Vinceška, Vincekovo ili blagdan sv. Vinka blagdan je vinograda, vinogradara i vinara koji se obilježava 22. siječnja, a na taj se dan prinose molitve, zahvale i blagoslovi za dobar urod vinove loze. Vinogradarima taj blagdan označava početak vegetacijske sezone i prvih ovogodišnjih radova u vinogradu.

Stoga će se svaki pravi vinogradar koji drži do sebe i svog truda otputiti svome vinogradu; nemojmo se zavaravati, vrijedi to i za vikendaše koji imaju tek brajdu. Sveti je Vinko već duže vrijeme jedan od pet zapovjednih vinogradarskih blagdana uz kojeg je i precizno propisan obred koji valja obaviti.

Bez obzira na hladnoću, dubok snijeg ili katkad i raskvašenu zemlju, mora se doći do trsa; tu će gazda ritualno odrezati nekoliko, uglavnom tri grančice s tri pupa, koje će potom staviti negdje u kući uz prozor da bi se nagađalo, kad grančice potjeraju, kakva će biti godina. Orezani se trs potom obredno poškropi - "krsti" starim vinom te se izvjese kobasice, koje znakovito naznačuju želju za plodnošću i dobrim urodom. Sve je to po narodnom običaju praćeno pjesmom i svirkom, a kako pravi domaćini nikada ne idu u vinograde sami, to će odmah počastiti nazočno društvo...

U nas je slavljenje Vinkova, Vincekova, Vincekuše uobičajeno u kontinentalnim vinogorjima, tek ponegdje se javlja i na primorskim područjima. I valja odmah reći da ima malo uporišta u religiji, odnosno kršćanstvu, jer nisu nađene nikakve veze sa životopisom sv. Vinka i vinskih poslova i običaja. Bit će da je riječ o kakvom pretkršćanskom, poganskom običaju, odnosno poganskim svetkovinama poljodjelaca, jer je ovo razdoblje kad počinje novi ciklus poljoprivrednih radova, kad kreće vegetacija. Kao što je Martinje drevna proslava završetka te godine.

Redovita rezidba nužna je mjera u vinogradu jer se time postiže regulacija razvoja korijenova sustava prema lisnoj površini, raniji rod trsa, lakša obrada tla i zaštita od bolesti te uklanjanje bolesne rozgve i osušenih dijelova trsa.

Vinova loza može se rezati od jeseni pa sve do proljeća, prije početka same vegetacije. Većina vinogradara s rezidbom započinje krajem siječnja, ali rokovi se mogu pomaknuti i na kraj veljače ili ožujka. Taj početak vremena orezivanja ovisi o klimatskim uvjetima ove i prethodne godine, ali i o otpornosti same sorte na niske temperature. Nešto kasnijom rezidbom i sama loza će kasnije roditi, ali će se izbjeći smrzavanja prilikom negativnih zimskih temperatura i proljetnih mrazova.

Također, ako je ovoj godini prethodila ona s manje oborina, rodni pupovi smješteni su bliže osnovi rozgve pa se može uspješno primijeniti kraći rez, a u kišnim se godinama rodni pupovi razvijaju dalje od osnove, pa treba primijeniti dužu rezidbu. Općenito, većina se sorti vinove loze orezuje kratko, iznad drugog dobro formiranog pupa. U drugim slučajevima, prvi se rodni pup nalazi na trećem ili četvrtom koljencu, pa se stoga reže na duže.

Općenito se u rezidbi vinove loze ne smije pretjerivati s opterećenjem pupova po trsu. Na primjer, za graševinu je dovoljno ostaviti 8 - 12 pupova na jednom trsu. Nakon izvršenog orezivanja, nastale rane koje su veće od 2,5 cm potrebno je premazati alkoholom ili voćarskim voskom.