SLATINA - Crteži na srcu druga je zbirka poezije Svjetlane Carić, profesorice pedagogije i talijanskog jezika i književnosti, a sadrži pjesme koje je autorica posvetila voljenom otoku Hvaru, roditeljima i prijateljima. Zbirka je predstavljena u cafe-baru Al Capone u slatinskom prigradskom naselju Sladojevcima, gdje su o knjizi, pjesmama u njoj, autoričinim hvarskim pejzažnim i ljubavnim nadahnućima neformalno, ali stručno razgovarale prof. Melita Schmitz, dipl. bibl. savjetnica, i autorica Carić.


Prvi dio zbirke nosi naslov Tebi, kojega cili život nosin u sebi i sadrži 16 pjesama iz kojih izvire ljubav prema otoku Hvaru, obitelji, uspomenama iz djetinjstva, moru i bogatoj kulturnoj baštini otoka, koja joj je hrana za dušu kamo god otputovala, pisanih na dijalektu rodnog joj mjesta Svirče na Hvaru. Upravo po tome one su posebno vrijedne, jer čuvaju hvarsku čakavštinu kao jednu od osobitosti hrvatskoga jezika. U središnjem i najopsežnijem dijelu zbirke pod naslovom i ne skameni se srce moje … 44 pjesme na standardnom jeziku kazuju pjesnikinjin doživljaj susreta s ljudima, većinom ih pretvarajući u dijalog s voljenom osobom u odlasku ili sa samom sobom i svojim unutarnjim svijetom. Treći dio zbirke, s posvetom…, čini 11 pjesama koje predstavljaju uspomene na određena životna događanja i osobe.


Autorica sama kaže da su njezini stihovi početnički, a zbirka je nastala sa željom da neke misli ne nestanu zaboravljene i zapostavljene u moru beskorisnih bitova i bezimenih dokumenata, nego da ožive otisnuti na papiru i tako postanu dostupni čitateljima. – Vjerujem kako su stihovi pitki i ogledaju čestu svakodnevicu. Pjesme su pisane slobodnim jednorječnim ili dvorječnim stihovima, bez pravila, većinom nenaslovljene i bez korištenja interpunkcijskih znakova – kaže autorica. Mogli bismo zaključiti da je takav izraz određeno kidanje stege i okova, napokon ostvarena želja za slobodom sadržaja kazivanja i slobodom načina na koji će taj sadržaj biti izrečen. Razmahali su se ti kratki stihovi po knjizi, a pročitani i izvan nje, ali nisu raspršili željenu misao, jer ona je ostala iskrena, doživljena i potpuna.

Recenzentica Marica Buratović podsjeća kako je odavna znano da je Hvar otok slavnih pjesnika Hektorovića i Lucića te drugih poznatih umjetnika, ali „manje je znano da je svojevrsnu kolajnu hvarskih pjesnikinja započela tajnovita Gracioza Lovrinčeva, suvremenica velikoga Petra Hektorovića iz 16. stoljeća koji joj je posvetio poslanicu. Iznimno velik broj zrnaca te kolajne nanizale su pjesnikinje u drugoj polovini 20. i početkom 21. stoljeća. U grčevitoj težnji da se otrgne zaboravu naš zvonki, milozvučni hvarski čakavski jezik okupile su se 2004. u Hektorovićevu Tvrdalju u Starom Gradu krasnosloveći svoje stihove“.


Od tada se hvarske pjesnikinje okupljaju jednom godišnje pod nazivom Susret pjesnikinja otoka Hvara na tragu Gracioze Lovrinčeve "Jazik naših materih", a toj kolajni poetesa odnedavno se pridružila i Svjetlana Carić, koja je slike svoga hvarskoga zavičaja oblikovala u crteže riječi te ih nudi čitateljima u svojoj drugoj zbirci.


Tijekom predstavljanja tih crteža riječi autorica je pročitala nekoliko svojih pjesama napisanih standardnim hrvatskim jezikom, ali u nekima je zazvučao i govor s otoka Hvara, Slavoncima nepoznat, ali zanimljiv i samo djelomice nerazumljiv.
Gost večeri bio je virovitički pisac kratkih priča Zlatko Erjavec, koji je pročitao dvije zanimljive priče iz svoje zbirke Žene vole pametne muškarce. Književnu večer u Al Caponeu nizom prigodnih pjesama sjetnoga ugođaja oplemenile su Tamara Prelog i Mateja Galić, koje je na gitari pratio Marin Milovac iz Čačinaca.