Vezani članci

TEMA TJEDNA: KREDITI U ŠVICARCIMA - POČETAK KRAJA ILI KRAJ POČETKA (I)

Franačka kriza: Svima u interesu treba biti financijska stabilnost

INTERVJU: GORAN ALEKSIĆ

Najveći krivci u slučaju švicarski franak su bankarski menadžeri

Obje zainteresirane strane, banke i dužnici, s nestrpljenjem čekaju odluku Vrhovnog suda. U napetoj atmosferi, mnoga pitanja iznova su na dnevnom redu, s obzirom i na dužinu trajanja cijelog "slučaja franak" i sve što se oko toga proteklih godina zbivalo.

Tko je veći krivac - banke koje su kredite odobravale ili pojedinci koji su u to vrijeme uzimali takve kredite?

- Ovo je prilično teško pitanje, koje su, uostalom, i sudovi pokušavali raspetljati i dati konkretan odgovor. Smatram da je sve zapravo bila kombinacija nekoliko parametara koji su se istovremeno našli i događali na tržištu.

Jedan faktor su banke, koje su prepoznale jeftin izvor sredstava i ponudile ga na tržištu uz već postojeći proizvod - kredite uz valutnu klauzulu u eurima i američkim dolarima. Zanimljivo je primijetiti da nisu sve banke krenule istovremeno, nego neke, agresivnije u početku. Pretpostavka je da su prepoznale nišu u kojoj bi mogle povećati tržišni udio zbog niske cijene kredita. Kako su uspijevale u tome, tako su se i druge banke počele pridruživati i počeo je sve veći rast kreditne aktivnosti, zbog kojeg je porasla i potražnja za stanovima.

Time dolazimo do drugog faktora - rasta građevinskog sektora, koji je u tom trenutku počeo na tržište izbacivati sve više stanova zbog povećanja potražnje. Iako je gradnja bila prilično intenzivna, i dalje je nedostajalo stanova, pa je i sama cijena počela rasti u nebo.

I onda treći faktor - pojedinci/građani koji su imali namjeru kupovati te stanove i za to su im trebala sredstva.

Spajanjem svih faktora dogodile su se situacije koje su odredile daljnji tijek događaja. Očekivano je da će pojedinac u tom trenutku gledati "najjeftiniju" opciju na tržištu i intenzivnije se raspitivati o njoj. Dovoljno je navesti da se za kredit uz valutnu klauzulu u eurima nudila kamatna stopa od oko 6 %, a u švicarskim francima od 3,99 %. U nekim se slučajevima čak događala i ljutnja klijenata ako im je bankar nudio kredit u eurima, jer su to tumačili kao da banke žele više zaraditi. Ne smijemo zaboraviti i trenutke nakon "pucanja balona" i same krize, kada su banke promijenile (rast!) kamatne stope koje su tada imale mogućnost samostalno mijenjati.

Vezano uz porast cijena stanova, događalo se i da klijent nije bio kreditno sposoban za kredit u eurima za željeni stan, ali jest za kredit u švicarskim francima! Pa je logika bankara bila da klijentu ponudi taj kredit. Neki ekstremi su čak uključivali situacije da je klijent mogao kupiti "x" kvadrata kreditom u eurima, ali "x+10" kvadrata onim u francima - pa su se zbog toga klijenti odlučivali za veće stanove.

U tim trenutcima bio je presudan i savjet samih bankara, odnosno banke. Vrijeme je pokazalo da većina banaka možda i nije bila spremna na davanje konkretnih savjeta uz predviđanja o promjeni tečaja u budućnosti. Usporedimo to s pitanjem – kakvo će biti vrijeme sljedeće godine na ovaj dan. Uostalom, svim zakonskim izmjenama od tih dana do danas – bankama je danas omogućeno da se opredijele pružaju li savjetodavne usluge građanima. Ako se ne varam - ni jedna to nije odabrala, odnosno ne pruža savjetodavne usluge. Jednostavno, moraju predočiti i priopćiti sve činjenice građaninu uz analizu najgore varijante njegova kredita, na temelju čega taj građanin - samostalno donosi odluku o kreditu.

MANJAK PISMENOSTI

Koliko su zapravo hrvatski građani financijski pismeni kad traže i dobivaju kredite od banaka?

- Smatram da je to zapravo najvažnije pitanje u cijelom slučaju. U Hrvatskoj ne postoji kultura učenja financijske pismenosti, nego se očekuje da ju sami "uhvatite" kroz džeparac, studentske poslove, prve stalne poslove i nadalje kroz život. Jer zapravo - "što se ima tu učiti". Očekivano se radi o kardinalnoj pogrešci, zbog koje se trebamo hitno osvijestiti i priznati da je financijska pismenost u RH izuzetno niska i prilično nerazvijena. Iako postoji nekoliko incijativa, ne postoji takvo što na nacionalnoj razini, poput uvođenja edukacije ili predmeta već u osnovne škole koji bi govorio o financijskoj pismenosti. Koji bi se zatim nadograđivao kroz srednju školu kako bi već prilikom njezina završetka građanin raspolagao općim znanjem o, prije svega, osobnim financijama. Ovdje govorimo samo o znanju koje ne uključuje konkretno znanje o kreditima ili nekim dubljim temama. Sada zamislite osobu koja nije prošla takav proces i ulazi u banku kako bi zatražila financijski proizvod koji će koristiti 20-30 godina!?

Kada bi ipak klijent već tada bio pripremljen osnovnim znanjem, već bi i samostalno uspješno donosio zaključke o ponuđenom proizvodu, bez oslanjanja na "savjete" bankara. Vjerojatno bi u tom trenu sam detektirao i potencijalne opasnosti i bio puno oprezniji u prihvaćanju uvjeta.

Očekivano je da čak i uz takvo znanje klijent i dalje može zaključiti da nema dovoljno znanje za takvu odluku, ali onda u takvim slučajevima treba potražiti pomoć od kompetentnih osoba koje imaju i znanje i iskustvo. Upravo to je naša pomoć klijentima koju nudimo na tržištu i usmjerena je upravo na nedostatak financijske pismenosti klijenata koji žele usporedbu svega što se nudi na tržištu, preporuke u odabiru "ispravne" opcije i kompetentan savjet i objašnjenje kompliciranih termina. Naravno, nitko ne raspolaže kristalnom kuglom, ali se znanjem, edukacijom i razumijevanjem može prevenirati većina potencijalnih izazova.

TROŠAK NA BANKAMA

Dojam je kako situaciju prije odluke Vrhovnog suda sve napetijom stvara i medijsko prezentiranje cijelog slučaja, odnosno senzacionalistički pristup samoj temi "švicarski franak", a u sve to "uklopile" su se i nedavne ostavke šefova uprava dviju velikih banaka u RH. Kako to sve komentirate?

- Većina banaka to pitanje smatra zatvorenim. Analogija tog zaključka ide u smjeru da je RH donijela zakon kojim se rješava pitanje kredita u francima, kompletan trošak je prebacila na banke, banke su naknadile štetu klijentima sukladno sa zakonom i matematički potpuno izjednačile status dužnika u francima s onima u eurima. Kako u vezi s valutnom klauzulom tako i u vezi s kamatnom stopom. Ako se krene na dodatnu odštetu za razdoblje od uzimanja kredita do konverzije - te će se potrošače dovesti u povlašten položaj u odnosu prema drugim klijentima. Zašto se onda ne bi pokrenuli svi ostali potrošači koji su se odlučili za kredit u eurima i tražili isto? Ne smijemo zaboraviti da oni nisu dobili odštetu za promjenu kamatne stope u isto vrijeme za koje su odštetu zbog toga dobili potrošači za kredite u francima.

Naravno da je zanimljiva situacija s odlascima članova uprava, pogotovo odlazak povezan s neshvatljivim traženjem PR agencije koja će "činiti pritisak", međutim zar ne dolazi s druge strane "pritisak", i to javni, iz samog Sabora?

OPREZ U BUDUĆNOSTI

Koliko cijeli taj slučaj remeti poslovanje i stabilnost bankarskog sustava u RH?

- Iako je nedvojbeno da će se banke uvijek snaći, što vidimo i iz rezultata svjetske krize i preživljavanja banaka i bankara - definitivno je da će utjecati na njihovo razmišljanje. Stabilnost sigurno neće remetiti, jer je i već spomenuta konverzija pokazala da se ništa nije poljuljalo i da su nastavile stabilno poslovati. Međutim, s poslovnog aspekta razmišljanje ide u smjeru da posluju na tržištu sukladno sa svim pravilima koja netko u nekom trenutku može promijeniti - retroaktivno. Smatra se da je legitimno kazniti nekoga ako se nije pridržavao pravila. Ali potpuno je drukčije kazniti vas za nešto što je zakonodavac propustio ispravno postaviti od prvog dana.

Pustimo na trenutak banke i prevedimo to na ostatak poslovnog svijeta koji razmišlja doći ovamo pokrenuti investicije i samim time omogućiti gospodarski rast RH. U njihovim očima to izgleda da, iako im idejni poslovni model pokazuje da je uspješan, to ne mora ništa značiti jer se može dogoditi promjena za nekoliko godina koja će dovesti do toga da moraju nekoga retroaktivno obeštetiti iako su "igrali" po svim zadanim pravilima.(D.J)

VLADIMIR GLIGOROV

BANKE ĆE UBUDUĆE BITI OPREZNIJE

Ne mogu govoriti o pravnim stvarima u slučaju kredita u švicarskom franku. Premda izgleda prilično jasno da će Vrhovni sud RH cijeniti valjanost zakona i tumačiti njegove odredbe kako bi se one ispravno primijenile u konkretnom slučaju.

Nije neuobičajeno, premda je preporučljivo izbjegavati, da se u javnosti o sudskom procesu raspravlja, pa i iz političkih razloga. Važno je da nema pritiska.

KREDITORI I DUŽNICI

Što se tiče smislenosti eventualne odluke o validnosti zakona, pretpostavljam da će Vrhovni sud imati u vidu izvodljivost i eventualnu štetnost poništenja odluke koja je već provedena. Nije, pretpostavljam, teško eventualno promijeniti stanje na računima, ako su još uvijek u istim bankama, ali bi reakcija pogođenih osoba mogla biti velika. A onda je tu i eventualno dodatno ugrožavanje stabilnosti bankarskog sustava i stabilnosti pravnog sustava uopće. Ali to su sve pravnička pitanja o čemu više nemam što kazati.

S ekonomske točke gledišta, ključno pitanje jest odgovornost za preuzimanje rizika i osiguranje od eventualnih negativnih posljedica. Obično se kaže da su oni koji su uzimali kredite u švicarskim francima odgovorni za rizik koji su time preuzimali. Riječ je o riziku promjene tečaja. Kako je bilo predvidljivo da je rizik praktično jednostran, da se sastojao u mogućnosti da švicarski franak revalvira, jasno je da su i dužnici i kreditori znali koji rizik preuzimaju, premda nisu morali znati koliki je on. Kako su morali znati? Pa po razlici u kamatnim stopama. Običan korisnik bankarskih usluga, pojedinačna osoba, ne mora znati da takva razlika u kamatama ne može biti trajna, pa će se ili kamate izjednačiti ili će tečaj biti korigiran. Ali banka bi trebala to sve znati. Štoviše, banka bi trebala izračunati o kolikom je riziku riječ. I to predočiti dužniku. I ako upozorenje nije dovoljno, jer recimo broj onih koji uzimaju kredite u francima raste, onda bi banka trebala nuditi osiguranje od tog rizika ili zahtijevati da se ti krediti osiguraju. Ako to nije činjeno, javlja se problem raspodjele troškova rizika, kada se on realizira.

Ako banke računaju da će sav rizik, kada se realizira, pasti na dužnike, pa ne inzistiraju na osiguranju jedne ili druge vrste, trebalo bi da centralna banka intervenira. Zato postoje centralne banke, između ostalog. Trebalo bi očekivati da centralna banka upozori komercijalne banke da vode računa o riziku zaduživanja u francima i da, ako to nije dovoljno, reguliraju te poslove. Opet, vjerojatno najbolji način je zahtjev da ti krediti budu osigurani. Ako to centralna banka ne učini, ona također snosi odgovornost kada se rizik realizira.

Također, ako centralna banka ne regulira komercijalne banke, to implicitno znači da se odgovornost prebacuje na fiskalnu vlast. U ne malom broju slučajeva, porezni obveznik snosi rizike propusta u valjanom reguliranju komercijalnih banaka i drugih financijskih ustanova. Pa tako i u slučaju kredita u francima. Vlasti, naravno, imaju na raspolaganju mogućnost da zakonom post factum odrede tko snosi koliki dio rizika. Što je učinjeno Zakonom o konverziji kredita u euro. Banke time ne moraju biti zadovoljne jer zaista, kao što sam već spomenuo, nisu jedine koje su bile obavezne predvidjeti, sračunati i osigurati rizičnost kreditiranja u francima.

POST FACTUM

Posljedice za banke jesu te što moraju računati s povećanom nesigurnošću. One su djelovale u pravnom i regulatornom okruženju koje je promijenjeno post factum. Pritom ni centralna banka ni fiskalne vlasti ne pokazuju razumijevanje za odgovornost u cijeloj toj situacijii. Tako da bi sad trebalo očekivati da će banke biti opreznije i da će voditi računa ne samo o pravnom i regulatornom okruženju u kojemu rade već i o onome koje bi moglo nastati post factum. Tako da se povećavaju makroekonomski i regulatorni rizici s kojima se suočava financijski sektor. To, naravno, nije besplatno, kako za banke, tako za njihove korisnike, a konačno i za gospodarstvo u cjelini. Hoće li Vrhovni sud znati bar djelomice pridonijeti izvjesnosti u ovom području, to će se tek vidjeti, iako to nije neko baš realistično očekivanje.

Piše: Vladimir GLIGOROV

ANITA PEŠA

MNOGE SKRIVENE NAMJERE IZLAZE NA VIDJELO

U svakoj "krivnji" sudjeluju najmanje dvije suprotstavljene strane, no treba se zapitati tko je u tom odnosu slabija strana? Mislim da su slabija strana bili neupućeni ili nedovoljno financijski pismeni klijenti pojedine banke koji nerijetko nisu ni imali drugog izbora nego prihvaćati uvjete koje im banka nudi ili i dalje skupo plaćati neadekvatne i preplaćene podstanarske stanove. I to posebno u društvu kao što je naše koje ima krajnje neuređen sustav podstanarstva, posebno u turističkim destinacijama - kaže dr. sc. Anita Peša s Odjela za ekonomiju Sveučilišta u Zadru te dodaje:

- Stoga odbacujem s indignacijom sve one komentare na forumima i društvenim mrežama koji krive "pohlepne" pojedince koji su "živjeli iznad svojih mogućnosti" u vrijeme kad su uzimali kredite u švicarskim francima. Lako je to reći nekomu tko je naslijedio neko obiteljsko nasljedstvo, nekretninu itd. Nemaju svi isti start u životu, s nekima se sudbina grubo poigrala i treba ih razumjeti i pomagati. Uvijek postoji manjina sklonija riziku i neodgovornom ponašanju, ali takvih je u ovoj "trakavici", kako ju nazivate, vrlo malo. Većina je među njima poštenih i radišnih građana RH koji su pokušali riješiti svoje probleme (stambene, poslovni kapital i drugo), a na kraju su se njihovi problemi samo povećali u vidu poduplanih ili troduplanih anuiteta koje više nisu mogli plaćati. Zato je dobro da su se građani udružili u Udrugu Franak i da zajednički traže obeštećenje. Samo se udruženi građani mogu boriti s pohlepnim korporacijama, upakiranim financijskim proizvodima i uslugama i svim drugim suvremenim napastima koje svakodnevno napadaju građanina - potrošača.

Pritom imam potrebu naglasiti da su velika većina osobnih bankara i drugih bankarskih službenika također žrtve tog istog nemilosrdnog sustava jer ih se nadzire, postavljaju im se nerijetko nerealni ciljevi, ocjenjuje ih se, trenira i kontrolira.

MASKE PADAJU

Stvara li se oko svega toga napotreban medijski pritisak prije odluke Vrhovnog suda?

- Medijski pritisak uoči odluke Vrhovnog suda je evidentan. Što se tiče šefova uprava spomenutih banaka, ne vidim u tome neki veliki problem. Postavit će se drugi šefovi uprava. Najviše sam iznenađena oglasom Reifeissen banke (RBA) jer mi se čini da maske padaju na sve strane. U pozivu Raiffeisen banke za odabir PR (public relations) agencije, u kojemu ova banka traži usluge kriznog komuniciranja oko slučaja kredita u švicarcima, stoji kako je jedan od zadataka te agencije i "vršenje pritiska na Ustavni i druge sudove u Hrvatskoj." Hrvatska narodna banka komentira ovaj slučaj i tvrdi kako "je neugodno iznenađena" te će izvršiti nadzor. U globalnom je okruženje nastupilo vrijeme kad mnoge skrivene namjere izlaze na vidjelo. To je dobro za društvo u cjelini da svi znamo s čim imamo posla.

U Švedskoj banke neće odobriti kredit klijentu koji nije kreditno sposoban, nego ga se šalje na edukaciju o financijskoj pismenosti da nauči raspolagati vlastitim sredstvima kako se ne bi nepotrebno izlagao prevelikom riziku. Banke trebaju služiti građanima i poslovnim subjektima u cjelini kako bi se društvo i ekonomija razvijali dalje.

TOKSIČNI PROIZVODI

Koliko su se inozemne banke u tranzicijskim zemljama okoristile stanjem kakvo su zatekle, primjerice, u RH, i je li danas situacija bolja nego prije 10 - 15 godina?

- Majke banke rado su osnivale banke kćeri u tranzicijskim zemljama jer su se u njima mogli ostvariti značajniji profiti, za razliku od razvijenih zemalja gdje su kamatne stope bile puno niže, a tržište već zasićeno kreditima. Hrvati su osamostaljenjem Hrvatske nakon izlaska iz rata jedva dočekali da uopće imaju pristupa financijskim uslugama i proizvodima, a to su vješto iskoristile majke banke iz Italije, Austrije, Francuske i drugih zemalja nudeći, između ostalog, različite više ili manje "toksične" proizvode kao što je to bio kredit u švicarskim francima.

Danas je situacija puno bolja što se tiče i ponude (kamatne stope na kredite i gotovinu značajno su smanjene), a što se tiče potražnje - potencijalni klijenti su se financijski uvelike opametili. Ipak, i danas postoji dio građana koji su se, privučeni nižim kamatnim stopama, "bacili" na gotovinske kredite kupujući i ono što im treba i ono što im realno ne treba. Drago mi je da guverner HNB-a upozorava na tu pošast kao što je upozoravao i na kredite u švicarskim francima, samo što ga je tada malo tko slušao. Slušaju li ga danas? Zato je važno da postoji državna institucija kao što je HNB jer tko bi nas drugi upozoravao o štetnosti pojedinih financijskih usluga i proizvoda? Također, tko bi vršio nadzor nad stranim bankama u RH?

Budući je Zakon donesen u Saboru, konverzija provedena i bila je prisilna za banke, ima li logike da se sada proglasi ništetnom?

- Logike ima, jer postoji još neravnoteža na strani klijenata banke i mislim da će Vrhovni sud to znati procijeniti kako treba.

Koliko cijeli slučaj franak remeti poslovanje i stabilnost bankarskog sustava u RH, kao i mogućnosti investicija, gospodarskog rasta...?

- Mislim da ovaj slučaj ne remeti značajno poslovanje i stabilnost bankarskog sustava u Hrvatskoj. Bankarski sustav u RH nije nikad bio stabilniji, na putu smo prema bankovnoj uniji i eurozoni. Investicije i gospodarski rast ne ovise o presudi Vrhovnog suda.

KAPITALIZAM DIONIKA

Je li ugrožena percepciju banaka u javnosti? U kojem će se smjeru razvijati bankarstvo u budućnosti?

- Percepcija banaka u javnosti nije ugrožena. I dalje privatni i poslovni klijenti banke primaju svoje plaće preko banaka, koriste njihove proizvode i usluge, a tako će biti i dalje. Sve više ovisimo o bankarskom sustavu jer se digitalno bankarstvo razvija neslućenom brzinom, a velika većina svih naših transakcija putuje bankarskim kanalima.

Banke kćeri u RH uglavnom će i dalje voditi hrvatski predsjednici uprava jer je hrvatski bankarski menadžer puno "jeftiniji" nego neki strani predsjednik uprave kojemu treba isplatiti puno veću plaću, osigurati smještaj itd. Ipak, dio će stranih predsjednika uprave iskoristiti ovu situaciju oko švicarskog franka da smijeni one s kojima se nisu slagali ili s kojima nisu bili zadovoljni, a i internacionalno iskustvo od nekoliko godina u jednoj drugoj zemlji EU-a kao što je Hrvatska, upisano u CV, nije naodmet.

Elita s upravo održanog skupa u Davosu (Svjetski ekonomski forum) poziva na promjenu paradigme i razvoj "kapitalizma dionika", što znači da tvrtke trebaju težiti višim ciljevima, a ne samo osiguravati profit za svoje dioničare. Neka viši cilj banaka u Hrvatskoj bude briga o svim njezinim klijentima i razvoju društva u cjelini. (D.J.)

Možda ste propustili...