Učionica
RAZGOVOR: DINO MATAZ

Zašto nebo plače? Možda bolje da se svi zapitamo tko to plače nad Papukom
Objavljeno 30. siječnja, 2020.
„Nad Papukom nebo proplakalo“ književni prvijenac Dine Mataza

O budućim djelima i suradnjama autor je ostao tajanstven, no istaknuo je potrebu stalnih istraživanja o navedenim i sličnim temama kada je broj suvremenika tih događaja još uvijek velik. Osim toga, autor je pozvao i druge mlade kolege da se odvaže istraživati i na takve načine, osobito kada je riječ o lokalnoj povijesti.



1. Molimo Vas da se ukratko predstavite.


Profesor sam hrvatskog jezika i književnosti te povijesti. Bivši sam student Filozofskoga fakulteta pri Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Trenutačno radim kao profesor povijesti u Srednjoj školi „Stjepan Ivšić“ u Orahovici. Za vrijeme studentskih dana pojavila se zainteresiranost za proučavanjem lokalne povijesti i to poglavito u razdoblju početaka demokratskih promjena u Hrvatskoj i u razdoblju Domovinskoga rata. Došavši u posjed pojedinih VHS kaseta s arhivskim videomaterijalom, intenzivno sam krenuo prikupljati arhivsku građu vezanu uz to vrijeme te je tako zapravo krenulo; prvo amaterski dokumentarni film „Orahovica u Domovinskom ratu“ pa onda roman „Nad Papukom nebo proplakalo“.

2.Kako je studij povijesti utjecao na Vaša dosadašnja djela te jeste li (i kako) surađivali s profesorima s Odsjeka za povijest te studentima?


Moram naglasiti kako me je studij povijesti naučio kako od fragmenata i komadića povijesti stvoriti suvislu priču i sustavno djelo.


Tu moram posebno zahvaliti svojim profesorima koji su mi predavali i koji su me vodili svojim savjetima i potporom. Tu prvenstveno mislim na svoju mentoricu, docenticu Slađanu Josipović Batorek, profesora, odnedavno doktora znanosti, Luku Pejića te docenta Domagoja Tomasa. Smatram da su to ljudi od kojih svi mogu mnogo toga naučiti, ali samo ako žele.
3.Tijekom predstavljanja knjige „Nad Papukom nebo proplakalo“ spomenuta su i neka druga Vaša djela. Možete li reći nešto više o dokumentarnim filmovima koje ste snimili?


Da, kao što sam već i napomenuo, osim pisanjem, bavim se i snimanjem amaterskih filmova na temu Domovinskoga rata. Zašto naglašavam kategoriju „amaterski“? Naime ne mogu reći da sam profesionalac u poslovima video i audiomontaže tako da se ne mogu ni pohvaliti nekom visokom kvalitetom dokumentarnih filmova, no njihova je bit ionako sasvim drugačija. Mlađe naraštaje uvijek je lakše privući filmom, da tim putem uče, tako da je u pitanju savršen način da mlađim naraštajima približim tu temu na što „bezbolniji“ način. Osim prvijenca „Orahovica u Domovinskom ratu“, autor sam dokumentarnih filmova „Krvavi četvrti“ koji opisuje tragediju sela Četekovac, Balinci i Čojlug; „Garnizon Našice“ kojim, arhivskim materijalom, podsjećam na zauzimanje vojarne u Našicama u rujnu 1991. godine te „Voćin“, film simboličnog naziva koji opisuje tragediju mjesta Voćin iz prosinca 1991. godine.

4.Zašto je naslov Vašeg književnog prvijenca upravo „Nad Papukom nebo proplakalo“?


Razlog se tomu naslovu krije iza naslova jednoga poglavlja „Rujanska kiša“. Mnogo me ljudi pita zašto nebo plače, no mislim da to nije dobro pitanje. Možda bolje da se svi zapitamo tko to plače nad Papukom? Pitanja je bezbroj, ideja je mnogo, no sve u svemu, toplo preporučujemda svi koje zanima što se krije iza naslova pročitaju knjigu.

5.Koja je i kakva Vaša motivacija, što Vas je ohrabrilo napisati roman?


Moram priznati da prije ovog romana nisam bio čovjek od pera. Dugo sam skupljao hrabrosti započeti, no onda sam shvatio da ako ne počnem i ne probam, neću napraviti ništa. Motivacija je ležala (i leži još uvijek) u svim tim pričama i anegdotama hrvatskih branitelja te moram naglasiti da sam presretan što su te priče, koje nisu našle svoje mjesto u dokumentarnom filmu, pronašle svoje mjesto na papiru gdje će ostati zauvijek.

6.Imate li planova za neka buduća djela o Orahovici ili možda kojem drugom slavonskom mjestu?


Planova je o Orahovici pregršt, no s druge strane financije su kočnica koja odgađa realizaciju tih projekata. U većini slučajeva posežem u svoj džep kako bih financirao sve te projekte pa sam presretan kad netko prepozna trud i pripomogne u realizaciji. Moram napomenuti kako mi nimalo nije žao uloženoga jer emocionalna je nagrada kudikamo veća. Trenutačno sam u fazi izrade još dvaju dokumentarnih filmova o orahovačkim braniteljima koji su prošli kroz ratne strahote u Vukovaru te o prvoj crti obrane bivše Općine Orahovica u selu Humljanima.

7.Što biste poručili mladima, osobito studentima, kada je u pitanju bavljenje onim što je Vaš poziv i kako biste motivirali druge kolege povjesničare da slijede Vaš put?


Budite ustrajni, radite, budite disciplinirani i izbijte si iz glave frazu „Ja to ne mogu!“. Svi možemo sve – ako hoćemo. Od deset ljudi uvijek ćete naići na njih troje koji će cijeniti Vaš rad i koji će Vam u svemu tome pomoći. Istražujte i bavite se onim što volite te stvarajte nešto što će ostati mlađim araštajima.
Tomislav LEVAK
Možda ste propustili...