TvObzor
MAŠINKO

Punk je nastojanje pojedinca da živi istinu i mijenja društvo nabolje
Objavljeno 10. siječnja, 2020.
Tajna dugovječnosti benda jest dobar odnos članova, jer teško je raditi s ljudima ako nema zdrave kemije

Iza zagrebačkog punk-rock sastava Mašinko deset je godina rada, tijekom kojih je snimio nekoliko vrlo dobrih studijskih izdanja i svirao u svim dijelovima Hrvatske, kao i u brojnim gradovima na ovim prostorima. Bend, specifičan po postavi s čak tri gitarista, neskrivenom poštovanju etabliranih kolega sa scene i stalno rastućoj publici, u veljači će objaviti svoj novi album, koji je nedavno najavio singlom (i videospotom) "Cmrok 2". Jubilarni rođendan Mašinko će sa svojim obožavateljima proslaviti 17. siječnja u zagrebačkom Vintage Industrialu, gdje sve okupljene očekuje još jedna furiozna svirka šesteročlanog sastava, koji čine Perica, Lovro, Andrija, Srki, Pitura i Šulc. Posljednjeg u nizu upitali smo o početcima benda, nadolazećem albumu, rođendanskom koncertu i anegdotama po kojima su poznati, a u nastavku pročitajte što nam je odgovorio vokal i kreativna snaga Mašinka, Marin Šulentić - Šulc.

Dundo od Jelene
Iza naziva benda navodno stoji zanimljiva priča. O čemu se točno radi?

- Mašinko je ime prvaka Pučišća na Braču u nabijanju janjca na kolac u vrijeme kad je bend nastajao. To je bio frend od frenda i, uz izvjesnog dunda od Jelene, bio je najluđi na Krletovoj svadbi. Tako da smo svi zajedno dobro prošli, jer alternativni prijedlog za ime benda bio je "Dundo od Jelene".

Koji je bio početni razlog za osnivanje Mašinka i kako ste se okupili?

- Lovro i ja imali smo višegodišnju pauzu u bavljenju muzikom, pa smo tijekom jedne krize zaključili kako je vrijeme da osnujemo novi punk bend, koji bi za početak svirao obrade ljubavnih pjesama u punk verziji. Zvali smo Pericu i Srđana i oni su odmah bili za. U to vrijeme ja sam morao na neko vrijeme u inozemstvo, pa su pozvali Pituru da svira bubanj umjesto Perice, kojem se to zapravo nije dalo i on je prešao na gitaru, svoj matični instrument.

Što misliš, u čemu je tajna što je vaša postava tijekom prvih deset godina ista?

- Ista, osim što smo se proširili za jednog Andriju, a to nije malo. Naime, Srđan je otišao na godinu dana studirati u London, pa je Andrija uletio na bas, a kada se Srđan vratio, bilo nam je glupo ne dati mu da se vrati ili izbaciti Andriju. Tako da je Andrija prešao na treću gitaru, što je i njemu matični instrument. Vjerujem da je tajna dugovječnosti benda odnos članova, jer teško je raditi s ljudima ako nema zdrave kemije.

Koje ste bendove slušali u početcima i možeš li izdvojiti neke koji su presudno utjecali na vaš zvuk? Što u posljednje vrijeme najviše slušaju članovi Mašinka?

- Slušali smo različite pravce, od metala i hip-hopa do hipika i elektronike, no za naš zvuk najzaslužniji su regionalni i svjetski punk-rock bendovi 90-ih i s početka stoljeća.

Izdvojio bih FNC Diverzant, Mikrofoniju, Kud Idijote, Debeli precjednik, Atheist Rap, Gobline, Fakofbolan, Dolibasiju, Rancid, NOFX i Dropkick Murphys. Siguran sam da bi svatko od nas dodao još ponekog vlastitog favorita. I danas si volimo pustiti bendove s te liste, ali i dalje slušamo žanrovski različitu muziku. Mislim da je nepotrebno žanrovski se ograničavati, glazba je ili loša ili dobra, neovisno o stilu.

Ljepota je u oku promatrača
Što za tebe znači punk? Je li on uopće živ u 2020.?

- Punk živi u sinusoidnim ciklusima, ima uspone i padove. A što se tiče definicije, to je stara i nepotrebna umna zavrzlama, jer nema jedinstven odgovor, kao što je odgovor na pitanje što je dobra, a što loša umjetnost. Ljepota je u oku promatrača, a punk u srcu onoga koji ga osjeća. Ne mislim da je nužno vezan uz neke muzičke ili odjevne forme. Ali može biti. Opušteno. Za mene je to nastojanje pojedinca da živi istinu i da mijenja društvo nabolje. Riječima Antuna Krajinovića Tune: "Najružnija istina je bolja od najljepše laži. Sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži."

Koje bi mlade hrvatske punk-rock bendove izdvojio kao one koji zaslužuju posebnu pozornost?

- Ima ih dosta, a u posljednje vrijeme za uho su mi zapeli superbendovi BKD iz Varaždina i Stidnice iz Zagreba. I Saučešće, naravno.

Kada pogledaš s odmakom unatrag, kako si zadovoljan vašim albumima i imaš li možda favorita među njima?

- Uh, svaki je album nama poseban, jer označava jedno razdoblje stvaranja. Primjerice, prvi self-titled album snimljen je sirovo, napravljen je na brzinu i meni zvuči jako zabavno. Drugi je bio "Frakturko", koji smo, iako je kratak, miksali dugo i na njemu je pjesma "Kako je Potjeh tražio rakiju", po kojoj nas najviše ljudi poznaje. Možda bih rekao da je treći album "Svugdje je doma ali lijepo je najljepše" naš najbolji uradak, a snimali smo ga i miskali beskrajno. Vidjet ćemo kako će, kad malo odfermentira, kotirati novi album. Istaknuo bih da su dva naša albuma napravljena u split-formatu - "Frakturko" s Frakturom mozga i "Majmun godine" s "Debelim precjednikom", samo što se njihova strana ploče zove "Godina majmuna". Albumi koje smo podijelili s prijateljima i suborcima sa scene uvijek će nam biti na posebnom mjestu u srcu.

Kako nastaju vaše pjesme?

- Prije smo više svirali na probama, pa bi iz toga nastala pjesma. No uglavnom bismo više ili manje gotove ideje donosili na probu Srđan i ja, pa bismo onda svi jašili po tim pjesmama dok ne bi zvučale dobro. Mnogo pjesama smo i škartirali. Mislim da je važno ne vezati se egom uz lošu pjesmu. Na posljednjem nam se albumu u izradi pjesama pridružio i Andrija, što nas jako veseli.

Proslava rođendana
Poznati ste po brojnim anegdotama. Možeš li izdvojiti neku?

- Jednom smo svirali u Opuzenu na filmskom festivalu. Kako smo se cijeli dan po gradu zafrkavali, krenuli smo i popiti poneku. Na lokaciji smo imali otvoreni bar, pa smo, nenavikli na takav luskuz, šarali slobodnim stilom. U jednom smo trenutku skužili da Perice nema, a našli smo ga tek prije početka koncerta pod mostom. Ispalo je da nije znao za otvoreni bar, pa je u dućanu kupio bocu lošeg vina, koju je sam popio u parku, nakon čega se otišao odmoriti pod obližnji most. Mislimo da je tada pobrao išijas. (smijeh)

Spremate veliku proslavu 17. siječnja u Vintage Industrialu.

- Tako je! Slavimo deseti rođendan i spremamo veliku punk-rock feštu. Svirat ćemo presjek karijere, a predstavit ćemo i poneku pjesmu s novog albuma. Podršku će nam pružiti naši dragi One Step Away, a pridružit će nam se i gosti.

Koji su ti koncerti ostali u posebno lijepom sjećanju? Po čemu se sjećaš onih osječkih i kada vas možemo očekivati opet kod nas?

- Dirty old festival bio je posebno mjesto, na koje smo se uvijek rado vraćali. Mnogo je lijepih uspomena u ovih deset godina i teško mi je izdvojiti. Možda Kocka u Splitu i Fabrika u Novom Sadu, zbog jako lude atmosfere. Svirke u Osijeku su uvijek pune emocija, jer tamo imamo puno prijatelja i osjećamo se kao doma. Nije nas dugo bilo i krajnje je vrijeme da se ponovo vidimo. Usput, želio bih pozdraviti učiteljicu hrvatskog iz Osijeka koja nas je prije nekoliko godina kontaktirala jer je željela učenicima pokazati i analizirati stihove naše pjesme "Ditiramb". Ako ovo čitaš, znaj da si nas time jako razveselila i da mi je to jedan od najdražih momenata u Mašinku. Živjeli!

Razgovarao: Danijel MIKLIĆ
NOVI ALBUM
Novi album izlazi već idućeg mjeseca. Gdje ste ga snimili, tko je radio na njemu i što fanovi mogu očekivati?

- Tako je, novi album s 12 pjesama bit će gotov u veljači i jako se veselimo što ga izdajemo, nakon što smo deset mjeseci imali pauzu u nastupima. Snimao ga je naš dragi Mark Mrakovčić, a miksao naš lijepi Leonard Klaić. Jedna je pjesma snimljena kao duet s Dunjom Ercegović i jako smo sretni što nam se pridružila. Rekao bih da je tematika i vibra albuma malo mračnija od one na koju su možda navikli naši slušatelji, ali ima tu dovoljno momenata nade. Mislim da je to naš najzreliji uradak.
Možda ste propustili...

NAJSLAVNIJI ZNANSTVENO-FANTASTIČNI ROMAN SVIH VREMENA

Priča o Dini: Fenomen o prvom planetarnom ekološkom romanu velikih razmjera

PROSVJEDE U BJELARUSU OBILJEŽAVA CIJELI NIZ GLAZBENIH SIMBOLA

Uskrsnuo je Viktor Coj