U svome radu iz 2014. "Kohezijska politika Europske unije kao instrument razvoja Hrvatske", dr. sc. Vedran Đulabić s Pravog fakulteta u Zagrebu bavio se kohezijskom politikom EU-a za razdoblje 2014. - 2020. godina. O toj i drugim temama vezanima za kohezijsku politiku i kohezijske fondove, s prof. Đulabićem razgovarali smo za ovotjedni Magazin.

S obzirom na to da smo upravo ušli u 2020., kakav bi bio jedan širi zaključak, napose vezano za RH, jesu li ciljevi ostvareni?

- Teško je sada jasno i nedvosmisleno ocijeniti jesu li ciljevi za razdoblje 2014. - 2020. ostvareni zbog nekoliko razloga. Prvi je taj što je još cijela jedna godina pred nama i u njoj će zemlje članice iskoristiti značajan dio raspoloživih sredstava. Naime, oni koji prate kohezijsku politiku, znaju da se prema kraju svakog proračunskog razdoblja poveća apsorpcija sredstava, odnosno države imaju već spremljene projekte i nastoje iskoristiti što je moguće više sredstava. Drugi razlog je postojanje tzv. N+2, odnosno N+3 pravila, što znači da se raspoloživa sredstva mogu iskorištavati još dvije ili tri godine od godine u kojoj su bila predviđena. To ima za posljedicu da će se sredstva iz 2019., ili 2020. koristiti nakon formalnog završetka sadašnjeg proračunskog razdoblja, tj. koristit će se tijekom 2021. odnosno 2022. Tako da je prerano dati ocjenu jesu li ciljevi ispunjeni, iako Europska komisija redovito i vrlo detaljno analizira provedbu kohezijske politike. Posljednji takav detaljan izvještaj donesen je 2017. i u njemu ima obilje podataka i analiza o tome što je bilo dobro ili manje dobro u toku trenutnog proračunskog razdoblja (2014. - 2020.). Za mene je posebno značajan dio koji se bavi javnom upravom i važnošću kvalitete javnog upravljanja za razvoj. Tu Hrvatska ima još puno posla, kako na razini središnje državne uprave, ali i na razini jedinica lokalne i regionalne samouprave. Pitanje tzv. apsorpcijskog kapaciteta, odnosno sposobnosti nekog upravnog sustava da upije, apsorbira sredstva iz fondova EU-a, posebno je veliki izazov u Hrvatskoj, u kojoj još uvijek ne poklanjamo dovoljno pažnje izgradnji kvalitetnih institucija javnog upravljanja. Ne treba nas stoga iznenaditi činjenica da baš i nismo prvaci u korištenju dostupnih sredstava.

Kad se govori o kohezijskoj politici, široj javnosti taj pojam baš i nije previše jasan i razumljiv?

- Kohezijska politika jedna je od najznačajnijih i financijski najizdašnijih javnih politika EU-a kojoj je namijenjena trećina sveukupnog proračuna EU-a. Utemeljena je na načelu solidarnosti, što znači da oni razvijeniji pomažu onima slabije razvijenima. Naime, kako se Unija sukcesivno širila, tako su razlike između razvijenih i slabije razvijenih dijelova bivale sve veće. Tako su najrazvijenije regije EU-a više od deset puta razvijenije od onih najslabije razvijenih, što opravdava postojanje kohezijske politike koja nastoji smanjiti te razlike i osigurati koheziju europskog gospodarskog i socijalnog tkiva. Kohezijska politika ima ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu dimenziju. Uz ulaganje u infrastrukturu, jednako važno je ulagati i u ljude, što je socijalna dimenzija kohezijske politike, posebno vodeći računa o regijama koje su slabije razvijene u odnosu prema prosjeku Unije. Kohezijska politika ima svoje kritičare, kao i njezine proponente. Vjerojatno najjači argument legitimiranja kohezijske politike vjerojatno je onaj koji ukazuje na to kolike bi međuregionalne razlike u Europi bile da nije te politike i više desetljeća ulaganja u slabije razvijene regije EU-a koji se kontinuirano širi na nove članice.

Po mnogima, a i premijeru Plenkoviću, kohezijska politika mogla bi između ostalog znatno pomoći u rješavanju demografske krize, kako u RH tako i u EU. Na koji način?

- Ne znam koliko će kohezijska politika biti presudna, ali bi mogla biti vrlo važna. Upravo zbog njezina ulaganja u infrastrukturu, ali posebno zbog ulaganja u ljude. Kroz Europski socijalni fond moguće je financirati projekte koji se tiču usavršavanja i prekvalifikacije radnika, projekte iz područja obrazovanja, inovacija i druge slične projekte. Sve u svemu, projekti koji se financiraju iz sredstava fondova EU-a pod uvjetom da se radi o inovativnim projektima i mudrom ulaganju mogu pridonijeti tome da se u nekim područjima bolje živi. A to onda može imati za posljedicu da ljudi ostaju na tim područjima, da se tamo vraćaju ili da se tamo čak i doseljavaju. No dug je put kojim se dolazi do toga da se neki negativni trendovi u nekom području okrenu iz negativnih u pozitivne. Za to je potrebno strateško promišljanje i pristup, a onda sustavan i predan rad. Projekti financirani kroz kohezijsku politiku tome mogu pridonijeti, ali potreban je angažman i sinergijsko djelovanje domaćih aktera s državne, lokalne i regionalne razine. Razvoj nekog područja rezultat je svjesnog i sustavnog napora, a ne nešto što se događa čudom, odnosno samo od sebe.

Koji su financijski instrumenti koji podupiru kohezijsku politiku EU-a? Republici Hrvatskoj je za razdoblje 2021. - 2027. za provođenje kohezijske politike dodijeljeno 9,8 milijardi eura...

- Kohezijsku politiku podupiru strukturni i investicijski fondovi, poznatiji kao EU fondovi. Čitateljima vjerojatno nisu bitni tehnički detalji funkcioniranja tih fondova koliko im je bitno da se radi o zaista velikim sredstvima dostupnim Hrvatskoj. Riječ je okvirno o oko milijardu eura godišnje i o beskamatnim sredstvima namijenjenim financiranju vrlo raznolikih projekata razvoja. To je iznimna prilika za subjekte javnog, ali i privatnog sektora. Dobiti beskamatna sredstva za gradnju infrastrukture, unaprjeđivanje poslovanja ili ulaganje u edukaciju ili prekvalifikaciju zaposlenika zaista je velika prednost kohezijske politike. Zato je iznimno važno uložiti napor da se što je moguće više tih sredstava i iskoristi, kako na razini središnje države, ali i na razini jedinica lokalne i regionalne samouprave koje imaju mogućnost iskoristiti ta sredstva za inovaciju na lokalnoj razini i podizanje standarda lokalnih javnih usluga na višu razinu. Vrijedi spomenuti energetsku učinkovitost, javni prijevoz, koji je golem problem u malim lokalnim jedinicama, te zbrinjavanje otpada, koji je velik problem u cijeloj zemlji, da se vidi koliko je velik prostor za inovativne lokalne projekte koji su prikladni za financiranje iz fondova EU-a. Na potencijal u nekim od tih područja ukazuje nam i Europska komisija kroz preporuke koje dobivamo u okviru tzv. Europskog semestra. Pitanje je samo koliko ozbiljno to shvaćamo i radimo na tome. Dostupna sredstva treba trošiti mudro, dakle razvijati i financirati one projekte koji nisu sami sebi svrhom, već imaju potencijal za pokretanje kotača razvoja u nekom području. Nadalje, potrebno je trošiti pravovremeno, to znači u okviru vremenskog okvira koji je predviđen, što znači da treba na vrijeme imati dovoljno projekata spremnih za provedbu da se ne bi dogodila niska stopa iskorištenosti dostupnih sredstava. I konačno, treba trošiti korektno, a to znači poštujući komplicirana pravila EU-a kako ne bi došlo do financijskih korekcija, obustave isplate sredstva ili povrata sredstava u proračun EU-u.

Hrvatska je započela predsjedati Vijećem EU-a. Koliko će uza sve ostale teme i kohezijska politika biti nametna kao jedna od prioritetnih tijekom idućih šest mjeseci?

- Kohezijsku politiku nije potrebno posebno nametati. Ona je vrlo važna javna politika EU-a, jedna od njezinih temeljnih i financijski najizdašnijih politika, i sigurno će tijekom šestomjesečnog predsjedanja Hrvatske Vijećem EU-a biti puno razgovora o kohezijskoj politici, posebno jer je potrebno usvojiti paket zakonodavstva koji uređuju fondove tijekom sljedećeg proračunskog razdoblja. Hrvatska je zajedno s Finskom, koja predsjeda prije nas, i Rumunjskom, koja preuzima predsjedanje nakon Hrvatske, donijela neke formalne dokumente u tom smislu tako da će kohezijska politika zasigurno biti na dnevnom redu Vijeća EU-a tijekom sljedećih pola godine. (D.J.)