Magazin
BEZVREMENSKI HITOVI

Bolje glas naroda nego u ime naroda!
Objavljeno 1. veljače, 2020.
NEZAUSTAVLJIVI PAVLIČIĆ: NOVA KNJIGA “GLAS NARODA (POHVALA PUČKOJ PJESMI)”

On i dalje misli ozbiljno. On i dalje marno piše svoje knjige, pa smo tako nakon "Bakrenih sova" i "Štićene osobe", u relativno kratkome vremenu, dobili i novu knjigu iz serije knjiga o "pohvalama". On je, naravno, Pavao Pavličić.

Nakon "Pohvale starosti" i "Pohvale tijelu", i o jednoj i o drugoj knjizi već sam imao zadovoljstvo napisati pohvalne recenzije, stigla je i treća, ovaj put pohvala pučkoj pjesmi, koja je za ovu prigodu naslovljena "Glas naroda", u izdanju Mozaik knjiga. Budući da je urednik Zoran Maljković imao svoje (uredničke) prste u odabiru naslova za prvu pohvalu, "Pohvalu starosti", imam dojam da je i ovaj put, zajedno s autorom, aktivno sudjelovao u odabiru naslova nove knjige. Naime, nakon čitanja ove najnovije pohvale (moram priznati da sam vrlo radoznao na što će se odnositi sljedeća pohvala) i meni se čini da "Glas naroda" kao naslov knjige puno bolje zvuči nego "pohvala pučkoj pjesmi". Doduše, pučke pjesme i nisu ništa drugo nego svojevrsni glas naroda. Nadalje, odluka da se piše o pučkim pjesmama, o hitovima poput "Škripi đeram, tko je na bunaru", o "Letovaniću", o "Lepe ti je Zagorje zelene" i "Poleg jedne velike gore", o nesretnoj "Ustani, bane", o prekrasnim pjesmama poput "Divan je kićeni Srijem" i "Zdravo, Marijo" ili o "Ajde, Kato, ajde, zlato", "Lijepi li su mostarski dućani" i drugima, autorov je pokušaj da vrati, kako sam piše, "jedan stari dug. Jer što sam stariji, sve sam više svjestan da je popularna glazba u mom životu odigrala silno važnu ulogu, pa ga je u nekom smislu i presudno obilježila. A u isto vrijeme, ja o njoj nisam ništa određeno rekao, premda bih to kao pisac bio dužan" (str. 5). No nakon čitanja ove uistinu sjajno strukturirane knjige, moglo bi se reći da je, možda, i bolje što autor do sada ništa određeno nije rekao o ovoj vrsti popularne glazbe, jer da je to učinio prije, onda vjerojatno ne bismo imali prilike uživati u njegovim minucioznim analizama pučkih pjesama.

VLASTITA SJEĆANJA
Doduše, nisam siguran koliko mlađe generacije uopće korespondiraju s ovom vrstom glazbe (mi nismo imali nikakvih problema, jer sve te analizirane pjesme, i nama/meni bliske, pjesme su bez kojih se 60-ih, 70-ih, 80-ih nije mogla zamisliti ni jedna đačka, studentska ekskurzija, maturalno ili apsolventsko putovanje, pristojni svatovi, momačke večeri, obični tulumi nakon kojih počinju pjevati i oni koji o tome pojma nemaju, ali se zbog toga nitko previše ne ljuti), ali ono što je nama/meni važno jest autorov napor da sve te pjesme o kojima s toliko ljubavi piše stavi u pravi kontekst. I onda, nakon te kontekstualizacije, slijedi još efektnija dekontekstualizaciija!

Naime, ova Pavličićeva knjiga podsjetila me je na one poznate književne seminare kod profesora Ive Frangeša, iz suvremene hrvatske književnosti. Na tim seminarima naš nas je profesor učio kako se čita i analizira hrvatska poezija. Tako smo, u školskoj godini 1976./77., slušali kako se, zapravo, analizira poezija Tina Ujevića. Naravno, stari iskusni profesor uspio je nama mladim studentima, koji su svi odreda bili fascinirani hrvatskom literaturom, pogotovo Matošem, Ujevićem, Krležom, Slamnigom…, na vrlo diskretan način demonstrirati kako mi, zapravo, o toj poeziji pojma nemamo! Čak ni na onoj elementarnoj, semantičkoj razini. O onim drugim nijansama te poezije, posebice onima koje su se odnosile na fascinirajući "eruditivni kompleks" (biblijski elementi u toj poeziji, otvoreni i skriveni citati iz drugih tradicija, filozofija…), nismo se usudili ni razmišljati nakon profesorovih "uvodnih lekcija" o nepoznavanju vlastitog jezika. Tu vjerojatno treba tražiti i razloge našega odustajanja od analize poezije. Ostali smo posramljeni cijeli život. Na svojim seminarima poezijom se, u pravilu, nismo bavili. To smo jednostavno preskočili, odnosno studentima bismo naveli nekoliko relevantnih bibliografskih jedinica. I, ništa više! Naime, gotovo nitko od nas studenata nije uspio, na pravi način, razriješiti/razumjeti čak ni prvu strofu glasovite pjesme "Oproštaj": Ovi usrid luke naša mlada plavca/Uzdvigla je jidra voljna, smina i nova/I hoteća pojti putom svojeg plova/Gre prez kog vojvode al zakonodavca. A ono što nam je na seminarima radio profesor Frangeš, upozoravao na površnost naših znanja, naših uvida, to u ovoj knjizi/pohvali radi Pavao Pavličić. Stoga, tko god da je radio ovitak ove knjige, znao je što radi kada je postavio sljedeća pitanja: Što se dogodilo sinoć kad je pao mrak? Zašto su lijepi mostarski dućani? Što nam radi onaj dido stari? Zašto bi Kata morala baš celer brati? Što se dogodilo kad je Mujo zamandalio vrata?

SKRIVENE PORUKE
Na sva ova, i mnoga druga, pitanja, Pavličić daje vrlo uvjerljive (i zanimljive) odgovore. Ne znam koliko će ovi odgovori utjecati na recepciju spomenutih pjesama, ali svima koji se na ovaj ili onaj način zanimaju za temu o pučkim pjesmama bit će zanimljivo doznati o čemu, zapravo, te pjesme govore. Naime, mi ih najčešće pjevamo a da uopće nismo svjesni svih njihovih nijansi/dimenzija. Jedno je sigurno, to dodatno znanje ni na koji način neće opteretiti doživljaj pjesme. Ti doživljaju, u pravilu, nemaju nikakve sveze sa stvarnim povodom nastanka pjesme, njezinim skrivenim porukama/značenjima.

Ti se doživljaji, u pravilu, vežu uz onu vrstu filozofije koja misli da život treba potpuno iskoristiti, "a kao jedan od najboljih instrumenata za to korištenje uzima se vino, kao simbol životne radosti. (…) bez vina ne može biti ni radosti. A vjerojatno je takvu misao smatrala logičnom i prva publika ove pjesme ("Dolinom se šetala", nap. Z. K.) čim ju je prihvatila i prenijela dalje", piše Pavličić na 54. stranici ove svoje nove knjige.

Piše: Zlatko KRAMARIĆ
Što se dogodilo sinoć kad je pao mrak? Zašto su lijepi mostarski dućani? Što nam radi onaj dido stari? Zašto bi Kata morala baš celer brati? Što se dogodilo kad je Mujo zamandalio vrata?
Malo o gaju, malo o banu
Na ovome mjestu, u ovoj recenziji, sve i da hoću, ne mogu se prepustiti nabrajanju svih onih sjajnih analiza pojedinih pjesama (posebno mi se dopala analiza “U gaju tom”, a zbog djelomično političkih opservacija u analizi i analiza pjesme “Ustani, bane”, zbog koje se u nekim vremenima moglo završiti i u zatvoru “u ime naroda”), ali morate mi, dragi čitatelji, povjerovati na riječ, ovu se knjigu uistinu isplati pročitati. Pisana je a la Pavličić, što će reći, pitko, informativno, a nadasve šarmantno. Baš kao pučka pjesma!
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TJEDNI OSVRT

Prijeti li Škorinu Domovinskom pokretu raspad?

2

OSJEČKA NOGOMETNA PROŠLOST (II.)

U “Jugi” je skrojena hrvatska velika četvorka?

3

TRANZICIJSKA BESPUĆA: SLAVONSKA INDUSTRIJSKA BAŠTINA

Industrijski kombinat Gaj: Slatinski div završio u muzeju