Dojava o eksplozivnoj napravi, navodno postavljenoj u srijedu u zgradi osječkog Županijskog suda, koja se nakon evakuacije osoblja i dvoipolsatne pretrage, na kojoj je bilo angažirano više desetaka policajaca protueksplozivne i kriminalističke djelatnosti te pas tragač obučen za pronalaženje bombi, na kraju pokazala lažnom, ipak je ponovo potaknula pitanje motiva i profila osoba koje su spremne tako što učiniti. Naime, osim što je pred zgradu suda došlo osam policijskih vozila i što su zaposlenici i svi građani koji su se iz bilo kojeg razloga u to vrijeme nalazili u zgradi morali hitno napustiti cijeli ugroženi prostor, u pričuvi su angažirane i druge interventne snage zaštite od neposredne ugroze i opasnosti života i materijalne imovine, kao što su hitna služba i vatrogasci. Njihov čak i pričuvni angažman znači da u slučaju nesreće na nekom drugom mjestu u kojemu su ugroženi životi ljudi ostaju sa smanjenim brojem osoblja. Znači da netko, čiji je život ugrožen, zbog ovakvih stvari može ostati bez nužne pomoći. Da ne govorimo kako prilikom evakuacije velikog broja ljudi iz zgrade s visokim stubištem, kakvo je u zgradi osječkog suda, u slučaju panike može doći do nepredvidivog ponašanja pojedinaca, pa tako i do težeg ozljeđivanja.

Srećom, kod nas se takve dojave o postavljenim bombama uvijek pokažu lažnima te osoblje u mnogo ležernijem i mirnijem stanju napušta ugrožene zgrade i uglavnom se to provede uz smijeh i dobru zafrkanciju. Uostalom, baš je u takvom raspoloženju protekla i ova posljednja evakuacija nakon označene uzbune.

"Poštovana je procedura koja je u takvim situacijama nužna, a da se pri tome ne dovode u opasnost ni ljudi ni imovina", kazao je Zvonko Vrban, predsjednik Županijskog suda u Osijeku, koji je zgradu napustio tek kada su svi zaposlenici i građani izašli iz nje.

U prošloj su godini na području osječke Policijske uprave zabilježene četiri dojave o bombi i sve četiri bile su lažne. Zanimljivo je da su i svi počinitelji tih kaznenih djela otkriveni i zasluženo kažnjeni. Najčešće su mete lažnih postavljača eksplozivnih naprava škole i sudovi. Događalo se da su učenici lažnom dojavom o bombi u školi željeli izbjeći neki ispit i lošu ocjenu, a završili su na ispitivanju i otvaranjem dosjea.

Motivi koji potiču pojedine ljude da čine takvo što mogu biti šaroliki, smatra psihologinja Mirjana Nazor, dodajući kako te stvari ne bi trebalo generalizirati u smislu da postoji samo jedan profil ili tip ljudi koji se odlučuju na takve gluposti i nepodopštine. "S jedne strane, to može biti mladenački način zabave koji je pomalo čudan i nama starijima se čini opasan i morbidan. Mladima, međutim, danas svašta pada na pamet kako bi se mogli zabavljati. Možda su te dojave o lažnim bombama na sudu ili kinu isto tako jedna vrsta zabave, da vide njihov učinak, koliko će to uzbuđenja i panike izazvati. S druge strane, mislim da ima ljudi koji su uistinu zločesti i koji jednostavno iz te svoje zloće žele izazvati tako paničnu i kaotičnu situaciju, a onda uživati u tome kako su prestrašili više ili manje ljudi, ovisno o tome gdje su izmislili da su tu bombu postavili. Jednostavno, uživanje u tome da si učinio neku nepodopštinu zapravo je nešto što je loše i potpuno neprihvatljivo", pojašnjava psihologinja Nazor.

Također napominje kako je moguće da je upravo osoba koja je dojavila o postavljenoj bombi u osječkom sudu jedna iz spomenutih dviju skupina i da je gledala kako se evakuira i prazni zgrada suda iz neke pristojne udaljenosti ili prikrajka i u tome uživala.

Kada je u pitanju takva dojava, psihologinja ne isključuje ni mogućnost da je motiv ogorčenost i razočaranost pojedinca nekom presudom ili dužinom trajanja postupka. "Netko je užasno ljut ili razočaran svojim postupkom koji je imao na sudu, bez obzira na to je li riječ o brakorazvodnoj parnici ili nekoj imovinskoj ili se neki proces rasteže, što kod nas nije čudo jer parnice traju 10, 20 i više godina. Nekome je možda jednostavno ‘‘voda došla do ušiju‘‘, dosadilo mu je čekanje, pa se odlučio malo osvetiti za sve peripetije koje proživljava 20 godina. ‘Sada ću ja vas bar sat vremena navesti da živite u strahu. Sada se ja dobro osjećam‘, vjerojatan je osjećaj kod takvih ljudi", smatra Nazor, pojasnivši da se motiv može tražiti i u osveti ili odgodi nečega, posebno znaju li da će presuda biti na njihovu štetu pa, u želji da to otegnu, izvedu ovakvu svojevrsnu diverziju.

Naravno, među mogućim počiniteljima ne mogu se isključiti ni pravi duševni bolesnici, dodaje psihologinja, rekavši kako im dođe u glavu koješta, među inim i da javi kako je negdje postavljena bomba.

Glasnogovornik PU osječko-baranjske županije Zoran Kon ponovo upozorava kako lažne dojave o bombi mogu biti vrlo opasne te napominje kako je riječ o kaznenom dijelu lažnog uzbunjivanja, koji počinitelja može koštati i do tri godine zatvora.