Mate Bulić, miljenik publike iza kojeg stoji više od 30 godina uspješne karijere, počinje 2020. godinu s tri velika koncertna spektakla, i to u Splitu, Osijeku i Zagrebu.

Turneja koja nosi ime "Ja sam na vas ponosan", prema velikom Matinu aktualnom hitu, koji izvodi s Tarapana bendom, započet će 20. veljače u splitskoj Areni, da bi dva dana poslije, 22. veljače, stigla do Osijeka i Gradskog vrta te trijumfirala 29. veljače pred zagrebačkom publikom u dvorani Dražena Petrovića. Ulaznice za osječki koncert mogu se kupiti na prodajnim mjestima Eventima i online na www.eventim.hr. Mate Bulić svoj je osječki koncert nedavno osobno došao najaviti u grad na Dravi, što smo iskoristili za razgovor, ne samo o njegovu nastupu nego i o dugogodišnjoj karijeri i pjesmama.

Iza vas je više od 30 godina uspješne karijere tijekom koje vas prati vjerna publika i u nazivu turneje poručujete da ste na njih ponosni. Približite nam malo zašto ste ponosni na njih.

- Iz vrlo jednostavnog razloga. Tih mojih četrdesetak godina pjevanja, nepjevanja, ozbiljnog, neozbiljnog, profesionalnog, neprofesionalnog... Postoje neki ljudi koji me prate cijelo to vrijeme, do dana današnjega. I moja osnovna dužnost kao čovjeka, drugo kao izvođača, zaokružiti je tu cijelu priču i reći tim ljudima hvala lijepa što ste bili sa mnom sve ovo vrijeme, što ste me trpjeli, što ste me slušali i ‘Ja sam na vas ponosan‘. Otprilike je to moj izričaj kojim želim reći i definirati zbog čega radimo ovu turneju. S tim da je moj tim, koji je osmislio tu priču, a to su ljudi iz Dallas Recordsa i moje matične kuće Croatia Recordsa, s mojim managementom na čelu, gdje je svatko od nas dobio svoj zadatak i svatko ga profesionalno izvršava i ja sam baš na to ponosan.

Koji će vam se gosti pridružiti na pozornici na turneji i tko su članovi pratećeg benda?

- Među mojim gostima na osječkom koncertu bit će moj dragi prijatelj Šime Jovanovac, a od mlađih snaga Ivan Stapić, meni iznimno drag momak, odličan čovjek i dobar glazbenik. Koncertu će se pridružiti i meni dragi momci koji sviraju, kako bih rekao, jednu posebnu vrstu tambure, a to je Slavonia bend. Naravno i Tarapana bend. Tijekom cijele turneje bit će big band, sastavljen od vrhunskih hrvatskih instrumentalista, od gajdi do harmonike, kako se kaže, četiri standardna back-vokala, tako da će na stageu biti dvadesetak ljudi tijekom cijele večeri. Zajedno ćemo dijeliti tu atmosferu, koju ćemo svatko na svoj način pokušati stvoriti.

Za produkcijski dio odgovoran je Branimir Mihaljević, koji ima jedno golemo iskustvo jer sam s njim napravio posljednjih pet albuma. Radio je sve velike stvari u mom životu, upravo oko usklađivanja produkcije, tona, instrumentalista i popratne priče koja se tiče benda.

Koliko vam je teško sastaviti repertoar i kakav repertoar može očekivati osječka publika u dvorani Gradski vrt?

- Nakon toliko godina, toliko ispjevanih pjesama, teško je odabrati tridesetak koje ću te večeri izvesti u Osijeku, ali među njima će svakako biti ‘Ljubim tebe Slavonijo‘ i duet s Ivanom Stapićem ‘Ne kuni me‘. To su prioriteti, pjesme za koje znam da ljudi u Slavoniji vole i koje želim otpjevati s jednom posebnom emocijom, na tom posebnom mjestu.

Po čemu su vam u sjećanju ostali dosadašnji nastupi u Osijeku?

- Moram spomenuti jednu stvar, a to je da sam na neki način u Osijeku doma. Koji je tome razlog? Slavonija je asimilacija ljudi, preko Gorskog kotara, Ravnih kotara, Zagore, Dalmacije, Hercegovine, Bosne, Posavine. I ta jedna široka ravnica, slavonska ravnica, velikom je dušom primila sve te ljude, a ja znam da sam i kroz stih jedne svoje pjesme rekao: ‘Slavonijo mila, gnijezdo si nam svila i djecu othranila.‘ Mislim da je to sve što je potrebno reći, tako osjećam. I zato imam ekskluzivno pravo reći da se tu osjećam kao doma.

Balada "Ja sam na te ponosan" postala je veliki hit. Kako je došlo do uspješne suradnje s Tarapana bendom i kako je nastala pjesma?

- Rođena je jedne večeri na jednoj svadbi naše zajedničke rodice, gdje se pojavio Franjo Pehar. Prišao mi je i rekao: ‘Ja sam Franjo Pehar i ja sam tvoj rođak.‘ Pitao sam ga kako, s koje strane (smijeh) i na kraju smo se složili da stvarno jesmo rođaci. Jedan iznimno darovit pjevač, dobar glazbenik i odlična osoba, što me se dojmilo na prvu. Ponudili su mi je da zajedno otpjevamo zato što smatraju da sam ja nekako najbliži iskomentirati dijalog oca i sina, i iskomentirao sam to kroz pjesmu.

Tako da sam na to jako ponosan i zahvalan jer mi je ta pjesma legla i to je nekako moja interpretacija kako trebaju razgovarati otac i sin, što jedan o drugome trebaju znati. Potom smo snimili pjesmu i spot. Sjećam se da sam dobio debelu upalu, prehladu, jer smo snimali cijeli dan na minus sedam, bez jakne, naravno (smijeh). I onda sam shvatio da žrtva koju smo svi taj dan položili, neće biti uzaludna. I opet sam na to ponosan.

Kažete za sebe da ste uspjeli, ali i da je put do uspjeha bio mukotrpan. Što smatrate tajnom vašeg uspjeha? Što biste poručili mladima koji traže svoje mjesto na estradi?

- Jesam li uspio ili nisam uspio, to će poštovana publika reći na ovim druženjima, kao i vrijeme koje je pred nama. Prvo, moj uspjeh u toj cijeloj priči je što sam sačuvao obitelj, što sam sa svojim prijateljima i svojim dragim ljudima i dandanas ostao u nepromijenjenom obliku. Dakle Mate Bulić sasvim normalan i na zemlji. Mislim da je to jedna od velikih stvari za one koji se bave ovim poslom, i koji će se baviti. I usput jedan dodatak svim onim mladima, kojima želim puno sreće, jest da u svakom kontekstu morate biti samopouzdani, ustrajni i znati što želite. Tako se dolazi do cilja, jednim velikim odricanjem koje će biti neminovno. Ja se odričem i dandanas, u ovih četrdesetak godina posla. To morate, prije svega, voljeti, a onda sve ostalo dolazi samo po sebi.

Možete li izdvojiti jednu pjesmu koja vam je obilježila karijeru?

- Teško je izdvajati svoje pjesme za koje se vi potpisujete kao izvođač, ali svakako da ima nekih pjesama. Mislim da je nekako najviše u tom mom napretku kumovala pjesma "Moja Hercegovina". I što je vrlo interesantno, upravo ju je napisao jedan autentični Šokac, Branimir Jovanovac. Na moje pitanje kako je došao na ideju da napravi tako dobru pjesmu, rekao je: ‘Bio sam kod bake u Hercegovini i jedno smo jutro pili kavu, a ja sam je pitao: ‘Baka, šta Hercegovina sve ima?‘ I onda mi je počela nabrajat‘ da ima vino, Neretvu, gangu, maslinu..., i tako se rodila ideja da napravi tu pjesmu.‘ Ja sam mu iste sekunde povjerovao (smijeh). Čak me u Australiju zvao. Tako sam se odlučio snimiti tu pjesmu i nisam, naravno, pogriješio. I ponosan sam na nju.

Što vam znače nagrade za životno djelo, koje ste nedavno dobili? Jesu li stigle prerano?

- Dvije nagrade dobio sam za životno djelo, onu u mom rodnom Čitluku i Večernjakov pečat. Kako narodna poslovica kaže: ‘Najteže je biti pop u svom selu.‘ Ali kad dobijete neko priznanje za svoj dugogodišnji rad, od svojih ljudi, onda je to na neki način i potvrda da ste uspjeli. To je naravno svakom jedna dodatna injekcija, jedna dodatna snaga koja čovjeka motivira da još predanije i bolje radi svoj posao. Je li došla prerano... Mislim da nakon toliko godina, ako je nešto trebalo doći, da je to sad. Mislim da čovjek treba u zrelim svojim godinama da mu netko kaže da nešto vrijedi, da bi imao veći stimulans raditi dalje. I zato kažem da sam još jednom ponosan na ovu turneju i ponovit ću za kraj da je prije Osijeka koncert u splitskoj Spaladium Areni 20. veljače, a potom 29. veljače u zagrebačkoj dvorani Dražena Petrovića.