Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske uputili su Ministarstvu pravosuđa inicijativu kojom ponovno traže da se konačno ukine institut dosmrtnog uzdržavanja kao jedan od najprijepornijih instituta Zakona o obveznim odnosima. Ovo je još jedan u nizu pokušaja umirovljeničkih organizacija da se zakonskim putem pokuša zaštititi imovina starijih i nemoćnih osoba koju potpisivanjem ovog ugovora gube u trenutku.

Naime, ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju do prijenosa imovine dolazi odmah nakon njegova potpisivanja, dok kod ugovora o doživotnom uzdržavanju do prijenosa imovine dolazi tek nakon smrti primatelja uzdržavanja. Institutom dosmrtnog uzdržavanja (uvedenog 2008. godine), započeo je golemi val ekonomskog nasilja nad starijim osobama, kaže Jasna A. Petrović, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske. "Mi smo već početkom 2012. godine počeli s rješavanjem ovog problema te smo tražili ukidanje ovog instituta, a dobili smo podršku tadašnjeg Ministarstva socijalne politike i mladih. Međutim, nadležno Ministarstvo pravosuđa već osam godina uporno odbija denormirati zakone i zaštititi slabiju stranu kod instituta doživotnog uzdržavanja kod kojeg se također javljaju brojni propusti i prijevare, najčešće u obliku zanemarivanja i puštanja starijih osoba da umru. Ponukani smo brojnim pozivima u naše pravno savjetovalište iz cijele Hrvatske s pričama o lešinarenju nad imovinom nemoćnih i slabijih. Poznato nam je iz jednog prošlogodišnjeg istraživanja da više od 80 posto starijih osoba koje potpisuju te ugovore ne znaju razliku između dosmrtnog i ugovora o doživotnom uzdržavanju te zato u trenutku potpisivanja gube svu imovinu," ističe Petrović, i upozorava na nemogućnost praćenja broja takvih ugovora, jer ne postoji nikakav registar pružatelja uzdržavanja s podacima o broju sklopljenih ugovora. "Čak je i policija prije samo godinu dana počela voditi posebne evidencije o nasilju nad starijim osobama, kojih je 2018. godine bilo više od 8000 evidentiranih slučajeva, mahom vezanih uz provale, krađe i prijevare. Zbog toga mi u ovoj inicijativi tražimo uvođenje registra pružatelja uzdržavanja koje bi vodili socijalni radnici pri nadležnim centrima za socijalnu skrb. On bi nudio uvid u broj uzdržavanih osoba pojedinog uzdržavatelja, jer oni koji ih imaju više očito su ‘profesionalni lopovi‘", smatra Petrović.



Još jedan važan zahtjev koji je upućen ovom inicijativom tiče se brzine sudskih postupaka, jer, kako kaže Petrović, mnoge starije osobe ne mogu si priuštiti dugotrajne pravne procese. "Tražimo da se u slučaju podnošenja tužbe protiv uzdržavatelja zbog neispunjavanja obveza prvo ročište sazove u roku od 15 dana, a presuda donese najkasnije šest mjeseci nakon podnošenja tužbe. Do sada je bilo mnogo slučajeva u kojem uzdržavane osobe nisu dočekale kraj postupka, a tek njihovim nasljednicima ostaje mogućnost da spor nastave sa slabim izgledima da spor i dobiju, jer u pravilu ne raspolažu s dokazima kojima su raspolagali primatelji uzdržavanja," ističe Petrović, i dodaje da svoj posao loše obavljaju i pojedini odvjetnici te javni bilježnici. "Smatramo da su oni, ali i dobar dio domova za starije u privatnom vlasništvu također uključeni u taj ‘posao‘ iskorištavanja, pa nije rijetko da recimo javni bilježnici izjavljuju kako poznaju osobe koje redovito dolaze s nekim potpisivati takve ugovore. Zato, između ostaloga, tražimo da osoba koja želi sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju u statusu davatelja uzdržavanja mora biti vjerodostojna, što znači da ne smije biti kažnjavana za određena kaznena djela (protiv života, tijela i imovine), što bi upućivalo na mogućnost činjenja kaznenih djela prema primatelju uzdržavanja", zaključuje Petrović.