Vrijeme božićnih blagdana i kraj kalendarske godine najčešće je i razdoblje u godini kad u Hrvatsku dolaze naši građani iz dijaspore, "pojačavajući" ne samo brojnost stanovnika Lijepe Naše nego i jačajući svojom potrošnjom i domaći BDP. No ključno je pitanje koje se svake godine postavlja u to vrijeme i koliko se istinski vraća pripadnika dijaspore u Hrvatsku i kakvi su učinci njihova povratka na naše društvo, ali i ekonomiju.

Tim se problemima između ostalog u svome radu bavi i Institut za narodnosti i migracije, pomažući sa znanstvene strane institucijama u društvenom i gospodarskom sektoru kvalitetnije pratiti stanje u Hrvatskoj, napose na tržištu. Najveći broj povratnika dolazi iz Njemačke, Austrije i Švicarske te još nekih zemalja Europe i svijeta. Radi se uglavnom o povratnicima koji se nakon umirovljenja vraćaju u domovinu iz država gdje su tu mirovinu zaradili. Nerijetko je riječ o onima koji nakon povratka žive na dvije lokacije - u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, gdje ujedno posjeduju nekretnine. Iako je riječ o starijoj populaciji, umirovljeničke povratničke migracije su izuzetno zanimljive poglavito zato što znatan broj njih sudjeluje u kapitalnim ulaganjima u proizvodnji, turizmu, građevinarstvu i sl., te mogu pozitivno utjecati na povratak, odnosno useljenje svoje djece/unučadi u RH, što je svakako poželjan proces.

Široj javnosti ovu temu približava doc. dr. sc. Marina Perić Kaselj, ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti iz Zagreba.

Iako su mnogi medijski napisi optimistično donosili vijest kako se u odnosu prema 2017. godini, koja bilježi useljavanje 15.563 osobe, prošle, 2018. godine mijenja trend i kako dolazi do rekordnog broja povratnika od čak 26.029 osoba u RH, problem je i dalje u odlasku ljudi iz Hrvatske. Drugim riječima, Hrvatska je tradicionalno iseljenička zemlja i migracije su s naših prostora svakodnevna pojava bilo da se radilo o iseljavanju izazvanom ekonomskim ili političkim čimbenicima ili kombinacijom jednih i drugih, kako u prošlosti, tako i danas.

O tome dr. Perić Kaselj kaže:

- Nažalost, samo njih 8619 su hrvatski državljani, a 17.399 je stranaca. Radi se o useljavanju stranaca radi potrebe tržišta rada (nedostatak radne snage) odnosno radnih migracija, i to većinom radnika iz država u regiji (bivše republike ex Jugoslavije). O znatnom broju povratnika, poglavito onih u reproduktivnoj dobi, za sada ne možemo govoriti. Hrvatska je bila u sastavu države kojoj nije bila prioritet iseljenička politika, tako da je iseljavanje bilo poželjno, poglavito s područja današnje Hrvatske. Taj se trend, nažalost, nastavio i sada kada je Hrvatska slobodna neovisna država. Unatoč tome što nam je ulaskom u EU otvoreno tržište rada, a time i mogućnost izbora, veće zarade, učenja novih znanja i vještina, nismo kao država bili spremni odgovoriti na nove izazove i preusmjeriti iseljavanja u pozitivnu migraciju, tzv. cirkulaciju mozgova. Kao država nismo postavili ni jasan odnos prema dijaspori, povratnicima, nego se medijski i politički iscrpljujemo nebitnim raspravama i ideološkim podjelama kako bismo skrenuli pozornost s pravog uzroka problema. Ovakav stav unio je nesigurnost, nemotiviranost i usudila bih se reći razočaranje. S jedne strane onih koji bi se vratili, a s druge strane onih koji u sve većem broju napuštaju domovinu tražeći sa svojom obitelji u drugoj državi novi i drukčiji početak. Kao što mi je jedan od mojih sugovornika i prijatelja rekao: "Ja sam se morao iseliti u Njemačku kako bih osigurao egzistenciju, ali takva su bila vremena… Žalostim se i pitam zašto se sada moj unuk iz naše Hrvatske iselio u Njemačku. Zar smo se borili za takvu Hrvatsku?" navodi ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti te dodaje:

- Ne moram napominjati kako su još uvijek prisutne predrasude prema dijaspori kao nečem što asocira na ustaštvo i primitivizam. Sve to upućuje na zaključak kako se mentalitet teško mijenja. Unatoč demokraciji i zakonima EU-a, mi se politički i društveno ponašamo u skladu s preuzetim obrascima iz prethodnog društveno-političkog sustava. Stoga ne čudi visok stupanj korupcije, nepotizma, političke podobnosti, nemogućnosti provođenja reformi, što sve negativno utječe na poduzetništvo, inovacije, slobode izražavanja i radnu etiku. Potrebno je generalno promijeniti retoriku, bez obzira na teškoće poticati i usmjeravati pozitivne trendove i mijenjati postojeće stanje. Za to su nam potrebni odvažni i hrabri pojedinci. Rijetki su, ali ih imamo i oni svakodnevno svjedoče o tome kako se može voljeti, uspjeti i živjeti u Hrvatskoj. Nažalost, mediji ne vole pisati o pozitivnim događajima i uspješnim pojedincima koji su isključivo svojim radom i ustrajnosti uspjeli. Među njima je velik broj povratnika i useljenika/potomaka iseljenika - ističe dr. sc. Marina Perić Kaselj.

Trenutačno u Hrvatskoj imamo novi fenomen useljavanja - i to potomaka iseljenika druge, treće i ine iseljeničke generacije. Radi se o mladim ljudima uglavnom iz prekooceanskih zemalja: Australija, Južna i Sjeverna Amerika. Visokoobrazovani su i nerijetko sa znanstvenim doktoratima.

- Jedan dio njih, poglavito oni iz Australije, u Hrvatskoj se odlučuje na poduzetništvo, iako prolaze težak put od useljavanja do pokretanja vlastitog posla boreći se s golemim i tromim birokratskim aparatom te mnogim drugim poteškoćama. Uporni su i strpljivi. Presudan je ipak u ovim odlukama, osim financijskog, emotivni kapital, koji donose u golemoj količini. Moj je dojam kako nas naprosto zaraze svojim optimizmom i upravo takva energija, nova kultura rada i života unosi novi trend koji će u budućnosti, nadam se, biti što prisutniji. Osim permanentnog kritiziranja svega i svačeg svatko od nas trebao bi preuzeti dio odgovornosti i pronalaziti rješenja. Institut za migracije i narodnosti u posljednje vrijeme intenzivno se bavi istraživanjima vezanim uz povratak, integraciju potomaka iseljenika, mogućnostima i željama za životom u Hrvatskoj. Blisko surađujemo i s drugim znanstvenim i stručnim institucijama kao što je znanstveni zavod Hrvatskih studija, u kojem su zaposlene doktorice znanosti - useljenice potomkinje hrvatskih iseljenika. Neke od njih su prije zapošljavanja volontirale u IMIN-u. Prijavljujemo zajedno projekte. Nedavno smo proveli dva empirijska istraživanja o identitetu hrvatskih potomaka u Južnoj Americi i istraživanje pod nazivom "Živjeti u Hrvatskoj". Ova istraživanja provodimo ciljano, jer su potomci hrvatskih iseljenika iz Južne Amerike najmotiviraniji za useljenje u Hrvatsku. Nakon useljenja dolazi do procesa integracije (ali ne stranaca i ne povratnika) onih koji dolaze u svoju "zamišljenu domovinu". Nažalost, u Hrvatskoj se poklanja pažnja i rasprava o integraciji stranaca, a o integraciji potomaka iseljenika kao zasebnoj kategoriji jako malo. Za sada je omogućeno nekima od njih preko stipendija učenje hrvatskog jezika koji provodi Središnji državni ured za Hrvate izvan RH preko programa Croaticum. Za IMIN, kao javnu znanstvenu instituciju, bitno je povezivanje i umrežavanje s različitim institucijama državnih i nevladinih organizacija, kao i praćenje konkretnih pokazatelja i empirijskih istraživanja. Osmislili smo i projekt "Potencijali profesionalne i znanstvene dijaspore za gospodarski razvoj Hrvatske: studija slučaja Hrvati u Australiji", koji bi provodili u suradnji s HGK-om u Hrvatskoj i Australsko-hrvatskom gospodarskom komorom, udrugama i znanstvenicima hrvatskog podrijetla u Australiji. Krenuli smo i u razvoj ideje i pokretanje projekta pod nazivom "Digitalna mreža Hrvatske" s partnerom MOBILEone d.o.o., gdje bi se uključilo više partnera iz javnog i privatnog sektora iz Hrvatske i različitih zemalja svijeta. To su neki od projekata IMIN-a, uz još nekoliko projekata vezano uz školstvo nacionalnih manjina u Hrvatskoj, Hrvata u Vojvodini, Integracije stranaca i dr. Za sada IMIN ima velike planove i nadam se da ćemo ih u budućnosti i realizirati - skreće pozornost ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti.

Svjesni koliko Hrvatska ima veliki potencijal, ali koji je još uvijek nedovoljno otkriven i iskorišten, a potaknuti upravo temom povratka i gospodarskog razvoja, tri znanstvenice: Marina Perić Kaselj (IMIN), Katica Jurčević (Znanstveni zavod hrvatskih studija - potomkinja hrvatskih iseljenika iz Njemačke) i Caroline Hornstein Tomić (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar - Njemica koja živi i radi u Hrvatskoj), zajedno sa Zakladom Konrad Adenauer i Hrvatskom maticom iseljenika organizirale su međunarodnu znanstveno-stručnu konferenciju "Povratništvo i gospodarski razvoj", na kojoj su sudjelovali relevantni stručnjaci iz znanstvenih, političkih, ekonomskih područja, kao i uspješni povratnici u Hrvatsku iz Australije, Kanade, Amerike, a predstavljeno je i nekoliko doktorskih disertacija koje obrađuju teme hrvatske dijaspore.

Razgovaralo se o iseljeničkim doznakama, integraciji potomaka, poduzetništvu, strategijama povratka i budućem razvoju Hrvatske. Predstavljeno je i društvo hrvatsko-slovenskog prijateljstva i udruga Prsten (bosanskohercegovačkih Hrvata), što se može pohvaliti brojnim članovima (pravnim subjektima) i poduzetničkim impulsom. Nakon rasprava i uočavanja problema, prednosti i postojećih znanja, zaključak je bio kako će naše znanstvene ustanove u zajedničkoj suradnji na novim znanstvenim istraživanjima pridonijeti što boljem pronalaženju rješenja.