Danas svi vole kvizove, no ima i onih koji to jednostavno obožavaju, kojima nisu važni novci, nego igra i testiranje svoga vlastitog znanja. Takav je i strastveni kvizaš iz Orahovice Vlado Karakaš, čovjek koji svaki kviz gleda s osmijehom te uživa u svakom trenutku provedenom uz kvizove. Vlado je prvi dan nove godine obilježio na pravi kvizaški način osvojivši lijepih 64.000 kuna. u kvizu "Tko želi biti milijunaš" na HRT.

Vlado priča da je u njegovu kvizaškom životu sve počelo najkultnijim hrvatskim kvizom, Kviskotekom, koju nije propuštao, ali se nikada nije usudio prijaviti.

- Moja ljubav prema kvizovima počela je pojavom Kviskoteke 80-ih godina prošlog stoljeća, koju sam redovno gledao i testirao svoje znanje, ali se tada nisam usudio prijaviti. No 2000., kada se pojavio kviz Tko želi biti milijunaš?, ponovo sam se zagrijao za kviz i rekao sam: ‘To je to, tu se moram okušati.‘ Prvi kviz na kojemu sam nastupio bila je Najslabija karika 2004. godine, na kojoj sam nastupio čekajući da me pozovu na Milijunaša. Kariku sam uspješno apsolvirao i pobijedio na tom prvom nastupu, i to mi je dalo krila i potreban motiv da se još više zagrijem za kvizove i proširim postojeće znanje, osobito iz područje gdje sam ‘najtanji‘. I onda je krenulo dalje – započinje Karakaš.

- Godine 2006. konačno sam dobio poziv na "Milijunaša", prošao najbrži prst i postigao do sada najveći uspjeh na kvizovima. Došao sam do 14 pitanja i dobio mogućnost odgovarati za 500.000 kuna, ali nisam se usudio odgovarati ga jer mi je rizik bio prevelik, a nisam bio sto posto siguran u točan odgovor, a, uz to, džoker-publika mi je totalno krivo odgovorila. Taj nastup pamtit ću cijelog života, a još i danas me kopka što je bilo u 15. pitanju. Poslije toga slijedio je uspješan nastup u kvizu 1 protiv 100, gdje sam ostao jedini na galeriji eliminirajući svih 100 na toj galeriji. Nakon toga stigla je i Potjera, gdje sam također bio dosta uspješan i zajedno s još dvoje natjecatelja ‘pobjegao‘ lovkinji Morani Zibar - kaže kvizaš Vlado, koji se prošle godine ponovo vratio u svoj najomiljeniji kviz Tko želi biti milijunaš?.

- Prošle godine, kad je Milijunaš ponovo krenuo, naravno, opet sam se prijavio i brzo dobio mogućnost nastupa. Jedini sam riješio najbrži prst i i ponovo sjeo na vrući stolac nasuprot Tariku Filipoviću. Ovaj je put nastup bio nešto manje uspješan nego prošli jer sam brzopleto i nepotrebno potrošio džokere, ali sam ipak prošao drugi prag, odgovorio točno na 11 pitanja i na 12. odustao. Sada mi preostaje neki novi kviz koji će se eventualno pojaviti i zapravo jedva čekam novi izazov - s osmijehom će Karakaš, koji kroz kvizove ima niz zanimljivih anegdota.

- Zanimljivo je da sam u finalu Najslabije karike igrao protiv svoje školske kolegice iz Gimnazije u Slavonskom Brodu. Također ću pamtiti i ovaj sad posljednji Milijunaš jer na čuđenje svih nazočnih nisam poslušao svog džokera zovi i u posljednji čas promijenio njegov odgovor koji se na kraju srećom pokazao ispravnim. Kada me je Tarik pitao kako sad odjednom mijenjam odgovor, rekao sam da želim da se džoker ne osjeća krivim ako nije točno odgovorio, a odluka je ionako moja. Prilikom brojnih snimanja na HRT-u susreo sam većinu poznatih i jakih kvizaša koji su svi vrlo pristupačni, obični i najnormalniji ljudi, osobito pamtim nastup Mirka Miočića u kvizu 1 protiv 100, kada je osvojio rekordan iznos. U Potjeri sam igrao i protiv Kotige, Kreše i Morane i svi su sjajni ljudi, a meni je naravno najdraža Morana jer nas jedina nije ulovila - kaže Vlado, koji je strastveni ljubitelj i pub kvizova.

- Zadnjih godina došlo je do prave ekspanzije scene pub kvizova, to je jedna vrlo pozitivna stvar i lijepo je da se mladi, ali i svi ostali, druže u kafićima uz čašu piva i mnoštvo zanimljivih pitanja, a bude i zanimljivih odgovora. Ja, naravno, ne propuštam priliku da sa svojom ekipom ‘’Klasa optimist’’ sudjelujem i u Orahovici i u Slatini, Našicama, Požegi i Virovitici. Osobito bih pohvalio kvizašku scenu u Požegi, gdje se okupi više od 20 ekipa. Uvijek me pitaju što je važno na kvizu, osim znanja, a ja volim reći da je, uz znanje koje se stječe cijeli život, što kroz školovanje, što kroz sam život, važna i dobra koncentracija i smirenost. U Potjeri je recimo važno i brzo razmišljanje, a u Milijunašu taktika i donošenje prave odluke u pravom trenutku - zaključio je Vlado Karakaš.