Kohezijska politika EU-a usmjerena je na uravnoteženje razvijenosti regija svih država članica. Jasno je da najrazvijenije regije i urbana središta čine motore gospodarskog razvoja. Upravo zbog toga potrebno je osigurati protutežu politici stvaranja konkurentne Europske unije koja prirodno jača one razvijenije, a pritom slabije razvijene regije dodatno zaostaju - kaže dr. sc. Marijana Sumpor, direktorica konzultantske tvrtke Euro ekspertiza j.d.o.o., te dodaje:

- Kroz kohezijsku politiku, koja znači politiku solidarnosti, države s gospodarski snažnijim regijama pružaju financijsku i tehničku podršku regijama koje zbog niza okolnosti ne mogu samostalno osiguravati bolju kvalitetu života svojim građanima. To se osigurava tako da svaka država članica izdvaja iz vlastitih poreznih prihoda dio koji udružuje u zajednički proračun Europske unije, a iz kojeg se izdvajaju sredstva u europske strukturne i investicijske fondove (ESI fondovi). Prema tome, sredstva koje Hrvatska povlači iz tih fondova jesu prije svega sredstva hrvatskih poreznih obveznika, a namjena im je definirana strogim propisima koje je Republika Hrvatska preuzela kada je postala članica EU-a i troše se na temelju razvojnih programa. U Hrvatskoj su to Operativni program za konkurentnost i koheziju (OPKK), Operativni program učinkovitih ljudskih potencijala (OPULjP), Operativni program ruralnog razvoja (OPRR) i Operativni program za pomorstvo i ribarstvo (OPPR). Sredstva se planiraju za sedmogodišnja razdoblja i raspoređuju se prema stupnju razvijenosti regija.

Navedeni operativni programi odnose se na programsko razdoblje 2014. - 2020. Izradila su ih nadležna tijela u Hrvatskoj i služe kao osnova za povlačenje iz ESI fondova u ukupnom iznosu od 10,7 milijardi eura, a odobrila ih je Europska komisija. Tijekom 2020. izrađivat će se novi programski dokumenti, za sljedeće programsko razdoblje, od 2021. do 2027. godine.

Kako se kohezijska politika EU-a odražava na regionalnu politiku Hrvatske, na regionalni razvoj?

- Kako bi se regije mogle statistički uspoređivati na razini svih država članica EU-a, bilo je potrebno definirati regije koje bi bile usporedive na temelju zadane klasifikacije. Ako postojeće regije ne udovoljavaju europskoj klasifikaciji teritorijalnih jedinica (tzv. NUTS), države na temelju statističkih istraživanja nastoje definirati obuhvat regija čiji stupanj razvijenosti omogućava najveću moguću korist u obliku povlačenja sredstava iz ESI fondova na razini države. No pokazalo se da oslanjanje isključivo na statističke podatke o stupnju razvijenosti i osiguravanje veće alokacija sredstava iz ESI fondova nije nužno najbolji put do optimalne politike regionalnog razvoja. Posebno u regijama koje se bore s najvećim razvojnim problemima. To se pokazalo na podjeli Hrvatske na dvije NUTS 2 regije, koja je 2013. godine predložena kao osnova za provedbu kohezijske politike u ovom programskom razdoblju. No statistički rezultati pokazuju da su se regionalne razlike u Hrvatskoj povećavale, na što je dodatno negativno djelovao gubitak radno-aktivnog stanovništva u najnerazvijenijim dijelovima Hrvatske.

Što sa Slavonijom i Baranjom, za ta područja Vlada je izradila posebne projekte...?

- U 2017. godini Vlada RH pokrenula je poseban Projekt za Slavoniju, Baranju i Srijem. Nakon dodatnih pregovora s Europskom komisijom o prilagodbi već usvojenih operativnih programa osigurano je da će se 2,5 milijardi eura (18,75 milijardi kuna) iz EU fondova namijeniti isključivo za projekte na području pet slavonskih županija. Sredstva za ulaganja u poduzetništvo, poljoprivredu, obrazovanje, zdravstvo, istraživanje i razvoj, vodoopskrbu i odvodnju, kulturnu i prirodnu baštinu, promet, unutarnje plovne puteve i energetiku osigurana su u okviru postojećih operativnih programa i Programa ruralnog razvoja u financijskom razdoblju 2014. - 2020. Za novo programsko razdoblje predložena je i nova podjela statističkih (NUTS 2) regija, prema kojoj će se uz nepromijenjenu Jadransku Hrvatsku, Kontinentalna Hrvatska podijeliti na Istočnu Hrvatsku, Sjevernu Hrvatsku i Grad Zagreb.

Koji su razlozi za nedovoljno korištenje financijskih sredstava iz EU fondova?

- Iako su poduzetnici najagilniji u korištenu potpora, raspoloživa sredstva namijenjena urbanom i regionalnom razvoju iz ESI fondova još uvijek se otežano koriste. Razlozi su mnogi, no najveći problem je nedostatak kvalificiranih ljudi koji su vješti u suvremenom načinu strateškog planiranja i upravljanja projektima na svim razinama javne uprave, a posebno u manjim lokalnim jedinicama. Dodatni problem vezan uz ESI fondove u Hrvatskoj jesu zablude. Zabluda da će se lako uzeti novac iz EU-a. Zabluda da se mogu koristiti umjesto vlastitih proračunskih sredstava. Zabluda da će se moći rješavati gorući razvojni problemi, jednom kada novac stigne. Novac nije ključ razvoja, nego kvalitetno pripremljeni projekti i ljudi koji znaju i žele raditi. Osim toga, potrebna nam je cijela lepeza razvojnih čimbenika koji mogu osigurati kvalitetnije uvjete života, a to su primjenjivo znanje, usredotočenost na ciljeve, zalaganje, strpljenje i upornost. Pitanje je omogućava li obrazovni sustav razvoj navedenih kvalitativnih razvojnih čimbenika u društvu.

Iako se hrvatska politika regionalnog razvoja temelji na načelima i ciljevima kohezijske politike EU-a, treba naglasiti da ona treba biti šira i financijski izdašnija od sredstava koja su za hrvatske regije na raspolaganju iz ESI fondova. Ciljevi nacionalne razvojne politike usmjereni su na potrebe prepoznate u svim krajevima Hrvatske, a ne samo u onim koji su definirani na razini EU-a. Europska komisija redovito naglašava da se radi o dodatnim sredstvima za razvoj i jasno je da ono što se ne financira iz ESI fondova treba rješavati kroz nacionalni proračun.

Kohezijska politika u sadašnjem i budućem programskom razdoblju potiče nove razvojne prakse kroz društvene i institucionalne inovacije. Primjerice, kroz nove mehanizme razvojne suradnje između gradova i lokalnih jedinica u okruženju preko novih mehanizama financiranja, tzv. integriranih teritorijalnih ulaganja, udružuju se financijska sredstava Europskog fonda za regionalni razvoj, Europskog socijalnog fonda, kao i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj.

Za hrvatske prilike, radi se o inovativnim razvojnim procesima u kojima sudjeluju predstavnici javnog i privatnog sektora, kao i civilnoga društva. Također, treba istaknuti inicijativne lokalnog razvoja vođenog zajednicom (CLLD model i LAG strategije) koje se vežu uz Program ruralnog razvoja i koji se već u sadašnjem programskom razdoblju moglo iskoristiti za urbani razvoj. Hrvatski gradovi i općine u ovom se programskom razdoblju sve više upuštaju u nove izazovne procese integrativnog i participativnog razvoja, no iskustva su različita i najveći izazovi povezani su s procedurama javne nabave i provedbom konkretnih projektnih aktivnosti. Unatoč tome, praksa, stručna podrška i vrijeme potrebno za učenje ići će na ruku budućim razvojnim uspjesima.

Što nas uče europska iskustva kad se radi o pitanjima kohezijske politike? Koja su glavna ograničenja za djelotvornije i učinkovitije sudjelovanje Hrvatske u kohezijskoj politici EU-a?

- Europska iskustva pokazuju da prolazimo kroz slične faze kao i druge nove članice EU-a. S otvaranjem granica ljudi su iskoristili prvu slobodu koju nudi članstvo u EU-u, slobodu kretanja ljudi. Uz demografsko starenje, iseljavanje mladih i radno sposobnih najveći je problem s kojim se Hrvatska danas suočava - kako se često ističe, ali iseljavanje naših državljana ne mora nužno završiti loše za naše društvo. Migracija je uvijek bilo, one su prirodne i dovoljno je samo političke volje da se stvore uvjeti za povratak naših ljudi koji su se iselili u druge države članice EU-a radi boljih egzistencijalnih mogućnosti. Uz stvaranje odgovarajućih uvjeta za očekivati je da će sa svojim povratkom donijeti i nova iskustva stečena negdje vani, nova znanja i vještine, potrebne prosperitetnoj državi. Još jedan gorući, čvrsto povezani problem jest nedostatak radne snage u Hrvatskoj, pa treba raditi i u tom smjeru - prepoznati važnost useljavanja iz trećih zemalja te jačati strateške i zakonodavne okvire kako bi se privukla kvalificirana radna snaga. Potrebno je vrijeme da gospodarstvo počne koristiti prednosti preostalih sloboda kretanja roba, usluga i kapitala te zajedničkog tržišta, no ti su rezultati veći ako je gospodarska aktivnost jača. Nasuprot tome, sporiji su procesi prilagodbe višem stupnju razvijenosti infrastrukture, kulture, društva, tzv. tvrda i meka infrastruktura, koja čini osnovu kvalitete života. Kako bi se prilagodila zastarjela infrastruktura novim potrebama društva, političke strukture trebaju osvijestiti koje rizike otvorenost i pripadnost najrazvijenijem društvu svijeta nosi. Nezrelo društvo ne prepoznaje vlastitu odgovornost za pogrešne odluke, nečinjenje ili propuštene prilike, a rezultati su jasno vidljivi. Prema izvješću Europske komisije za Hrvatsku (2019.), BDP po stanovniku i dalje je znatno niži od prosjeka EU-a u svim županijama, osim za Grad Zagreb. Razlike u BDP-u po stanovniku povećale su se u razdoblju od 2000. do 2015. U 2015. raspon BDP-a po stanovniku kretao se od 107 % u Gradu Zagrebu, što je prosjek EU-a, do 32 % u Virovitičko-podravskoj županiji, u istočnoj Hrvatskoj. Broj stanovnika smanjuje se od 2010. u cijeloj zemlji, osim u Gradu Zagrebu, no to je smanjenje izraženije u istočnim dijelovima Hrvatske.

Kohezijska politika i demografija? Kakve su tu veze, da se tako izrazim?

- Demografska kriza rezultat je niza faktora i mnogi demografski stručnjaci uspješni su u otkrivanju razloga takvog stanja, ali nisu dovoljno jasni u predlaganju politički prihvatljivih rješenja. Nije dovoljno govoriti o poticanju fertiliteta kako bi se povećao broj stanovnika u nekoj regiji ili državi. Kvaliteta i uvjeti života ključni su za atraktivnost nekog područja u kojem bi netko želio živjeti i raditi. Prirodni uvjeti nisu dovoljni. U okviru kohezijske politike, pogotovo za novo programsko razdoblje, 2021. - 2027., o kojem će se u ovoj i sljedećoj godini puno govoriti, ističu se teme koje su obilježile proteklo programsko razdoblje. Uz već poznate prioritete, kao što su konkurentnost i kohezija, javljaju se i novi prioriteti, vezani uz klimatske promjene, sigurnost i migracije, u okviru kojih će biti definirani ciljevi koji će se ostvarivati kroz programe i projekte sufinancirane iz europskog proračuna.

Više sredstava bit će osigurano za urbani razvoj i veći naglasak će se stavljati na integrirane pristupe razvoju infrastrukture i ljudskih resursa, jačanje veza između gradova i ruralnog okruženja, međusektorske suradnje, prekogranične suradnje i sl. Privlačnost urbanih središta raste globalno te su i sve veći izazovi života u gradovima. Potrebna će biti nova rješenja za život u ruralnim krajevima, a tu već danas nove tehnologije donose nova rješenja za bolji život u manje naseljenim područjima. Demografija je svakako horizontalna tema koja je čvrsto povezana sa svim navedenim područjima, a koja će ubuduće biti važna za razvoj EU-a i svih njezinih članica.(D.J.)