobom!

Rezultat tog neprirodnoga odnosa je sve što imamo danas - sudske sporove svih sa svima. Kako regulator nije reagirao na vrijeme, sada se javljaju sudski sporovi koji se temelje na zakonima koji štite slabije, ali nakon što je problem već stvorio veliki ekonomski šok. Sudovi se isto tako stavljaju na stranu slabijih (građana) i sve rezultira zakonima i sudskim sporovima, i presudama koje su opasne i destabilizirajući, jer nitko ne gleda stanje cijeloga sustava i dugoročne posljedice odluka. Novac koji banke moraju platiti kao oštećenje mora odnekud doći. Banke, kada plasiraju kredite, to rade s prikupljenom štednjom koja najvećim dijelom dolazi od građana RH. Kada banka ne može naplatiti kredit, onda to čini tako da smanji vlastitu dobit, ako su loši plasmani veći od dobiti ugrožava se kapital i stabilnost banke. Prema tome, radovati se kako će banke morati vratiti milijarde kuna zanemaruje pitanje odakle bankama milijarde kuna, i kakve to sve implikacije ima za cijelu državu. Isto tako, banke kao poduzeća koja posluju radi dobiti, napravit će poslovne poteze da bi zadržale visoku dobit bez obzira na trošak presuda i sudskih sporova. Opet nitko ne postavlja pitanje kako će banke zadržati visoku dobit, i na čiju štetu?

Istovremeno HNB prema starom dobrom običaju ne može ništa, i netko drugi treba provoditi strukturne reforme za koje nitko ne zna što su i kako ih provesti. Stvorila se nakaradna situacija u kojoj se svi koji su dizali kredite sada raduju da će "oderati banke". Istovremeno, svi od banaka traže da plasiraju kredite s kamatnim stopama koje su poslovno nerealne i žale se kako je kamatna stopa na štednju besmislena. Kao rezultat svega banke smanjuju kreditiranje i žive od naknada.

Pri time nitko ne povezuje očito, a to je da ako banke ne kreditira ekonomija, onda se ne može investirati, a ako nema investicije, onda nema ni radnih mjesta. Svjedočimo kolapsu proizvodnje u Hrvatskoj s padom ostataka ostatka nekadašnjih gospodarskih divova kao što su Uljanik i Đuro Đaković. Kako će ekonomija nadoknaditi ta radna mjesta? Nikako.

Ne možete sjediti na dvije stolice - imati visoke kamate na štednju, ali male na kredite; naplatiti bankama kredite u CHF-u, ali primorati banke da kreditiraju investicije; raditi u poduzećima koja ne investiraju, ali posluju s rekordnom profitabilnosti i povećavaju broj radnika kreiranjem novih radnih mjesta.

Iz ove sadašnje perspektive, sudski sporovi zbog CHF-a, banke koje plaćaju lobiste da medijski utječu na sudove i HNB, niske stope rasta, emigracija iz vlastite demokratske države koju smo čekali 1000 godina, sve je to samo dio ukupne nakaradne slike koja je posljedica neupravljanja sustavom. Upravo iz ovoga proizlazi percepcija da odgovornost nije potrebna i da će sve to platiti netko drugi. Netko drugi sanirao je 20 godina brodogradilišta, netko drugi će u ime banaka platiti odštetu, netko drugi će nam kreirati radna mjesta... Za one koji ne znaju tko je taj netko drugi, samo se trebaju pogledati u ogledalo.

NAPUHAVANJE BALONA
Događaje oko "švicarca" treba gledati i kao očigledan primjer kako ne treba voditi ekonomiju i kako izgleda sustav bez odgovornosti. Pravi problem je što je slučaj "švicarac" sada prožeo sve elemente ekonomije i društva do te mjere da ga je više nemoguće riješiti, a da se pri tome kreira stanje u kojemu svi prihvatljivo gube. Svi gube mnogo!

HNB mora shvatiti da se stabilnost sustava ne postiže gomilanjem regulative, nego kreiranjem regulative koja znači stvoriti ekonomski okvir u kojem je bankama najprofitabilnije kreditirati poduzeća koja otvaraju nova radna mjesta. U ovakvom sustavu svi bi pobijedili, za razliku od trenutačnoga u kojemu svi dugoročno gube. Naravno da HNB takav sustav ne planira kreirati, jer to iziskuje rad i razumijevanje ekonomije.

Pravi problem je što ponovno imamo sličan slučaj bujanja kredita koji će potencijalno imati katastrofalne učinke za ekonomiju. U RH cijene nekretnina rastu neprirodnim stopama rasta. Ponovno nitko ne postavlja prava pitanja. Zašto u državi u kojoj populacija stari i smanjuje se rastu cijene stanova? Koji će ekonomski učinak imati puknuće balona nekretnina i nagloga pada cijena nekretnina?

Ponovno imamo identičan slučaj u kojemu svi koji se bave građevinom profitiraju, svi koji dižu kredite su sretni, jer je cijena kredita jako niska, a regulator HNB po običaju upozorava na potencijalne probleme ne poduzimajući ništa. Kada dođe do sloma toga balona ponovno ćemo imati problema kao što smo imali 2009. godine i još slabiju ekonomiju nego što imamo danas. Za svakoga tko ima oči, jasno je da je budućnost već unaprijed poznata.

Piše: Nevan VIDAKOVIĆ

ANITA PAVKOVIĆ

NEOPRAVDANI NAPADI NA CIJELI BANKARSKI SUSTAV

Kad se sve uzme u obzir, koliko su za slučaj kredita u švicarskim francima koji se pretvorio u sudsku trakavicu krive banke, a koliko pojedinci koji su u to vrijeme uzimali takve kredite, pitali smo između ostalog dr. sc. Anitu Pavković, redovitu profesoricu na Katedri za financije Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu?

- Hm, vrlo teško pitanje, jer ne znam kako se mjeri krivnja. Budući da sam ekonomist moja metrika je onda prirodno u novčanim iznosima i vrijednostima. S tim u vezi onda ćemo na kraju svih sudskih i arbitražnih postupaka podvući crtu i vidjet "saldo krivnje" banaka, a svaki pojedinac lagano će izračunati je li u minusu ili plusu. Naravno, uz primjenu principa vremenske vrijednosti novca u smislu diskontiranja ili ukamaćivanja odgovarajućim parametrima.

Da bi brojke bile preciznije bilo bi potrebno uključiti i izgubljenu dobit, oportunitetne troškove i druge izravne ili neizravne koristi ili štete. Hipotetički gledano, mogle bi se kvantificirati potencijalne koristi onih koji su uredno izvršavali obveze u eurima sukladno ugovoru i plaćali značajno veće rate određeno razdoblje, a koje su mogli ostvariti da su koristili te novčane razlike za nešto drugo. No ima tu i drugih dionika čija uloga i kontekst možda nije bio primjeren, preventivan ili edukativan, primjerice tijela za zaštitu potrošača, financijski edukatori, prodavači proizvoda sa skrivenim rizicima, i sl.

MNOGO NEPOZNANICA
Što se pravne, zakonske strane tiče, čeka se odluka Vrhovnog suda. No zanimljivo je što su u međuvremenu dvije velike banke ostale bez šefova uprave. Objektivno gledano, stvara li se oko svega toga nepotreban medijski pritisak prije odluke Vrhovnog suda?

- U pravna pitanja ne bih ulazila. Što se tiče managementa banaka, kod nas ih postavljaju njihovi vlasnici prema svojim planovima i očekivanjima te rezultatima. Činjenica je da su se u zadnje dvije godine rotacije intenzivirale, što bih pripisala i povećanoj razini nepovjerenja zbog posljedica problema s Agrokorom i povezanim društvima. No, s druge strane, u financijskoj industriji i korporativnom sektoru to su normalne pojave.

Što se tiče aktivnosti medija i drugih, kako vi kažete "pritisaka", nadam se da je naše društvo toliko zrelo da zna da su sudovi u potpunosti neovisni u svom radu i dio su trodiobne vlasti, a rad sudova temelji se na zakonima, dokazima i sl.

Koliko cijeli taj slučaj, bez obzira na odluku VS-a, remeti poslovanje i stabilnost bankarskog sustava u RH, kao i na mogućnosti investicija, gospodarskog rasta...?

- Nekoliko banaka u Hrvatskoj 2015. godine imalo je financijske gubitke, naravno da im je to poremetilo kratkoročne planove i utjecalo na financijsku poziciju, no ne i na stabilnost i dugoročne strategije. S druge strane, relativno dobre ekonomske prilike u Europi i Hrvatskoj, niski troškovi izvora i porast potražnje za kreditima, pomogle su da se vrate u razdoblja rasta aktiva i pozitivnih pokazatelja profitabilnosti. Također viškovi likvidnosti u sustavu već dugi niz godina ni na koji način nisu utjecali na praćenje investicija i gospodarski rast. Uzroke za slabe investicijske aktivnosti i gospodarski rast treba tražiti drugdje, a banke jedva čekaju pratiti dobre i kredibilne projekte. No još nam je potreban pomak k tome da bankari opslužuju poduzetnike na način da im "dođu na noge", kako se to radi u Americi, a ne da poduzetnici mjesecima lutaju po raznim adresama skupljajući kojekakve papire i dokumente u današnjem digitaliziranom svijetu.

Što se samih banaka tiče, koliko će slučaj švicarskog franka negativno utjecati i koliko već utječe na percepciju banaka u javnosti? S tim u vezi, kakva je budućnost bankarstva u Hrvatskoj?

- U javnom prostoru većina populacije koja nije u bankarskoj ili srodnoj struci zasuta je mnoštvom difamacija od kojih su većina populističke, netočne, ekonomski neutemeljene, pesimistične, primjerice aluzije na zelenaško ponašanje, socijalnu neosjetljivost, da nam ne trebaju strane banke, da se novac izvlači izvan Hrvatske i sl. Već dugo banke su osviještene raznim problemima u društvu i na razne načine podupiru najugroženije skupine i javne potrebe koje nemaju dovoljne financijske izvore.

Banke su u zadnjih dvadesetak godina pridonijele razvoju financijskog sustava, povećanju educiranosti po pitanju primjene tehnologije, novih postupaka i tehnika plaćanja, "sređivanju" imovinsko-pravnih odnosa kad znamo da je to jedan od većih pravnih problema u Hrvatskoj u svrhu ojačanja kreditne sposobnosti. Banke imaju edukativnu ulogu koju dobro ispunjavaju u smislu financijske, bolje reći digitalne pismenosti. Aplikacije koje suvremene banke danas nude najčešće su u segmentu plaćanja pametnim telefonima, elektronička predaja zahtjeva za kredite, izdavanje kreditnih kartica, vođenje osobnih financija...

STABILNO BANKARSTVO
Koliko je bankarski management kod nas kvalitetan i efikasan?

- Vlasnici će odlučiti o sastavu managementa, no naglasila bih da kod nas u financijskoj branši ima vrhunskih eksperata koji ostvaruju respektabilne financijske rezultate. Na koncu jedinstveno tržište rada u Europi omogućava nam da naši stručnjaci sudjeluju u zajednici financijskih profesionalaca kojih u Europi, uključujući Veliku Britaniju, ima nešto manje od tri milijuna, pa su u tom smislu managerski transferi normalna pojava. A i naše tržište je premalo za velike poslove, pa je život financijskih eksperata "u koferu i avionu" neizostavan u današnjem globaliziranom svijetu.

Ono što je veći problem u Europi, to je premala zastupljenost žena u upravljačkim strukturama banaka (samo 12 % 2018. godine), a podaci za Hrvatsku daleko su porazniji po tom pitanju. Izazovi budućnosti banaka također su i globalni, pri čemu su prisutne branše koje su profitabilnije, pa vlasnici mogu iznenada odlučiti izići iz biznisa bankarstava i otići u lukrativnije djelatnosti, reorganizirati poslovanje organizacijski (primjerice centralizirati poslovanje u matičnim državama), izići s tržišta, povezivati se s drugim tvrtkama, i sl. (D.J.)
Možda ste propustili...

DOBA UROTA: INFLACIJA APOKALIPSA

Teorija laži i praksa istine

TEMA TJEDNA: PANDEMIJA MIJENJA SVIJET, MIJENJA I HRVATSKU (II)

Stipan Tadić: Ne možemo biti slobodni bez odgovornosti

AFGANISTAN NA PREKRETNICI

Talibani dolaze, Amerikanci odlaze

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

AFGANISTAN NA PREKRETNICI

Talibani dolaze, Amerikanci odlaze

2

TEMA TJEDNA: PANDEMIJA MIJENJA SVIJET, MIJENJA I HRVATSKU (II)

Stipan Tadić: Ne možemo biti slobodni bez odgovornosti

3

JE LI MOGUĆ ITALEXIT?

Manjak solidarnosti mogao bi pokopati Europsku uniju