Je li se na primjeru tragičnog stradavanja šest osoba starije dobi, štićenika obiteljskog doma Zelena oaza u Andraševcu u Krapinsko-zagorskoj županiji, a koji nije imao sve potrebne dozvole za rad, još jednom pokazalo da hrvatski sustav ne može pozitivno reagirati na socijalnu politiku Europske unije? Naše je, naime, zakonodavstvo odustalo od investiranja u gradnju novih institucionalnih domova za starije i nemoćne jer se europsko zakonodavstvo odlučilo za smjer da se starije ne treba na taj način "getoizirati", nego ih treba smještati u manje zajednice koje će biti preslika obiteljskog života.

To je onda dovelo do mogućnosti otvaranja obiteljskih domova za smještaj do 20 štićenika ili pojave udomiteljskih obitelji (do četiri štićenika), u kojima žive u kući vlasnika, s njima objeduju, aktivni su u kućanstvu, za uzvrat domaćini vode brigu o njihovu zdravstvenom stanju, redovitoj prehrani, vožnji liječniku, odnosno, baš poput obitelji, svojim su štićenicima na usluzi 24 sata. Korisnici se smještaju na temelju ugovora između pružatelja usluga i samog korisnika, odnosno obveznika njegova uzdržavanja. Pojednostavljeno - briga o starijima prepuštena je tržištu.


No čini se da je zakonodavstvo bilo (pre)naklono prema osnivačima - osnivanje obiteljskog doma zamišljeno je kao oblik samozapošljavanja, uvjet je, uz smještajne kapacitete, imati zaposlenu medicinsku sestru (jedna na 20 štićenika, odnosno na pola radnog vremena za deset štićenika) i njegovatelja, koji može biti vlasnik.


- Naš upravni odjel zadužen je za izdavanje licence za određeni broj korisnika i tu naša nadležnost prestaje. Mi ne možemo znati je li netko naknadno dogradio kapacitete. Odnosno, posve nova licenca izdaje mu se u onom trenutku kada dođe prijaviti povećanje kapaciteta - kaže Ivana Stanić, pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Osječko-baranjske županije. Zanimljivo je kako inspekcijske službe Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku nisu dužne županiju izvijestiti o provedenom nadzoru i(li) uočenim nepravilnostima.


Inače, u toj županiji tri su doma za starije i nemoćne koji djeluju kao javne ustanove i čiji je osnivač Osječko-baranjska županija, jedan u Osijeku, Đakovu i Belom Manastiru. Ukupan broj njihovih korisnika nešto je manji od 800, a svi imaju dugu listu čekanja. Primjerice, za osječki dom gotovo je 3000 predbilježbi.


- Dijelom i zato što je cijena smještaja u našem domu subvencionirana na način da 35 posto cijene pokriva Županija, kao naš osnivač - kaže Vjekoslav Ćurić, ravnatelj osječkog Doma za starije i nemoćne, u Drinskoj ulici. I ne skriva kako su oni, iako su institucionalna ustanova, pod većim nadzorom nego neki koji su u ovoj uslužnoj djelatnosti "od jučer".


- Mi smo predmetom redovitih nadzora resornog ministarstva, držim, zato što i imamo viši stupanj odgovornosti. Na prvom mjestu prema našim štićenicima, ali i prema našem osnivaču - ističe ravnatelj ustanove, koja zapošljava 96 djelatnika. Uz redoviti nadzor, u nekoliko navrata inspektori resornog ministarstva u taj su dom došli i zbog anonimnih prijava, no nisu uočene povrede propisa.


Osim ta tri na području Osječko-baranjske županije usluge smještaja pruža još devet domova/ustanova, čiji su osnivači privatnici. Njihov ukupni kapacitet je 476 ležajeva. Najveći kapacitetom je Dom za starije i nemoćne osobe "Moj dom Majdenić" u Donjem Miholjcu, čiji ravnatelj Igor Koščak smatra da se pogriješilo i s olakim izdavanjem dozvola za udomljivanje starijih u udomiteljske obitelji.


- I to također može biti gotovo svatko. A da ne kažem kako nama nedostaje domova za psihičke bolesnike, a upravo i njih mogu udomiti obitelji - upozorava Koščak. Od 2013. godine u Osječko-baranjskoj županiji stalno raste broj socijalnih usluga koje pružaju i obiteljski domovi - oni smiju pružati uslugu smještaja ili boravka za 5 do 20 odraslih korisnika.


- Ja jesam zato da se strožim propisima isfiltrira tržište da se prepoznaju dobri od loših - ne skriva svoje mišljenje Ivan Kanisek, vlasnik obiteljskog doma Kanisek u Ernestinovu. On je među prvima krenuo u taj pothvat. I on je bio predmetom nekoliko inspekcija, ali, kaže, ima dojam da su te prijave bile više "pitanje zavidnih ljudi" nego opravdane sumnje na nepravilnosti. Osim resornih inspekcija više je puta bio predmetom i nadzora inspekcija iz radnopravnih odnosa.

Danas u Osječko-baranjskoj županiji posluju ukupno 32 obiteljska doma, s kapacitetom od 512 osoba. Kako je potražnja velika, nisu svi osnivači ni jednakih pobuda, nekima je financijska zarada ispred uvjeta koje pružaju svojim štićenicima. No, s druge strane, tu su i oni koji za svoje starije u domovima često traže što jeftiniji smještaj.


Čini se kako je dio problema i u činjenici da je u resornom ministarstvu premalo inspektora - na listi je, naime, više od tri tisuće pružatelja usluga diljem Hrvatske! A u takvoj situaciji nije čudo što je javna tajna kako u Osijeku postoji dom pun štićenika koji već cijelo desetljeće radi ispod radara, ili bar efikasnih odgovarajućih protumjera nadležnih službi.
Ministar unutarnjih poslova i potpredsjednik Vlade Davor Božinović izjavio je u ponedjeljak kako je Dom za starije osobe u Andraševcu posjetila protupožarna inspekcija prilikom proširenja djelatnosti, 2012. godine, a policija će vrlo brzo imati više informacija o požaru, u kojem je smrtno stradalo šest osoba.