Zbog nepodnošljivog smrada koji dolazi iz dimnjaka susjeda koji kao ogrjev upotrebljavaju što god im dođe pod ruku, poput komada starog namještaja, gume, plastičnih predmeta i sličnog, i ove nam se godine javljaju građani koji su zbog izloženosti otrovnim plinovima što nastaju izgaranjem takvog materijala zabrinuti za svoje zdravlje.

- U Kišpatićevoj toliko smrdi paljevina lesonita i ostalog otpada da me neće začuditi ako netko u susjedstvu uskoro oboli od kakve zloćudne bolesti - upozorava jedan stanovnik Donjeg grada, čiji su nam podatci poznati.

Ističe da nije riječ o osobama slabijeg imovinskog stanja, a rješenje vidi u gradskoj uredbi o zabrani loženja otpada.

- Ako je već gradskom uredbom zabranjeno vješanje rublja preko balkona, što se čeka s ovim? Bitno je prvo donijeti uredbu, a kada građani budu svjesni da se to ne smije, polovina njih će odustati od loženja otpada. Konkretno, postoji puno svjedoka koji mogu potvrditi moje navode o mom susjedu, a riječ je o čovjeku koji ima novca, nije beskućnik, on to radi samo zato što može - dodaje naš sugovornik.

Isti problem ima i stanarka Sunčane ulice, u samom središtu grada. Tvrdi da njezin susjed neprestano loži komade starog lakiranog namještaja i obojene daske, što je uzrok nepodnošljiva smrada u dvorištu, koje dijeli više stanara, zbog čega je boravak u tom prostoru nemoguć, a zabrinuta je i za zdravlje.

Takva praksa, ako ste joj neprestano izloženi, doznajemo od stručnjaka, zaista može znatno otežati disanje, ili čak imati štetne posljedice za zdravlje, te generalno narušava kvalitetu života.

Nažalost, i dalje nema pravnog lijeka za probleme ovih i brojnih drugih građana Osijeka koji su prisiljeni udisati otrovne plinove iz dimnjaka. Kada smo posljednji put kontaktirali institucije, od tvrtke Dimnjak, koja ima koncesiju za obavljanje dimnjačarske službe na području grada Osijeka, pa do gradskih i državnih institucija, rečeno nam je da su građani koji su izloženi navedenoj ili sličnoj praksi prepušteni sami sebi, odnosno sve što im preostaje jest podnijeti privatnu tužbu protiv susjeda koji se za ogrjev koriste neadekvatnim materijalima.

- Nažalost, tako je! Regulacija takvih situacija nešto je što nismo preuzeli iz Europske unije, gdje dimnjačari prilikom čišćenja dimnjaka uzimaju uzorke pepela, iz kojih je lako vidljivo što se koristi za grijanje i, ako se koriste neadekvatne tvari, šalju prijavu nadležnoj instituciji. Mi ne možemo ni jednoga korisnika natjerati da, primjerice, ne koristi cipele kao gorivo, nemamo nikakav instrument, uredbu ili pravilnik koji bi nas ovlastio da djelujemo s tim u vezi. Ako pak dođe do pokretanja privatne tužbe, angažirat će se sudski vještak koji će utvrditi je li zrak onečišćen - rekao nam je Dejan Lončarić, direktor Dimnjaka.

Iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike stigla je potvrda njegovih riječi:

- Uredbom o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora propisane su granične vrijednosti emisija, a ovisno o ukupnoj ulaznoj toplinskoj snazi i vrsti goriva. Za uređaje za loženje snage ispod 100 kW, što se u velikoj većini odnosi na ložišta koja se koriste u kućnim domaćinstvima, ne postoji obveza mjerenja emisija te nije propisima regulirano korištenje određene vrsta goriva. Kvaliteta zraka prati se na stalnim mjernim mjestima u zonama i aglomeracijama u RH u sklopu državne mreže za trajno praćenje kvalitete zraka, čiji su podatci dostupni na stranicama Hrvatske agencije za okoliš i prirodu. Ako građani smatraju da postoji onečišćenje zraka koje potječe iz njihova neposrednog susjedstva zbog korištenja "nedopuštenog" goriva, mogu pokrenuti privatnu tužbu u skladu sa Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - stoji u odgovoru Ministarstva.

Ne preostaje nam stoga ponoviti zaključak od prošle godine, u nadi da će se nešto oko ovog pitanja napokon promijeniti. Ako netko, dakle, u vašem okruženju u peć ubacuje gume, plastične boce, cipele..., ugrožava svoje i zdravlje drugih, kao i kvalitetu vašeg života, privatna tužba jedino je što vam preostaje. S obzirom na činjenicu da zakonska regulativa u ovom slučaju ide na ruku onima koji zagađuju, odnosno da "nije propisima regulirano korištenje određene vrste goriva", kao i na brzinu rješavanja sudskih predmeta, možemo samo zamisliti koliko bi takvi sporovi potrajali i imaju li uopće smisla u ovakvim okolnostima.