Objavljeno 13. siječnja, 2020.
Otac desnokrilnog reprezentativca Vlade Matanovića je iz Antina, a majka iz Slakovaca, 90-ih su se preselili u Rijeku
Među brojnim hrvatskim navijačima u Grazu, dakako, i obitelji su hrvatskih rukometaša. Jednu takvu skupinu bilo je lako uočiti: skupina od dvadesetak ljudi različitih generacija, gotovo svi su imali hrvatski dres na čijim je leđima pisalo - Matanović. Radilo se, naime, o rođacima novopečenog "kauboja" rodom iz Rijeke. Međutim, u razgovoru s njima otkrili smo da mlado desno krilo ima slavonske korijene. Zanimljivu životnu priču ispričao nam je u Stadthalle Vladin otac Željko.
- Ja sam inače iz Antina, išao sam u školu u Osijeku, u EMŠC, radio sam u Elektroosijeku. Supruga je, Vladina mama, iz Slakovaca, djevojački Šokčević - počeo je priču Željko Matanović, otkrivši kako se iz Slavonije preselio u Rijeku. Naravno, dogodilo se to ranih devedesetih.
- Prošao sam krvav put. Bio sam ranjen u Tordincima. Tamo mi je brat poginuo, poslije mi je i sestra poginula. Prebačen sam u bolnicu, liječio sam se od Đakova do Lovrana i Opatije, a upravo zbog zdravlja odlučio sam ostati na Kvarneru. Naravno, poslije su došla i djeca, ona su rođeni Riječani, tako se i deklariraju, ali znaju odakle su i Slavonija im je u srcu.
Željko je inače igrao nogomet u Mladosti iz Antina, premda je, kaže, poslije bio aktivniji u kulturno-umjetničkim društvima. Pričao nam je kako mu je brat bio puno bolji nogometaš. Sport je u obiteljskim genima. Željkova djeca su danas sportaši. Vlado je rukometni reprezentativac, a kći je nekada bila reprezentativka u sinkroniziranom plivanju.
- Vlado je prvo krenuo na gimnastiku. Cijelo vrijeme je trčao i skakao, lopta mu je bila stalno u ruci, ali mu je otpočetka bila prednost što je bio ljevak. U školi, negdje s osam godina, počeo je trenirati rukomet u Kozali, naselju u Rijeci gdje smo živjeli. Inače, RK Kozala ima odličnu školu. Tamo su igrali i Jaganjac, Bećiri, Mrakovčić, svi danas ponajbolji riječki rukometaši. Nismo potom otišli u Zamet, nego u Buzet, 30-ak kilometara udaljen od nas, a u Umagu je igrao Premijer ligu, kada su ga zapazili iz Gorenja. U Sloveniji je jako dobro radio, imao je odličan tretman i napredovao je do statusa reprezentativca - pričao je tata Matanović o sinu, koji će na ljeto postati član PPD-a Zagreb.
Otkrio nam je za kraj kakav je osjećaj hrvatskom branitelju kada mu sin dobije poziv za reprezentaciju.
- Borio sam se za Hrvatsku puškom, a Vlado se bori loptom. Sigurno obojica jednako volimo Hrvatsku. Igrati za Hrvatsku njegov je vrhunac. Razlog zbog kojeg je trenirao - zaključio je otac hrvatskog rukometaša.
Krešimir Lacković
VELIKA RODBINA I DALJE JE U SLAVONIJI
Velika rodbina Matanovićevih ostala je živjeti u Slavoniji. Dio nje stigao je i u Graz.
- Bilo nas je sedmero braće i sestara. Roditelji su pokopani u Slavoniji, sestre mi danas žive u Vinkovcima, Antinu, Koritni i Korođu. Nas je iz Rijeke stiglo šestero, a ima nas ukupno dvadesetak. Tu su Vladina mama, sestra, tetke, bratići... Jedna sestra će doći možda poslije, jer je u visokom stupnju trudnoće - rekao je Željko Matanović.
A kako i priliči ponosnom ocu, bio je jedan od najglasnijih navijača "kauboja", pogotovo kada je Vlado ulazio u igru.